MONDO je istraživao zbog čega se sve više pojavljuju bezočni i neljudski komentari na događaje koji bi trebalo da izazovu samilost...
Kada je kanadski sociolog Maršal Mekluan na kraju šezdesetih godina prošlog vijeka govorio da ćemo živjeti u "globalnom selu" nije ni bio svjestan koliki je vizionar.
Sve što osjećate, uključujući i najniže strasti i porive, više ne morate da zadržavate u sebi. Pod lažnim imenom, najstrašnije misli danas možete podijeliti sa cijelim svijetom, bez ikakve sankcije, na globalnoj mreži.
Nekada vješto uređivane novinske rubrike "Među nama" u kojima su čitaoci iznosili svoja razmišljanja, kritike i pohvale vezane za aktuelne događaje u zemlji i svijetu u dobu carstva Interneta zamijenili su komentari na vijesti u kojima se najčešće kratko i jasno "pljuje" ili hvali neka društvena pojava.
U zavisnosti od uređivačke politike sajta na kom su komentari postavljeni, kao i od pažnje moderatora zavisi šta će sve tu proći...
MASAKR NAD DJECOM U AMERICI: MISLIM DA TAKO TREBA DA BUDE
Krajem prošle godine dvadesetogodišnji psihopata Adam Lanca u osnovnoj školi u Konektikatu pobio je 26 ljudi, među njima 20 djece. Svijet je bio u šoku. Nevina lica Lancinih žrtava "vrištala" su sa fotografija koje su prenijeli svjetski mediji, a na našim sajtovima pojavili su se komentari:
"Ogromna većina Amerikanaca se radovala kad su klali srpsku decu. Što bi mi sad njih žalili?"
"Ja mislim da tako treba da bude."
"Amerika je svojim ponašanjem prema ostatku svijeta navukla mržnju i gnjev. Ima kod njih dosta spavača koji čekaju signal da naprave masakr. Imaju najviše oružja po glavi stanovnika, igrice sa ratnim motivima, filmovi puni nasilja. To je bumerang koji se vratio. Nadam se da nema naših ljudi među stradalim, za Amere me baš briga".
"Plakali smo i mi, sad je na njih red. Ne žalim ih ni milimetar. Šta je s našom djecom bilo, pa ih licimjerni zapadni mediji nisu žalili".
Ništa blaži komentari nisu se pojavili ni na dramatične događaje u Srbiji. U novembru prošle godine srpska javnost bila je zatečena zločinom u Novom Sadu, kada je Darijan Musić do smrti zvjerski pretukao svoju djevojku.
"Bravo, brate, ti si genije. Meni su mnogo smiješni ovi što je žale, obična rospija. Bila s njim da bi joj davao drogu, kupio silikone, dao pare za karijeru itd".
"Svijet se riješio dva bolesna uma i dobro je. Kao da je ovaj slučaj sada neka senzacija za kriminalistiku. Takve stvari se dešavaju skoro svakih pet minuta negdje na svijetu".
"Ahahahahaha kako je izoperisala nos, u CKM-u liči na Majkla Džeksona a ovde ima čapinu kao suri orao".
MOTIVI: OSVETA, NEZADOVOLJSTVO ŽIVOTOM, PUBERTETSKI BES
Psihoterapeut Nebojša Jovanović za MONDO kaže da ne misli da je ostavljanje takvih komentara ekskluzivno naša osobina kao naroda i da se svuda u svijetu ponašaju slično.
"Mislim da ljudi pomjeraju svoju agresiju, svoje nevolje, traže životnog krivca i da se to najlakše odražava kroz nacionalne predrasude", navodi Jovanović.
On ocjenjuje da je u slučaju tragedije u Americi uzrok komentara potreba za osvetom i zakon "oko za oko, zub za zub" i da za one koji komentarišu tu nisu bitna djeca, već čista osveta.
"U osveti čovjek postaje isti kao onaj kome se sveti. Zašto su njihova djeca nevinija od naše? Ljudi ne idu dublje u razmišljanje i reaguju sirovim afektima", navodi stručnjak.
On objašnjava da je potreba za osvetom svojstvena djeci - dijete ima potrebu da odmah vrati za učinjenu nepravdu, a kad odraslih je odraz nerazvijenosti i nezrelosti.
