Ne šali se sa Amerikom na internetu!

Ruka zakona sve češće kuca na vrata građana koji su na internetu željeli samo - da se našale.

"Poznat sam po ironiji. Ali čak ni ja ne bih došao na ideju da u luci Njujorka podignem Statuu slobode", rekao je svojevremeno irski nobelovac Džordž Bernard Šo. Sarkazmom protiv američke ideje slobode - ipak Šou, koliko je poznato, zbog toga nije zabranjen ulazak u SAD. Ali Šo je živio na prelazu u 20. vijek kada policija nije jednim klikom miša na računaru mogla da dođe do detaljnih podataka o nekome, da vidi šta je ko rekao/napisao i kako ko razmišlja. Vrijeme Džordža Bernarda Šoa nije bilo vrijeme Facebooka i Twittera.

Ko to hoće da "iskopa Merilin Monro"

Jedan drugi Irac je nedavno sleteo u Los Anđeles i šokirao se kada mu je odbijen ulazak u Sjedinjene Države. Mladić je 12 sati proveo u pritvoru. Zašto? Zato što je, prije puta u Ameriku o kojem je sanjao, na Twitter svojim pratiocima obznanio da će se u Kaliforniji provoditi ludo, a to je ilustrovao riječima da će "iskopati Merilin Monro" i "uništiti Ameriku". Nema sumnje, mladić nije duhovit kao njegov legendarni zemljak Šo, ali uprkos tome, teško da je iko pomislio da ovaj mladi Irac zaista planira da skrnavi grob Merilin Monro ili uništi pomenutu državu.

"Ne bih savjetovao takve izjave, čak i kada je namjera ironična", kaže hamburški advokat Klaus Lodigkajt. Ovaj stručnjak za IT-pravo kaže da Amerikanci snimaju sve razgovore, prave kopiju svega na internetu i neće propustiti ni ovakve šale. "Kada načine pretragu po imenu ili nadimku i povežu neku osobu sa ovakvim izjavama, onda tvrde da je ta osoba opasna za Ameriku. Zbog toga treba biti veoma oprezan", kaže Lodigkajt za DW.

Zabluda ili glupost? Ne radi se samo o problemima pri ulasku u zemlju. Prije nego što je bijelac Džordž Cimerman oslobođen nakon ubistva tamnoputog tinejdžera Trejvona Martina, jedan 15-godišnji dječak iz gradića Ziona u Ilinoisu napisao je na internetu: "Ako on bude oslobođen, ja ću pobiti sve u Zionu i izvući ću se, baš kao Cimerman". Ubrzo su na vrata pokucali policajci, odveli mladića u zatvor i najozbiljnije ispitali da li od njega prijeti opasnost. Zaključili su da ne prijeti jer "nema oružje niti pristup oružju".

Mnogo gore je prošao 18-godišnji Džastin Karter. Ovaj "zaluđenik" za onlajn igre u prvom licu, posvađao se sa svojom ekipom za video igre. Nevolja je što je svađa bila na Facebooku, samim tim javna i svima vidljiva. Kada su drugovi Karteru prebacili da je "lud i blesav", on je odgovorio ironičnom hiperbolom. "Da, skroz sam lud. Mislim da ću pobiti decu u vrtiću, gledati njihovu nevinu krv kako teče i pojesti jedno srce, dok još kuca". Uzalud je Karter odmah potom dopisao "LOL" (internet skraćenica za "smejem se glasno") i "JK" ("samo se šalim") - već je proveo nekoliko meseci u pritvoru, pušten je uz kauciju, ali mu preti višegodišnja kazna.

"Konkretne prijetnje protiv fizičkog integriteta na internetu predstavljaju krivično djelo", objašnjava pravnik Lodigkajt. "Za to se ljudi osuđuju. Ako tokom istrage postoji opasnost od bjekstva, ide se u istražni zatvor". Ipak, smiju li američke službe da špijuniraju privatnu komunikaciju građana, čak i ako je na internetu? "Ne", odgovara Mario Tants iz njemačke Piratske partije. "U pomenutom slučaju policija nije nadgledala komunikaciju nego je dobila informaciju iz okruženja potencijalnog počinitelja. Kada vam realna osoba nešto dojavi, naravno da ste dužni da po tome postupite", dodaje Tants.

Posljednji primjer iz Njemačke posebno je groteskan. Putem Facebooka je 28-godišnji Daniel Bangert pozvao na "šetnju do kompleksa Dager" - radi se o američkim prostorijama u blizini Darmštata u Njemačkoj. Navodno su tamo bile i kancelarije službe NSA za koju je radio i Edvard Snouden i koja je špijunirala cijeli svijet. Bangert je pisao u ime fiktivnog "Udruženja za zaštitu špijuna". Iako je ironija vidljiva iz aviona, američka vojna policija se nije smijala nego je tražila od njemačkih kolega da privedu Bangerta. To je i učinjeno, a mladić je između ostalog ispitivan i o svojim političkim ubjeđenjima.

"Upravo takvu praksu kritikujemo", kaže Mario Tants iz Piratske partije. "Ubuduće svaki građanin, kada nešto napiše, mora da računa sa posjetom policije ili agenata državne bezbjednosti. To je problem države koja u međuvremenu praktikuje skoro totalni nadzor", dodaje Tants.

(MONDO)