Sve je više turista kojima je važnije da putem mobilnih telefona ili tableta provjere šta se dešava "kod kuće", nego u ljetovalištu.
Posmatrajući raznoliku gomilu kupača, psihijatar i psihoterapeut dr Zoran Ilić primjećuje da "virus tabletomanije kruži godišnjim odmorima" i konstatuje da zabrinjavajuće veliki broj ljudi ima isti obrazac ponašanja na plaži, piše "Politika".
"Čim izađemo iz mora, mi brišemo ruke. Onda provjeravamo da li nas je neko zvao, ako nije, mi zovemo. Ili pratimo Facebook da vidimo da li je neki naš prijatelj postavio novi status ili fotografiju dok smo bili 'opravdano odsutni'. Onda uzimamo tablet i provjeravamo kolika je temperatura u našem gradu i kako se na '35 u hladu' muče oni koje smo ostavili na užarenom asfaltu. Potom zadovoljno konstatujemo kako je nama dobro. Onda zamolimo nekoga na plaži da nas fotografiše dok ispijamo neki egzotični koktel ukrašen suncobranom, pa postavimo tu fotograviju na Facebook. Potom sačekamo pet minuta da provjerimo da li je neko 'lajkovao' našu fotku. Onda pogledamo vijesti – šta je rekao premijer i koliko je platu imao novi ministar financija kada je radio u SAD-u. Pa pročitamo komentare čitalaca. Pa bacimo pogled na telefon, jer nam se učinilo da je stigla poruka... i tako od svitanja do sumraka", kaže dr Ilić.
Na pitanje zašto imamo potrebu da na odmoru pratimo šta se dešava "kod kuće", on objašnjava da dio odgovora leži u činjenici da smo psihološkom pupčanom vrpcom vezani za domovinu i da nam stalno snabdijevanje informacijama da je osjećaj sigurnosti.
"Već nakon dva, tri dana na moru, naša radoznalost i potreba za otkrivanjem novog mjesta počinje da slabi i nama postaje važnije šta se dešava u našoj zemlji nego u ljetovalištu u koje smo otišli da odmorimo. A od kada su socijalne mreže postale 'najvažnija sporedna stvar' u našim životima, postaje nam važnije da snimimo perfektnu fotografiju nego da uživamo u šumu talasa, pogledu na plavu pučinu ili u društvu osobe sa kojom smo otišli na ljetovanje".
Facebook je kao frižider, kaže dr Ilić u šali. Znamo da nema ničega novog u njemu, ali ga ipak otvaramo na svakih deset minuta, jer postoji mala vjerovatnoća da je neko u njega unio neko osvježavajuće piće ili neku poslasticu. Dr Ilić se, međutim, sa pravom uozbilji kada govori o zavisnosti koju pravi ova društvena mreža i dodaje da je Geri Smol, šef istraživačkog centra Univerziteta u Los Anđelesu, došao do zaključka da zavisnici od Interneta imaju deset do 20 odsto manju zonu u mozgu zaduženu za govor, pamćenje, emocije i informacije.
"Facebook stvara zavisnost zato što zadovoljava prirodnu potrebu za poređenjem i pripadanjem i zadovoljava naš narcizam. Sa svakim novim 'lajkom' i notifikacijom luči se dopamin u zonama mozga zaduženim za nagradu, što izaziva zavisnost kao od kreka ili heroina, a sa svakim novim 'lajkom', pozitivnim komentarom i novim prijateljem raste zadovoljstvo sobom i osjećanje samovažnosti. Najnovije istraživanje sa Harvarda potvrđuje da govor o sebi na društvenim mrežama stvara osjećaj zadovoljstva koje mogu pružiti i hrana, seks ili novac".
Potrebu da u torbu za plažu, osim losiona za sunčanje, peškira i šešira, pakujemo i razne tehnološke „budimo u kontaktu“ igrice, psiholog i psihoterapeut Nebojša Jovanović, objašnjava činjenicom da ljudi teško mijenjaju navike.
„Ako smo navikli da uključimo kompjuter čim otvorimo oči, tu naviku nosimo i na godišnji odmor i tablet pakujemo u kofer zajedno sa ostalim morskim rekvizitima. Iako smo uvjereni da ćemo poslije samo nekoliko dana na odmoru biti kao novi, činjenica je da se te osobe teško opuštaju. Nama je potrebno nedjelju dana da uđemo u ritam mjesta u koje smo došli. Prvih nekoliko dana mentalno smo još u našoj zemlji i zato imamo potrebu da pratimo vijesti i čitamo poslovnu poštu da bismo mogli da reagujemo ako se nešto nepredvidimo dogodi. Osim toga, veliki broj ljudi nije siguran za svoj posao, stalno je na oprezu i tu svoju nesigurnost nosi i na godišnji odmor. Stalnim provjeravanjem vijesti iz domovine mi imamo osjećaj kontrole nad situacijom“, kaže Jovanović.
(MONDO)