m:tel Android liga: Aleksandar Stančić

Igrica Defence Gear donijela mu je nagradu od pet hiljada KM. Više o aplikaciji, ali i ovom talentovanom momku pročitajte u nastavku.

Reci nam nešto više o aplikaciji koja ti je donijela titulu pobjednika?

Pobjednička aplikacija se zove “Defense Gear”, a riječ je o igrici “tower defense” žanra. Iskusniji igrači vjerovatno znaju o čemu je riječ – ovo je igra u kojoj igrač gradi tornjeve, koji svojom paljbom oštećuju ili usporavaju ili na neki drugi način zaustavljaju prodor protivnika. Cilj je sastaviti takvu odbranu koja će odoljeti svim napadima i ne dozvoliti protivnicima da prođu kroz zadato područje.

Igru sam pravio u saradnji sa Vladimirom Mitrovićem, pa je odluka bila zajednička. Nije slučajnost što je igra u pitanju, jer je to nešto čime se iz hobija bavim već duži niz godina.
Obojica smo fanovi ovakve vrste igara. Trudili smo se da stvorimo nešto što nije već viđeno mnogo puta, a ključna novost u našoj igri je bila ručno određivanje područja koje će svaki toranj da “pokriva”. U kombinaciji sa 3D terenom i različitim tipovima tornjeva, cilj je bio da navedemo igrača da razmišlja o terenu, vidljivosti i dometu, te strateški rasporedi svoj ograničen broj tornjeva na mjesta odakle će biti najefektivniji, umjesto da ih samo “slaže” jedan do drugog.

Pošto je novi koncept u pitanju, morao sam obavijestiti igrače, da ne bi potpuno propustili to podešavanje. Pored detaljnog interaktivnog uputstva, ono postoji i u samoj igri, jer, znamo da niko ne voli da čita uputstva. Mnogima se svidjelo, ali je bilo primjedbi da je to nepotrebno i da komplikuje igru. Sveukupno, zadovoljan sam kako je ispalo na kraju, a i reakcijama korisnika.

Trenutno imamo 4.5 (od 5) ocjenu na Google Play marketu i dosta pozitivnih komentara, kao i konstruktivnih kritika.

Kada smo počeli raditi na igri, postojalo je već dosta tower defense igara za Android platformu, ali nismo našli nijednu koja je trodimenzionalna (ipak, u međuvremenu ih se pojavilo još nekoliko). Ovo je bio rizičan potez i velik iskorak za mene kao programera. Prethodne dvije igre koje sam radio za Android su bile 2D, a i to je već bilo izazovno jer sam razvijao svoju tehnologiju i alate od nule. Tako sam krenuo i u 3D, što je osjetno složenije za rad, i tehnički i matematički. Veliki problem je bio i napraviti igru koja će raditi dovoljno brzo i biti igriva na nekom srednjem rangu Android uređaja. Poseban izazov je bio da obezbijedimo da igra prikazuje dovoljno tornjeva i dovoljno protivnika, kao i da se igrač osjeća kao da igra “pravi” tower defense.

Igra je morala da izgleda dovoljno oštro i da bude upotrebljiva na velikom rasponu rezolucija ekrana, od najmanjih telefona, pa do tableta i full-HD monitora i televizora. U međuvremenu, Vladimir je izrađivao modele, a i sam programirao neke alate koji su nam trebali da ih prenesemo u igru. Pred sami kraj smo imali pomoć od Nenada Stojanovića, koji nam je dodao još dva svoja modela. Sve ovo je učinilo Defense Gear najtežim projektom koji sam ikada imao, ali se isplatilo.

Otkrij nam više o sebi – čime se baviš, kakvi su planovi za budućnost?

Rođen sam u Doboju, 1989. godine. Već petu godinu najviše vremena provodim u Beogradu, zbog studija. Završio sam osnovne četverogodišnje studije na Računarskom fakultetu, a sada na istom fakultetu pohađam i master studije. Programiranjem se bavim još od početka osnovne škole, to je nešto što me odavno zanima, tako da sam i pored školskih obaveza, a kasnije i posla, mnogo svog slobodnog vremena uložio, što u čitanje i istraživanje, što u razne eksperimente i hobi-projekte. Uvijek sam volio praviti igre ili neke grafičke i multimedijalne prezentacije, jer je to za mene najuzbudljiviji rezultat programiranja – vidjeti neposredno kako se nešto miče na ekranu. Najvećim dijelom sam samouk, može se reći da sam programirajući igre i naučio programirati. Učestvovao sam i na takmičenjima u programiranju, na nivou RS i BiH. 2007. godine sam se sa 3. mjestom u BiH plasirao i na Međunarodnu informatičku olimpijadu (IOI). Radio sam već i profesionalno kao programer i kao demonstrator i asistent na fakultetu. Svakako planiram da se nastavim baviti programiranjem, to je moje zanimanje, a nadam se da ću imati priliku da izrađujem svoju omiljenu vrstu softvera.

