Bio je golobradi klinac, a morao je da misli na cijelu porodicu!
Nekadašnji selektor Srbije Mladen Krstajić sada je sjeo na klupu TSC-a sa kojim polako gradi trenersku karijeru.
Nekadašnja legenda Partizana sa zapaženom karijerom u Bundesligi imao je tešku mladost, pošto je se na početku krvavih ratova devedesetih našao u rodnoj Zenici.
Izbjegao je u Srbiju, ali ni to nije prošlo bez mnogo problema...
"Kad se desila nesreća u bivšoj Jugoslaviji, raspad države, imao sam 18 godina i igrao za Čelik iz Zenice. Tačnije izbjegao sam sa 17 i po godina, bukvalno su me otjerali moji mještani iz sela, jer sam bio talentovani fudbaler. Trebalo je da potpišem stipendijski ugovor sa Čelikom. Mene je otac vozio na treninge, a sve se polako kuvalo. Nisam bio svjestan da dolazi ludo vrijeme. Ćale je rekao da moram u Srbiju, a ja sam mu rekao da neću. I zaprijetili su mi u kući, tako da sam izašao sa pokojnom ujnom, busom preko Doboja", ispričao je za Kurir Krstajić.
On je istakao da za vrijeme cijelog rata nije imao kontakt sa ocem osim jednog potresnog pisma koje je dobio.
"Od oca sam za sve to vrijeme dobio samo jedno pismo. Sjećam se tog pisma... Piše da mu je dobro, da je živ, da ide na posao... Prodavao je u bescijenje stvari iz kuće, kako bi preživio i imao šta da jede. Imao je i malu bašticu i tako se spasavao. Doslovce je napisao, ako mi se šta desi, Mladen preuzima sve", prisjetio se Krstajić.
On je ranije pričao kako je po dolasku u Srbiju završio u Kikindi, te da je uporedo sa karijerom morao da konobariše da bi preživio dok nije otišao u Partizan.
"Devedesetih godina sam izbjegao iz Zenice i sticajem okolnosti završio u Kikindi. Kada mi se sestra udala bile su dvije opcije: Da odem u Crnu Goru kod rodbine da igram za Sutjesku ili da ostanem u Vojvodini. Odlučio sam da igram u Senti. Tamo sam sa 18 godina radio u kafiću kako bi zaradio za hljeb. Porodica mi je izbjegla, otac je ostao u Zenici, dvije i po godine nisam ništa o njemu čuo", rekao je Krstajić još dok je bio na mjestu selektora Srbije.
(MONDO, Kurir)