U pitanju je lična frustracija, a takve komentare ne ostavljaju svi. Postoje ljudi koji će sve prokomentarisati negativno, to je pubertetska filozofija i potreba da sve svrstavamo u dobro ili loše…
Upitan da ocijeni takođe opšte raširenu pojavu da korisnici Interneta iz Srbije hrle ka sajtovima iz zemalja u okruženju da bi se u komentarima na nacionalnoj osnovi razračunavali sa tamošnjim "komentatorima", Jovanović kaže da je i tu u pitanju slična stvar.
"Vjerujem da to rade tinejdžeri iz potrebe za svrstavanjem. Oni to rade i na fudbalskoj utakmici iako su svi Srbi gdje taj drugi prestaje da bude ljudsko biće, postaje tuđi, druga rasa i neprijatelj", ocjenjuje psihoterapeut.
On navodi i da mediji uglavnom ne prate pozitivne komentare, jer tu nema senzacije i dodaje da je generalno veći broj dobrih komentara nego onih loših.
Ne isključuje mogućnost i da je podloga za negativne kometare činjenica da su ljudi puni bijesa, a nemaju to gdje da ispolje.
"U pitanju su različita nezadovoljstva - čovjek nezadovoljan sopstvenim životom koji ne radi ono što voli, osjeća se frustriranim i gleda da taj bes ispolji", ocjenjuje psihoterapeut.
MORBIDNOSTI I U SVIJETU
Da "pljuvački" komentari nisu samo svojstveni srpskoj čitalačkoj internet publici pokazuju i poznati primjeri iz svijeta.
Tako su se u oktobru na društvenim mrežama pojavili morbidni komentari na račun tek rođenog djeteta pjevačice Adel.
Poruka koja je najviše uznemirila javnost došla je od nekoga ko se na Twitteru potpisuje kao Vanesa Biber: "Adel je rodila bebu. Da li je debela i hendikepirana? Samo je ubijte već jednom!"
Drugi korisnik je napisao "Idem do Velike Britanije da je posjetim i da je ubijem" i na to dobio odgovor "Ubij i njenu bebu."
Pored toga, mnogi su napisali i da ne bi bilo loše da Adel upadne u postporođajnu depresiju ili da joj sin umre "jer bi tada pisala najbolje pjesme"...
DA LI JE CIJELI INTERNET U "HEJTU"?
Predavač na fakultetu za medije i komunikaciju Istok Pavlović kaže da je prva stvar koja to objašnjava činjenica da će ljudi koji imaju negativno mišljenje prije ostaviti komentare.
"Ovi koji misle negativno češće će ostaviti komentar zbog čega djeluje da je cijela Srbija u mržnji i hejtu. Ali oni su samo najglasniji i to nije tako samo kod nas", navodi Pavlović, dodajući da je u Velikoj Britaniji rađeno istraživanje koje je potvrdilo da najčešće komentare ostavljaju nezadovoljni.
On, međutim, upozorava da komentari utiču na formiranje javnog mnjenja koliko i sam tekst, a možda i više.
Važno je kakvi komentari su objavljeni, prvih pet ili deset i to može da spinuje moderator. On može da vještim odabirom komentara preusmjeri mišljenje. Samom selekcijom komentara može se dosta uticati na javno mnjenje, ocjenjuje Pavlović.
Objavljivanje spornih komentara na Internetu nije zvanično zakonski sankcionisano u Srbiji već se primjenjuju slična pravila koja važe i u Americi, objašnjava Pavlović.
Prema tom principu, sajt je odgovoran samo za sopstvene sadržaje, a ne i za komentare. Jedina obaveza je da se uvredljivi komentari obrišu.
"Druga stvar je moralna odgovornost - neki portali puštaju sve komentare jer znaju da će mnogo psovki privući čitaoce", upozorava Pavlović.
Sve u svemu, ako ste među armijom ljudi koja ne može da se načudi količinom mržnje koja kruži u komentarima na netu, opustite se. Stručnjaci nam objasniše da je u pitanju isprovocirana manjina, da se to dešava svuda u svijetu i da je možda i bolje da se umjesto okršaja na utakmicama ili ulicama grada potisnuto nezadovoljstvo i bijes ispolje nekad na papiru, a danas na Internet portalima.
(MONDO, D. Pašić, foto: Guliver/Getty Images/Thinkstock)