Rijetko koji fudbaler je uspio za tako kratko vrijeme osvoji srce navijača kao što je to učinio Almedin Ziljkić sa pristalicama banjalučkog Borca.
Sa 22 godine je Almedin Ziljkić došao na Gradski stadion u Banjaluci iz Tuzle sitija, gdje je okarakterisan kao netalentovan, i to u januarskom prelaznom roku 2019. godine.
Na zvaničnom predstavljanju, ofanzivni vezista koji je tokom karijere nastupao za juniore Vojvodine, Donji Srem, rodni Novi Pazar, Goricu i tuzlansku Slobodu, priznao je da je dao obećanje ljudima iz Borca da ako ne uspije realizovati inostrani transfer da neće otići bilo gdje drugo. I održao je riječ.
"Poznajem dobro Darka Vojvodića (tadašnji trener Borca) i bilo gdje da on ode i da me pozove, ja bih otišao za njim", izjavio je Ziljkić pojasnivši novinarima da on ustvari i nije Ziljkić već Zilkić, ali da je pogrešno upisan u matične knjige, koje nikad nije poslije promijenio.
Ali je zato svoj "netalentovani" fudbal iz Tuzle sitija, pretvorio u ovacije navijača na gotovo svakom meču u Borčevom dresu. Odigrao je ukupno 59 utakmica i postigao 11 golova, uz čak 16 asistencija.
Osim nesumnjivih igračkih kvaliteta, koje su ga odvele u ljubljansku Olimpiju prije nekoliko dana i zbog kojih je postao A reprezentativac Bosne i Hercegovine, kultni status među navijačima Borca stekao je i zbog ljudskih osobina - dobrote, poštenja, čestitosti, iskrenosti...
Sigurno će ostati upamćene njegove asistencije protiv bivšeg kluba iz Siminog Hana kod Tuzle, koje su praktično osigurale titulu šampiona BiH - a igrao je povrijeđen i bio posebno motivisan da pred ljudima koji su ga proglasili netalentovanim podigne šampionski pehar.
Mnogi su u Banjaluci zapamtili i njegove suze radosnice nakon prošlogodišnje evropske pobjede nad nikšićkom Sutjeskom (1:0).
"Danas nije bilo bitno ko će da igra, ko će dati gol, ko će biti najbolji i najgori. Samo je bitan prolaz", rekao je tada Ziljkić pa kroz suze radosnice kazao da je saznao da je njegova supruga Mia u drugom stanju, da će na svijet donijeti kćerkicu i da je za njega ovo najbitniji dan u životu.
Takve stvari nije moguće odglumiti iako je bilo pokušaja da Ziljkića posvađaju sa Banjalukom, posebno nakon što se oženio prema tradicionalnim muslimanskim običajima. Pojedini beogradski tabloidi su pisali da je "Republika Srpska u šoku zbog šerijatskog vjenčanja fudbalera Borca"...
Međutim, reakcije javnosti i običnih ljudi u Banjaluci ne da nisu bile "šokantne" niti osuđujuće prema Ziljkiću već su ga od tada zavoljeli još više. Za razliku od nekih drugih obrnutih situacija, niko nije napisao nijedno slovo protiv Ziljkića zbog poštovanja svoje tradicije, niti se zapitao zbog čega je kao građanin Srbije iz Novog Pazara odlučio da igra za reprezentaciju BiH, a ne srpske "orlove".
Naprotiv, poštovali su njegovu odluku i životni izbor i štaviše bili ponosni i na njega i na Borac.
Posljednju utakmicu odigrao je u kvalifikacijama za Ligu šampiona u rumunskom Klužu, koji je slavio rezuiltatom 3:1, ali je zbog transfera u Olimpiju propustio revanš u Banjaluci.
Nema nikakve sumnje da je nedostajao izabranicima Marka Maksimovića, koji su pred punim Gradskim stadionom ostvarili pobjedu 2:0 u regularnih 90 minuta, ali ona nije bila dovoljna za prolaz zbog ukinutog pravila gola u gostima, pa su crveno-plavi poklekli pred izvođenje penala.
Na odlasku se zahvalio svima u Borcu i Banjaluci.
"Nije lak nijedan oproštaj ni odlazak. Ovdje sam doživio momente koje ću da pamtim cijelog života i nikad neću zaboraviti riječi i obećanja uprave kada sam ovdje došao da igram Prvu ligu Republike Srpske. Sve se obistinilo", rekao je emotivni Ziljkić.
A zašto je možda i najviše postao ljubimac Banjaluke najbolju ilustruje ova Ziljkićeva izjava.
"Nadam se da mi niko neće zamjeriti ako je bilo nekih grešaka. Na meni je da radim dalje, da se dokazujem, ali u Banjaluci sam postao čovjek, ovaj klub mi je sve pružio, da pokažem ko sam i šta sam. Nikad mi nije dozvolio da padnem mentalno, pa i kada sam loše igrao", zaključio je ofanzivni vezista na oproštajnoj konferenciji za štampu.
Da je bio baš "klinac" po dolasku u banjalučki klub pokazuje i priča u kojoj je Vojvodić morao da mu oduzima konzolu "PlayStationa" jer nikako nije mogao da prestane s igranjem igrica u dogovoreno vrijeme.
P.S. Srećno Ziljka, nema sumnje da ćeš i u Ljubljani biti omiljen!