Prvom čovjeku crno-bijelih dodeljeno značajno priznanje - orden Svetog Save.
Predsjedniku FK Partizan Miloradu Vučeliću na svečanosti u Patrijaršiji dodeljeno je odlikovanje - orden Svetog Save.
U prisustvu episkopa bačkog Irineja, zvorničko-tuzlanskog Fotija i kruševačkog Davida, kao i članova svoje porodice, prijatelja i saradnika, na prijedlog patrijarha Porfirija prvom čoveku crno-bijelih i glavnom i odgovornom uredniku "Večernjih novosti" dodeljuje se veliko priznanje Srpske pravoislavne crkve za "višegodišnju uspešnu saradnju, novinarski profesiionalizam i afirmaciju hriščanskih vrijednosti i vrlina".
Patrijarh Porfirije se obratio prisutnima i rekao da je Vučelić decenijama otvarao vrata i davao prostora Crkvi da izađe iz svojevrsnog getoa u odnosu na javnost u našoj zemlji, ali i van granica.
"Naime, tokom dugih decenija - nažalost, ne izostaju takvi slučajevi i danas - mnogi ljudi koji ponekad nisu loše volje i nisu zlonamjerni, ali nemaju mnogo informacija i znanja iz života Crkve, znanja o njenoj prirodi, daju sebi za pravo da na svaki način javnosti tumače ono što je priroda i sama suština Crkve, kao i ono što je njeno poslanje u svijetu. Međutim, znamo mi to dobro da postoje i oni koji najblaže rečeno nemaju dobru volju, a opet uz odsustvo elementarnog poznavanja Crkve i njenog života u simbiozi, sinergiji, a ujedno sa odsustvom dobre volje na svaki način, pokušavaju da predstave Crkvu javnosti, podrazumjeva se, slikom koja je daleko od onoga što Crkva po sebi jeste. Vi ste prije - sada već mogu da kažem - mnogo decenija dok ste bili najprije direktor Radio-televizije Vojvodine u Novom Sadu, a onda i direktor nacionalne televizije u Beogradu, otvorili vrata - a sada ću samog sebe ispraviti - ne samo da ste otvorili vrata nego ste dali i trudili se da mi iz Crkve imamo apsolutno sve mogućnosti da sa malih ekrana govorimo o svojoj vjeri kao da govorimo iz samoga hrama ili sa oltara crkve. Bukvalno je tako često i bivalo, jer ste u saradnji, prije svega, sa ovde prisutnim Episkopom bačkim gospodinom Irinejem organizovali serijal koji se zvao Bukvar pravoslavlja i koji je zaista to i u praksi, kasnije se pokazalo, i bio. I kao što je imao svoj značaj taj serijal u ono vrijeme kada je bio realizovan, mislim da na snazi i aktuelnosti, na onome što ima da poruči savremenom čovjeku, nimalo nije izgubio, već naprotiv, sve što je važilo tada čini mi se da se namnožilo danas”, istakao je patrijarh Porfirije".
Obraćajući se prvom čoveku crno-belih, patrijarh je dodao i...
