Crno-bijelima je ishrana "isprogramirana", ali mogu da jedu i slatkiše iako je to u mnogim evropskim klubovima zabranjeno.
Zdravlje na usta ulazi, kaže narod. I upravu je. Na usta ulazi i ekvivalent zdravlja - snaga. A to je ono što je vrhunskim sportstima neophodno.
Naravno, ne donosi svaka hrana zdravlje i snagu. Više nauka se bavi izučavanjem ishrane, a naučne tvrdnje koriste se u sportu.
U Partizanu baš idu do detalja. Ishrana fudbalera je precizno "programirana", naročito tokom priprema kada su igrači sve vrijeme pod nadzorom, a prilikom izrade programa koristi se i psihologija.
"Postoje više grupa namirnica na kojima insistiramo. U prvu grupu spada meso koje ne smije da bude prženo i pohovano, a samo ponekad može da bude pečeno. U drugu grupu spadaju tjestenine, pirinač i krompir, a u treću - voće, povrće i slatkiši", pojasnio je šef crno-bijele ljekarske službe Slobodan Branković u razgovoru za MONDO.
Kontrola kilaže igrača je rigorozna i u Beogradu.
"Svakodnevno mjerenje je obavezno".
Već neko vrijeme crno-bijeli se hrane na bazi "švedskog stola". Postavlja se pitanje kako iskontrolisati svakog igrača šta stavlja u tanjir.
"Trener i ja smo tako pozicionirani tokom obroka da svaki igrač mora da prođe pored nas, pa mi osmotrimo šta su uzeli".
Branković kaže da nije imao problema sa fudbalerima.
"Ako primjetim da pojedinac pretjeruje sa jednom vrstom namirnica, porazgovaram sa njim i sve se brzo riješi. Dođu nam igrači iz manjih sredina i klubova nenaviknuti na režim kakav mi sprovodimo. Ali, s obzirom na svijest da su došli u Partizan, brzo se naviknu".
Trenutno nema pretjerano ješnih igrača u Partizanu.
"Srđa Knežević (sada je u Legiji) uvijek je mogao najviše da pojede. Gotovo je nevjerovatno koliko može da unese u sebe, a nikada nije imao problem sa kilažom. Ma, ni kilogram viška nije imao".
Samo još jedan član crno-bijele porodice je ostao u sjećanju Brankovića po ogromnim količinama hrane koje je mogao da pojede.
"To je bio Taribo Vest".
Slatkiši su tabu tema. Po pravilu, nisu dozvoljeni, ali pravila su tu da bi se kršila ili bar izvrdavala.
"Mnogi evropski klubovi zabranjuju slatkiše, a mi dozvoljavamo voćne jogurte, naravno svježe voće, ali i lake kolače, najčešće voćne. Morali smo da uključimo psihologiju u program, jer svaka psihološka presija daje kontraefekat. Bolje je da na naše oči kontolisano jedu slatkiše nego da ih kriju, nose u sobe i konzuniraju ih neumjereno".
Specijalan program imaju igrači koji poste.
"Redovno poste sedmorica-osmorica i za njih pripremamo poseban jelovnik. Kao što poštujemo običaje naših igrača tako poštujemo i običaje igrača muslimanske vjeroispovesti koji ne jedu svinjetinu", zaključio je Slobodan Branković.
Među igračima Partizana koji poste je i Vladimir Stojković.
"Kada u vrijeme posta u finišu prvog dijela sezone nemamo mnogo utakmica i napornih obaveza, ispoštujem cijeli Božićni post, naravno, 'na vodi'. Tada uglavnom kod kuće jedem pasulj bez zaprške i salate", predočio je golman srpskog šampiona i nastavio:
"Trudim se da postim i srijedom i petkom kada god je to moguće".
Živio je u Portugalu, Francuskoj, Holandiji, Španiji i Engleskoj, ali kontrola nigde nije takva kao u Humskoj 1.
"U inostranstvu se znatno manje vodi računa o ishrani. Primjera radi, dok sam bio u Sportingu, mnogo češće sam se se hranio van kluba nego sada kada sam u Partizanu. Dešavalo se da cijele pripreme sprovedemo u Lisabonu i tada se igrači mahom hrane kod kuće. Ja sam vodio računa o ishrani, navikao sam da jedem u suši restoranu".
Iznio je Stojković još jedan zanimljiv podatak:
"Ni kontrola nije bila tako stroga, mjerili smo se na dva mjeseca".
Upitan da li se navikao na srpsku kuhinju, Lamin Dijara je odgovorio:
"I jesam i nisam".
Senegalac, koji je tri godine igrao za Partizan (2007-10) prije nego što se vratio sa pozajmice Al Šababu je pojasnio:
"Jedem sve što mi se servira, a kod kuće se hranim po receptima iz Senegala".
Senegalka Fatu, koja takođe živi u srpskoj prestonici, često mu je spremala specijalitete iz domovine.
"Uglavnom se sastoje od pirinča i piletine sa specifičnim sosovima. Sve su to namirnice na kojima se bazira i hrana u klubu".
A šta Dijara bira na švedskom stolu kada se hrani sa ekipom?
"Uglavnom jedem špagete, piletinu i salate".
I tamnoputi napadač posti.
"Postim koliko mogu, ali s obzirom na profesiju ne mogu da ispoštujem sve vjerske običaje", završio je priču Lamin Dijara.
(izveštač MONDA sa Pohorja, Rade Jakšić)