Među aplikacijama za pametne telefone ima i takvih na kojima može nešto i da se zaradi. Ali i da se usput zabavi.
I kako to funkcioniše, jednostavno! Korisnici skupljaju podatke koji su potrebni određenim firmama. Za to dobiju malo novca i - mnogo razonode.
Tomas Osvald ima neobičan hobi. Ovaj 44-godišnji policajac obavlja sitne poslove. "Vozim se po Minhenu biciklom i obavljam razne sitnije zadatke. Nešto, na primjer, fotografišem ili pogledam ima li u nekom lokalu bežični priključak za internet, WLAN". Za svaki obavljen zadatak Osvald dobija bodove ili novac.
Po jednom zadatku može da se zaradi između jednog i deset evra. A to omogućava aplikacija za pametni telefon Streetspotr.
Korisnik otvori aplikaciju na svom pametnom telefonu i na planu grada vidi označena mjesta na kojima može da obavi zadatke. Nekad je to fotografisanje jelovnika nekog restorana, nekada treba da se pogleda da li u nekom restoranu prodaju određenu vrstu pića ili da se provjeri da li u određeni restoran može da se uđe sa invalidskim kolicima, piše DW.
"Prikupljene podatke mi prodajemo svojim nalogodavcima", objašnjava Dorotea Uct koja je vodi taj posao u Njemačkoj. "Naši korisnici su na primjer oni koji izdaju adresare, i koji žele da imaju podatke o radnim vremenima prodavnica, ili proizvođači navigacionih uređaja, koji žele da naprave aktuelne karte". Preduzeća tako dolaze do informacija koje je ranije bilo krajnje teško i skupo prikupiti.
Svako ko ima pametni telefon može dakle da postane skupljač podataka. Ideja je zaživjela, iako korisnici za to dobijaju vrlo male iznose. Danas u Evropi tu aplikaciju koristi više od 210.000 ljudi, a njihov broj stalno raste. I druge platforme za tzv. mikro-poslove kao što je Appjobber dobijaju sve veći broj korisnika.
Markus Bekedal iz Društva za građanska prava "Digitalno društvo" nije time iznenađen. "Zabavni elementi kao skupljanje reputacije mogu više da motivišu, nego novac".
Za Bekedala je taj poslovni model ipak sporan. "To je novi oblik iskorišćavanja. Korisnici čine uslugu preduzećima. Novac koji dobiju nije ni u kakvom odnosu sa uloženim vremenom. To je loše plaćeno, nema zaštite na radu, nema sindikata - zapravo je riječ je o kapitalizmu 3.0".
Dorotea Uct se ne slaže. Sve je na dobrovoljnoj bazi. Korisnici bi mogli da se uporede sa samostalnim djelatnicima, koji sami moraju da se pobrinu za osiguranje i prijavu poreza. "To, naravno, nije posao kod kojeg postoji obaveza socijalnog osiguranja, ali sve je pravno utemeljeno i nije riječ o izrabljivanju", kaže Uct. Kod prosječne zarade od pet do deset evra po korisniku mjesečno, finansijski aspekt je sporedna stvar. Brojni korisnici to doživljavaju kao igru.
Ta igra sa prikupljanjem podataka mogla bi da promijeni društvo jer korisnici, poput mrava, malo po malo, donose brdo informacija - ne samo kod Streetspotra.
Jelovnici i radna vremena svih restorana u Njemačkoj? To bi uskoro moglo da se pojavi na internetu kao pouzdana i aktuelna informacija. Slobodna mjesta za parkiranje u centru grada? Možda bi i to uskoro moglo da se u realnom vremenu sazna na pametnom telefonu. Markus Bekedal iz "Digitalnog društva" u tome vidi nastavak trenda koji je počeo sa Vikipedijom i malo po malo omogućava korišćenje znanja čitavoga svijeta.
Ali, po njegovom mišljenju, važno je da to znanje na kraju bude dostupno svima. Ali takav razvoj događaja u sebi krije i opasnosti. Ima mnogo razloga da svaka informacija ne bude svakome dostupna. Dorotea Uct iz Streetspotra je toga svjesna. Svaki zahtijev se zato pomno preispituje prije nego što se ponudi zajednici korisnika aplikacije. Zahtjev jednog detektiva za fotografisanjem svih registarskih tablica automobila u gradu zato nije prihvaćen.
Za Tomasa Osvalda ti aspekti ne igraju nikakvu ulogu. Otkako je krajem 2012. instalirao aplikaciju, Osvald je posjetio više od 450 odredišta - nekad i po 40 na dan. To što je malo zaradio, za njega je sporedna stvar. "Ne radi se o zaradi već o zabavi", kaže Osvald. Većina mikro-poslova uopšte nije plaćena. "Izađem i vidim zanimljive stvari. Vidio sam mnoge znamenitosti u svom gradu za koje ranije uopšte nisam znao. To nije iskorišćavanje jer je sve na dobrovoljnoj osnovi, to je mješavina hobija, popunjavanja slobodnog vremena i fitnesa. Onaj ko ne želi to da radi - ne mora".
(MONDO)