"Omogućili ste, dakle, Crkvi da ona sama o sebi svjedoči. A ko je imao uši mogao je da čuje, a ko nije htio da čuje imao je slobodu da se opredjeli u odnosu na to što je Crkva o sebi tada po prvi put javno počela da svjedoči. Imao je mogućnost da se odredi kako je htio na osnovu svojih predispozicija. Sve što ste Vi tada učinili, ponavljam, zajedno sa vladikom Irinejem i uz saradnju i pomoć Vaših saradnika, a takođe i saradnika vladike Irineja, jeste jedno crkveno djelo, jer Crkva smo svi mi koji smo kršteni u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Svako je pozvan da bude sveštenik na mjestu na kome se nalazi u smislu da to mesto na koje ga je Bog postavio bude mesto bogosluženja, da bude, kao što smo u tim emisijama govorili, dio carskog sveštenstva, to jeste, dio izabranog naroda koji je pozvan da svjedoči tajnu vječnoga života ovdje, ali i kako to kažemo - eshatološki. Zbog svega toga, da ne dužim, radujući se što Vam danas u ime naše Crkve dodeljujemo orden Svetog Save, ja vam od sveg srca čestitam i neću propustiti priliku naglasim da novine na čijem ste čelu danas - nisam ekspert i neću da ulazim u druga polja - daju mogućnost da Crkva svjedoči o sebi, da Crkva može da kaže koji je njen sistem vrijednosti i da taj sistem vrijednosti stavi na ravan poređenja sa drugim sistemima vrijednosti sa kojima smo danas suočeni kako bi svako mogao da u ogledalu onoga što se zove Hristos prepozna sebe i prepozna svoj put. Mogao bih još mnogo toga da kažem na ime zahvalnosti i pohvale Vama lično u kontekstu svega što mi kao Crkva doživljavamo da smo zajedno sa Vama postigli, ali evo sa ovih nekoliko riječi ja Vam još jedanput čestitam i smatram ovo priznanje kao apel da istinskom energijom i mladačkom snagom koja ne zavisi od uzrasta, nego je plod našeg odnosa sa Bogom, nastavimo i dalje svi zajedno da svjedočimo Hrista raspetog i vaskrslog koji je početak i kraj i smisao postojanja svakoga od nas pojedinačno, ali i čitavog ljudskog roda i čitavog sveta sve tvorevine. Čestitam i neka Vas Gospod blagoslovi”.
Zahvaljujući na visokom crkvenom priznanju, Milorad Vučelić govorio je o paralelama vremena Svetog Save i današnjeg.
"Mi, baštinici svetosavlja, usvojili smo gotovo potpuno Savin duhovni kodeks i učinili ga, ponekad i bez znanja i svjesti, svojim nacionalnim, identitetskim i, prije svega, etičkim kodeksom. Zapanjujuće su sličnosti i moguće paralele Savinog vremena i muka srpske srednjovekovne države sa našim savremenim rješenjima i raskršćima u ovom trenutku sudbinski važnim za srpski narod i njegovu budućnost. Nestrepeći da time uprostimo našu poruku možemo reći da je princ Rastko, monah Sava, bio pred velikim iskušenjima i teškim izborima baš kao mi danas. On je postupao mudro i promišljeno i njegovi izbori kako je vrijeme potvrdilo bili su djelotvorni i za Srbe spasonosni. Kako ćemo mi, njegova duhovna djeca, to vagati i koliko cijelishodne izbore praviti pokazaće budućnost", rekao je on.
"Promislimo li pažljivo, skromno mi se čini, da nećemo pogriješiti ako jezikom primjerenom našem vremenu zaključimo da je Sveti Sava pišući svoje Zakonopravilo - baš kao da piše ustav s namerom da uredi društvene i crkvene i građanske odnose - spajao različita civilizacijska iskustva i težio ravnoteži istočnih i zapadnih uticaja i podsticaja što se pokazalo moćnim identitetskim temeljem Srba kroz buduće vekove. To je za nas sve i svuda svojevrsna poruka. Takođe, važno je da ne zaboravimo ni one poruke koje je ostavio kao prosvetitelj i pomiritelj, jer su nama u ovom dobu bezmalo zastrašujuće prijetnje i nesloge, najprije potrebni duhovno uzdizanje, znanje i razumevanje stvarnosti, koliko i pomirenje i jedinstvo kao plod nadvladanog zla, gordosti i sebičnosti", dodao je Vučelić i zaključio:
"Neka mi bude dopušteno da kažem još nešto. Pored lične sreće i ponosa prisutan je i osećaj da se u ovim događajima odlikovani uvrštava u elitno društvo, jer u tom krugu nagrađenih istim priznanjem očekuju se odabrani savremenici i izuzetni preci. Dio duhovnog zadovoljstva i sreće svakako ne čini samo pripadnost društvu onih koji su djelovali za opštu dobrobit i sa najplemenitijim težnjama. Riječ je o svijesti i nadi da se ovim zbivanjem potvrđuje svojevrsni nacionalni kontinuitet u vremenu i prostoru, velika duhovna snaga čiji djelić tako postaje i odlikovani. Velika je to dužnost i velika je to čast. Podsjetimo, svi mi u životu i radu delamo i nastupamo sa ramena naših predaka, ali i podržani ramenima naših savremenika", dodao je Vučelić.