Šta mislite o m:tel-ovom konkursu? Kakvi su utisci, koliko vam znači ovo priznanje, i koliko slične stvari mogu da doprinesu u budućim projektima?

Ovaj konkurs je odlična ideja, drago mi je što ga m:tel održava, već drugu godinu. Ovakva takmičenja se već duže vrijeme mogu vidjeti u drugim zemljama, ali ovo u BiH je stiglo i ranije nego što sam očekivao. Svakako pozdravljam inicijativu (ne samo zato što sam dobio nagradu!) i nadam se da će se takmičenje nastaviti i u narednim godinama.

Ovakve stvari su višestruko korisne – daju poticaj ljudima koji se bave ovim ili koji se ne bave još, a imaju dobru ideju, da se potrude i naprave nešto svoje. A zbog kompetitivnog duha, učesnici će pokušati da nadmaše i sebe i sve ostale. Sa druge strane, ovakvo takmičenje u organizaciji m:tel-a privlači pažnju šire javnosti na mogućnosti koje savremene tehnologije otvaraju. Kao što svi već znamo, u BiH još uvijek nismo dovoljno na “ti” sa kompjuterima, internetom i pametnim telefonima. Mnogi ljudi se još uvijek iznenađuju kada vide da na svom telefonu mogu dobiti vremensku prognozu baš za njihov grad, jer se sva ta tehnologija često percipira kao nešto strano. Ovakvo takmičenje potiče razvoj domaćih aplikacija, i popularizuje ih, a mislim da će to mnogo značiti za usvajanje pametnih telefona i njihovih mogućnosti.

Izrađujući aplikacije relevantne za naše područje i na našem jeziku možemo pokazati onima koji su neodlučni ili skeptični da tu ima nešto i za njih, bilo korisno ili zabavno ili bilo gdje između. Životni standard, naravno, takođe ima velik uticaj, ali to je preteška tema za ovu priliku. Jednog dana ćemo i u BiH imati sve informacije koje nam trebaju na dohvat ruke i sa svog pametnog telefona u par sekundi obavljati stvari zbog kojih sada čekamo u dugim redovima. Što prije približimo i popularizujemo ove tehnologije “običnim” građanima, prije ćemo stići dotle. Ovakvo takmičenje je možda mali, ali svakako korak u tom pravcu.

Konkurs sa fiksnim rokom takođe daje fokus. Vjerujem da je sa mnogima to slučaj - projekti koji se rade u slobodno vrijeme često ostaju nedovršeni. Kada postoji datum do kog rad mora biti gotov i nakon kog će radi izaći u javnost, cijela stvar se mnogo ozbiljnije shvati. Pitanje je da li bismo sve ove igre dovršili i izdali da smo ih radili samo za sebe. A ako je rad dovoljno dobar i dospije u vrh, tada sa time dobijamo i dozu medijske pažnje, jer mnogo novina i sajtova prenosi rezultate, što je odlična stvar za nas koji nismo još naročito poznati i priznati.

U mom slučaju, zahvaljujući ovim takmičenjima imam kvalitetne radove u svom portfoliju, a i kontaktiran sam od strane potencijalnih saradnika i investitora koji su ih vidjeli upravo zbog takmičenja. Sve u svemu, drago mi je što se takmičenja organizuju i drago mi je što sam učestvovao, nadam se da ću učestvovati i na idućim.

Da li vam se lično više dopada IOS ili Android? I, naravno, zašto?

Lično, i kao korisniku i kao programeru, definitivno mi se više dopada Android. Filozofija sa kojom Apple pravi svoje proizvode mi se nikada nije sviđala, čime ne želim reći da nužno nije dobra. Sa korisničke strane, Android mi daje mnogo veću slobodu i podesivost, što ja, kao napredni korisnik jako cijenim. Praktično sve se može promijeniti, izgled i ponašanje glavnog interfejsa, način unosa teksta, web browser – što je na iOS-u teško ili nemoguće uraditi bez nekih postupaka upitne legalnosti. Naravno, nije da je “fabrički” Android loš ili da će ga svi htjeti uopšte mijenjati (što se, naravno, može reći i za iOS), ali ako mogu vrlo jednostavno dobiti i samo nijansu bolji ili praktičniji interfejs – zašto ne bih?

Ponuda je jako široka, za svačiji ukus ima po nešto. A osjećam da bih za tolike pare koje izdvojim za jedan savremeni smartphone trebao moći birati takve stvari. Ne mogu da ne pomislim da je unutra računar kakav sam prije desetak ili i manje godina imao na stolu i šta sam sve sa njim mogao uraditi. Nakon toga mi je neoprostivo ako mi savremeni telefon ne dozvoljava da vidim fajlove na njemu ili ne može da uradi nešto prosto kao što je copy/paste.

