Crvena zvezda dolazi u opasnost da ostane bez Milana Rodića koji će od 1. januara moći da pregovara sa klubovima o odlasku. Ne samo da bi ostali bez jednog od najvažnijih igrača, nego i ništa ne bi zaradili na njemu.
Crvena zvezda vodi ove nedjelje bitku za nokaut fazu Lige Evrope, ali još dosta stvari joj pravi glavobolju počevši od statusa trenera Dejana Stankovića koji je nikad bliži odlasku u Italiju.
Nije nikakva tajna da Zvezda želi da ga zadrži na čelu projekta, a u okviru njega dobro se zna i koji su to fudbaleri nedodirljivi pošto su sa njima u posljednje vrijeme produžavani ugovori. Ipak, jednog čovjeka Zvezda nikako da ubijedi da stavi "paraf" na nastavak saradnje i to joj stvara veliki problem jer za njega ne postoji alternativa.
U pitanju je naravno lijevi bek Milan Rodić koji je postao jedan od ključnih igrača tokom dominacije Crvene zvezde u posljednjih pet sezona, a kome se aktuelna ugovorna obaveza završava posljednjim danom juna 2022. godine.
Rodić je došao tiho u ljeto 2017. nakon što je Dušan Anđelković kiksom protiv Irtiša pokazao da je jedna od slabijih karika tima Vladana Milojevića. Zvezda je odmah reagovala i "iskeširala" oko 250 hiljada za lijevog beka čija je karijera bila u silaznoj putanji u Rusiji, ali je kao i veliki broj njegovih saigrača doživio renesansu na "Marakani".
Od tada je Rodić odigrao čak 173 utakmice za Zvezdu, pa je po stažu drugi u ekipi iza Milana Borjana (203). Da nije bilo sitnijih povreda, posebno leđa koja ga muče tokom čitave karijere, možda bi bio i ispred kapitena...
Bez obzira na to što će Rodić u aprilu proslaviti 31. rođendan, i djeluje da će ga kako karijera bude odmicala sve više mučiti povrede i produžavati se vrijeme za oporavak, u ovom trenutku možda igra i u formi života, pokazujući tako Crvenoj zvezdi da definitivno zaslužuje produžetak saradnje.
Prije nekoliko mjeseci činilo se da je sve dogovoreno, i da će Rodić produžiti sve do 2025. godine, čime bi se praktično "obećao" klubu sa "Marakane" do kraja karijere, ali taj papir još nije potpisan.
Nije poznato da li je zapelo oko novca ili se Rodiću ponovo javila stara želja za inostranstvom. Tražio je Rodić da ode već poslije druge sezone u Zvezdi, pričao da nema više motivaciju u srpskom fudbalu, međutim crveno-bijeli ga nisu pustili, niti je došla ponuda zbog koje bi dao ultimatum. Štaviše, produžio je ugovor u martu 2019. godine, po naredni Vladana Milojevića, ali se sada i taj dogovor bliži finišu.
Pokušavala je Zvezda svih ovih godina da pronađe igrača koji će zamijeniti Milana Rodića, ali ne samo da nije stigao fudbaler takvog kvaliteta, nego su i alternative bile nedostojne, poput recimo Žandera.
Zbog toga su Milojević i Stanković, u nedostatku Rodićeve rezerve, često morali da "izmišljaju" nove pozicije svojim igračima. Tako se odjednom i Gobeljić našao uz lijevu aut-liniju, tu sve češće gledamo Erakovića, a viđali smo i Vukanovića, Radulovića...
Pokušala je Zvezda i da pregovara sa strancima, ali ni tu nije uspjela da pronađe rešenje, posebno jer je Rodić često korišćen u izgradnji igre iz zadnje lnije, a ne toliko kao prodorno krilo, kako obično izgledaju "moderni bekovi".
Uz to, tu je i pitanje pasoša. Zvezda želi da mjesto stranca "potroši" na mjesta u ofanzivnom dijelu tima, gdje se teže dolazi do srpskih fudbalera, ali bi u slučaju odlaska Rodića na ljeto bili primorani da razmišljaju i o takvoj varijanti, što sigurno ne bi bilo jeftino na sadašnjem tržištu.
Zato će Zvezda sigurno uskoro ponovo sjesti za pregovarački sto sa Milanom Rodićem i pokušati da riješi pitanje njegovog ugovora prije nego što dođe 1. januar kada drugi klubovi mogu da ga kontaktiraju.
Koliko je dragocjen za Zvijezdu dokazao je više puta ove sezone pošto je zabilježio tri gola i tri asistencije, pa se čak bliži svom najboljem učinku od kada je stigao na "Marakanu". Sve više je opasniji i poslije kornera, što smo videli i u Kruševcu, a njegov učinak u napadu često prođe "ispod radara" jer je po prirodi tih i nenametljiv.
I kao takav uspio je da postane jedan od ljubimaca navijača Crvene zvezde, a sportskim rječnikom njegova igra je uvijek na "standardnom nivou" i često se primijeti koliko je bitan tek kada ga nema.
Igrom slučaja nije ga bilo baš u porazu protiv Radnika u Surdulici...