Zvonko Milojević je u razgovoru za agenciju Anadolija govorio o reprezentaciji Srbije, selektoru Draganu Stojkoviću, Crvenoj zvezdi, njenom treneru Dejanu Stankoviću...
Najteži ispit od početka selektorske karijere Dragana Stojkovića Piksija očekuje 14. novembra na stadionu Benfike u Lisabonu.
Njegov bivši saigrač iz Crvene zvezde Zvonko Milojević vjeruje da Srbija može do pobjede protiv Portugala i direktnog plasmana na Svjetsko prvenstvo 2022. godine u Kataru.
"U fudbalu je sve moguće. To je možda i jedini sport u kome bolja ekipa na terenu ne stiže po pravilu i do pobede. Sjećam se naše utakmice protiv Mančester junajteda za Superkup Evrope, kada smo dominirali i stvarali šanse, a trofej je ipak ostao na Old Trafordu. Budimo realni, nismo u situaciji da prijetimo Portugalu, pogotovo iz razloga što se utakmica igra na njihovom terenu. Treba biti mudar, dobro rasporediti snage za svih 90 minuta i udariti protivnika tamo gdje je najtanji. Siguran sam da su ljudi iz stručnog štaba naše reprezentacije dobro izanalizirali slabosti portugalskog tima i da će Piksi na osnovu tih informacija napraviti adekvatnu taktiku za pohod na sva tri boda u Lisabonu", rekao je Milojević za agenciju Anadolija.
Jasno je i Milojeviću odakle preti najveća opasnost.
"Portugal nije samo Kristijano Ronaldo. Imaju veliki izbor sjajnih igrača i najopasniji su kao kolektiv. Iz te timske igre kvalitet pojedinca dođe do izražaja. Ronaldo je specifičan prije svega zbog svoje fizičke spreme. U životu nisam vidio fudbalera pa ni sportistu, koji je toliko posvećen treningu i koji toliko vodi računa o svojoj formi i kondiciji. Svaka mu čast. Sa druge strane, nije ni Srbija bez aduta. Sviđa mi se što igramo napadački fudbal i što Piksi postavlja taktiku sa dva špica. Vlahović i Mitrović su fenomenalni napadači, valjda će bar jedan od njih imati svoj dan u Lisabonu. Jako je važno da i pozadi funkcionišemo bez greške. Tek kad se odbraniš kako treba, možeš u kontranapad i u šansu za gol", smatra Milojević.
Od ovog okupljanja na spisku selektora reprezentacije Srbije nalaze se čak četvorica golmana - Rajković, Dmitrović, Svilar i Milinković-Savić.
"Kod golmana mnogo zavisi od toga kako ga krene na utakmici. Rajković je pogriješio protiv Azerbejdžana, što ne znači da ga treba skloniti s gola. To je kob koja nas prati i od koje ni ja nisam pobegao. Golmanu se greške pamte vječno, a dobre stvari se brzo zaboravljaju. Najvažnije je da Rajković stavi tačku na tu prethodnu utakmicu i da razmišlja isključivo o Lisabonu. Da se koncentriše na nove izazove i da brani najbolje što umije. Ko zna, možda baš on izraste u junaka utakmice s Portugalom", istakao je Milojević.
I za Ronalda ima lijeka. Jasno je to svima. Pogotovo čovjeku koji je svojevremeno vodio duele i branio šuteve i slavnijeg Ronalda iz Brazila.
"I taj Ronaldo je bio čudo od igrača. Neponovljiv. Imao je taj cug iz mjesta, nisi ni trepnuo a on je već tri-četiri metra ispred tebe. To ubrzanje, ta promjena pravca… I sve to sa loptom u nogama, nevjerovatno. Tačno je znao gdje treba da ide i na koju stranu da dribla. Gađa te u pogrešnu nogu i ne možeš mu ništa. Možda i najbolji igrač svih vremena. Kristijano može da mu parira samo u tom fizičkom smislu jer je besprijekorno spreman i nije sklon povredama kao brazilski as. Iskreno, da mogu da biram, više bih volio da igram protiv sadašnjeg Ronalda, nego protiv onog iz prošlosti", kazao je Milojević.
Milojević je vatreno fudbalsko krštenje imao u Kelnu, kada je i pored debakla i eliminacije Crvene zvezde bio jedan od najboljih aktera na terenu i ubjedljivo najzapaženiji pojedinac u redovima tima iz Srbije.
"Ima jedan momenat sa te utakmice koji mi je zauvijek ostao u sjećanju. Izbila je neka gužva u našem šesnaestercu, igrači Kelna su me opkolili, a Piksi je dotrčao, raširio ruke i rekao 'dalje od njega'. To nikada neću da zaboravim", pričao je Milojević.
U vrijeme kada je Milojević priključen prvom timu Crvene zvezde, Dragan Stojković je već uveliko bio zvijezda jugoslovenskog fudbala.
"Kada nosite kapitensku traku u društvu jednog Darka Pančeva, Dejana Savićevića, Roberta Prosinečkog, Vladimira Jugovića ili Ilije Najdoskog, znači da zračite nekom posebnom energijom i da ste rođeni za lidera. Meni je bio velika podrška kada sam iz omladinaca ušao u prvi tim, nikome u svlačionici nije dopuštao da me zeza i da me provocira. Piksi je i kao čovjek i kao sportista bio kompletna ličnost. Nadam se da će i kao trener napraviti veliku karijeru. Ako tako bude, blago Srbiji, za nas nema zime", rekao je Milojević.
Golmanska je tuga pregolema. Ljudska još veća i teža, ako nemate prijatelje koji su uz vas kada vam je najteže. Zvonko o tome ne mora da brine.
"Da mi nije Dekija (Dejana Stankovića, trenera FK Crvena zvezda, op.a.), odavno bih propao. On mi je najveći oslonac u životu. Mnogo me raduje kada vidim da je i kao trener nastavio sa uspjesima i pobedama. Zahvaljujući njemu, Zvezda je ponovo bauk za klubove iz cijele Evrope. Taj osjećaj kada istrčite na Marakanu, kada čujete huk sa tribina i kada shvatite da se protivnik uplašio, to je nešto neponovljivo", izjavio je Milojević.
(mondo.ba)