Današnji iOS jeste dosta dobar, ispoliran i stabilan mobilni OS. Ljudima kojima se sviđa dizajn i funkcionalnost koju nudi iOS ili koji inače nemaju potrebu da podešavaju i zaviruju ispod haube, to je vjerovatno dobar izbor (ako im iPhone nije preskup). Ja se, ipak, ne bih odlučio za njega.

Iz perspektive programiranja, raditi za iOS može biti lakše iz prostog razloga što je broj različitih uređaja drastično manji, te postoji konzistencija u njihovom hardveru (arhitektura procesora, GPU). Ovo zna biti jako nezgodno kod Androida Postoji praktično bezbroj različitih modela telefona, tableta i ostalih Android uređaja. Nemoguće je testirati na svim, a i ako radi na jednom modelu, to ne znači nužno da će sve biti korektno i na svim ostalim, čak i kada je ista verzija Androida u pitanju. Ipak, alati za razvoj iOS aplikacija postoje samo za MacOS, a ne i za Windows i GNU/Linux, što praktično znači da morate imati Mac da biste radili za iOS, barem bez nekih komplikovanih i “sumnjivih” procedura, što i jeste primarni razlog zašto nisam do sada pripremio i iOS verzije igara.

Šta misliš o GNU/Linuxu, imaš li iskustva u radu s ovim OS?

U pitanju su dva vrlo važna projekta za svijet savremene informatike, ako ne i za čovječanstvo. Čak i oni koji ga ne koriste kao OS na svom računaru ga svakako koriste indirektno. Mnoštvo rutera i mrežne opreme radi na Linuxu, kao i serveri mnogih sajtova i usluga na internetu. I sam Android radi na Linux kernelu, kao i mnogi drugi uređaji, uključujući razne multimedijalne plejere, pametne televizore, pa i superkompjutere u velikim naučnim centrima, itd.

GNU i Linux projekti su jako važni jer demokratizuju informatiku i računare. Daju svima slobodan pristup osnovnim softverskim komponentama sa izvornim kodom i pravom na izmjenu, doradu i upotrebu u bilo kakve, pa i komercijalne svrhe, bez ikakvih troškova licenciranja. Bez ovakvog kvalitetnog, pouzdanog i slobodnog jezgra za izgradnju informacionih sistema, mnoge stvari bi morale biti skuplje ili možda ne bi postojale uopšte, ako bi potencijalni proizvođači morali plaćati softverske licence za svaki primjerak. Primjer bi bio humanitarni “One laptop per child” projekat koji priprema vrlo jeftine laptope za školsku djecu u nerazvijenim zemljama, koji zahvaljujući GNU/Linuxu mogu imati funkcionalan i prilagođen operativni sistem bez ikakvog troška za softver. Što, recimo, ne bi bilo moguće sa Windowsom, koji bi dodao svoju cijenu na cijenu svakog laptopa, što bi ovaj ionako težak poduhvat učinilo praktično nemogućim.

Lično imam već godine iskustva koristeći ga kao OS na svojim računarima. Nažalost, ne mogu još uvijek potpuno eliminisati Windows, tako da obično imam oboje instalirano. Konkretno, Defense Gear je skoro potpuno nastao u Kubuntu-u (GNU/Linux distribucija), koristeći besplatne open-source alate. Eclipse za kod, GIMP i Inkscape za 2D grafiku, Blender za 3D modeliranje i Audacity za obradu zvuka. Windows je bio korišten samo na kraju, za kompajliranje Windows verzije. Tako da, cijeli ovaj relativno složeni projekat je u potpunosti realizovan u slobodnom softveru, tj. potpuno legalno i sa tačno 0 feninga troška.

Pošto je bio dovoljan za ovo, dovoljan je itekako i za sufranje internetom, e-mail, kucanje dokumenata i slične osnovne aktivnosti koje prosječni korisnici najviše i rade na računarima, naročito u profesionalnom okruženju. Međutim, na našim prostorima ipak postoji strahovito velik broj piratskih kopija Windowsa, MS Officea, Photoshopa, Nera i sličnog. Mnogi servisi su do skora to instalisali na sve nove računare, kao neku “standardnu opremu”, pa ljudi često ni ne znaju uopšte da su to sve ilegalne kopije softvera koji ima svoju cijenu, često i mnogo veću od cijene računara koji su kupili. Najveća tačka spoticanja je softver koji radi isključivo na Windowsu, što su često, ironično, igre. Ipak, sve više proizvođača softvera obraća pažnju i izdaje Linux verzije svog softvera.

Valve trenutno radi na tome da dovede Steam i njegov katalog igara na Linux distribucije, što će i problem nedostatka igara drastično umanjiti u skorijoj budućnosti. Pozvao bih sve koji već nisu, da isprobaju neku distribuciju Linuxa, recimo, Ubuntu. Ako nisu sami sigurni kako i šta da traže, sigurno će se već naći neki “mali od komšije što se razumije u kompjutere” da im pomogne u tome.

(Vesna Kerkez, MONDO)