Nadzor i špijunaža na internetu

Tor je računarski program i korisnička mreža koja omogućava da zametnemo svoj trag na internetu.

Umjesto direktnog puta od izvora ka cilju, Torovi paketi se internetom kreću kroz mrežu servera koja onemogućava da se otkrije koji server je poslao podatke, kao i kome su oni namijenjeni.

Svaka međustanica na tom putu zna samo koja stanica joj je poslala paket, i kojoj stanici ona treba da ga preda. Nijedna stanica ne poznaje kompletan put kojim se paket kreće. Svaki sljedeći paket dobija novu maršrutu tako da informacije ne mogu da se otkriju traženjem određene matrice njihovog prenošenja; ona se stalno mijenja i zato je neuhvatljiva, piše na DW sajtu.

Serveri koji služe kao stanice u ovom procesu pripadaju dobrovoljcima koji podržavaju čitav projekat.

Mreža Tor postoji već godinama i funkcioniše sasvim legalno. Kao srazmjerno mali program, Tor sadrži internet-pregledač i to Mozilin Firefox; obično se isporučuje na USB-stikovima i sa njih i startuje, tako da može da se koristi na bilo kom računaru bez ostavljanja tragova na čvrstom disku.

Mana ovog sistema jeste sporo otvaranje internet strana: Tor nije za nestrpljive korisnike i ljubitelje zahtjevnih grafičkih i video prezentacija. Ali, to je prvi program koji je na relativno pristupačan način omogućio i takozvanim običnim, odnosno nestručnim, korisnicima da postanu anonimni za uhode na internetu a da pri tome i razumiju kako to rade. Za one koji žele da ovaj program, ispitan na viruse, kupe zajedno sa USB-stikom, on košta između 20 i 30 evra.

Međutim, sada je i Tor-mreža napadnuta a mjestimično i iskidana. NSA je - vjerovatno po nalogu američke federalne policije FBI - korisnicima Firefoxa instalirala u pregledač mali špijunski program. Cilj programa je bio da razbije uslužnu mrežu Frihosting koja je svoje servere stavljala na raspolaganje mnogim anonimnim korisnicima. Među njima su i serveri namijenjeni čuvanju povjerljivih podataka novinara, naučnika ili takozvanih zviždača, a FBI tvrdi da je željela da razbije Frihosting zbog klijenata koji krše zakon - kao što su vlasnici internet prezentacija sa dječjom pornografijom.

To je prvi poznat slučaj državnog nadzora potpomognutog tajnim instaliranjem špijunskog programa u opremu građana. Špijuniranje korisnika interneta se našlo na novom nivou.

U čitavoj aferi sa nadzorom, u kojoj etablirani mediji, prije svega britanski The Guardian, već dva mjeseca sistematski iznose informacije o sve obuhvatnijim sistemima nadzora nad građanima, nijedan organ vlasti ili neke od tajnih službi nije pokazao ni dijelić svjesti o tome da radi nešto što je nelegalno, protivno ljudskim i građanskim pravima, ili nemoralno. Naprotiv: onima koji protestuju zbog nezakonitog zadiranja u privatnu sferu građana, otvoreno se prijeti.

Šef NSA Kit Aleksander nedavno je rekao da svi koji šifruju svoju elektronsku poštu važe kao osumnjičeni za terorizam i preventivno registrovani. Aleksanderov prethodnik Majkl Hejden je početkom avgusta, kako zviždače tako i ostale aktiviste, izjednačio sa teroristima.

Nastavljen je, pa čak i pojačan, pritisak vlasti na firme koje vode elektronske poštanske službe, pa su prve takve firme počele da odustaju od posla zbog moralne dileme u kojoj su se našle. To je upravo učinio servis Lavabit, koji je, kako prenose neki mediji, vjerovatno koristio i sam Edvard Snouden. "Prinuđen sam da donesem tešku odluku - ili da postanem saučesnik u zločinu protiv američkog naroda, ili da se odreknem deset godina napornog rada i zatvorim Lavabit", napisao je vlasnik Firme Ladar Levison na njenom internet portalu.

On je dodao da o povodu za svoju odluku "ne sme da govori (...) iako je dvaput tražio dozvolu za to". I firma Sajlent serkl koja ima svoju elektronsku poštansku službu Sajlent mejl, postupila je isto, prenosi magazin Spiegel. Vlasnik tog preduzeća je takođe na svojoj internet strani naveo da mu je milije da zatvori servis nego da rizikuje privatnu sferu svojih klijenata.

Karakteristično za čitavu situaciju jeste i holivudsko stilizovanje Edvarda Snoudena kao "borca za slobodu" ili "veleizdajnika", već prema uglu gledanja, i istovremeno ignorisanje drugih potencijalnih "zviždača", aktivnih ili bivših pripadnika tajnih službi.

Iako su u pitanju desetine hiljada ljudi, među kojima neki rado govore za medije - priča se vrti samo oko Snoudena i počiva gotovo isključivo na njegovim iskazima. To je dosta tipično za metodu jednostavnog, tabloidnog slikanja stvari, prema kome u ovom trenutku američki predsjednik Obama neće da se sastane sa ruskim predsjednikom Putinom, kao što je planirao, zato što Putin štiti američkog zviždača Snoudena.

Onima koji takve slike, svetsku politiku ili priču o nadzoru kao najboljoj preventivi terorizma, ne vide samo u crno-bijelim tonovima, jasno je poručeno: pazite šta radite - samo vas gledamo!

Svest o stalnom nadzoru neumitno mijenja ponašanje građana. Veliki broj onih koji su neraspoloženi i nezadovoljni sada će dvaput razmisliti prije nego što tom nezadovoljstvu da oduška na internetu. Političari očigledno ne štite njihovo pravo na to. Akcije Velikog Brata će nailaziti na manji otpor - a to je za njega u ovom trenutku očigledno od velike važnosti.

(Marko Čavić, MONDO)