Proslavljeni fudbaler Crvene zvezde Nebojša Krupniković pričao o rivalstvu sa Batom Mirkovićem, čuvenim "makazicama" na derbiju, ispadanju od Ksamaksa, te pozivu Blaža Sliškovića.
Nebojša Krupniković ime je koje pamte ljubitelji fudbala u Srbiji i šire, posebno zbog fenomenalnog gola koji je postigao “makazicama” u derbiju protiv Partizana.
Proslavljeni as Crvene zvezde u intervjuu za “Glas Srpske” govorio je o ovom golu, rivalstvu sa crno-bijelima, ali i pomalo iznenađujućem ispadanju od švajcarskog Ksamaksa nakon ukidanja sankcija jugoslovenskim klubovima.
"Taj prvi meč na Marakani pao je u nezgodno vreme. Tad je bila ‘Oluja’, utakmica je bila nebitna, da tako kažem, navijači, a i mi više smo mislili na naš narod. Izgubili smo sa 1:0. Bili smo bolji od njih, ali primili smo neki gol iz daljine. Otišli smo posle na revanš u Nojšatl, a Švajcarci su nas tretirali kao neke zarobljenike. Iz aviona su nas odmah prebacili u autobus, oko nas vojska, policija. Nismo mogli nigdje. Prvi put su nas poslije tri godine pustili da igramo u Evropi. Na utakmici smo pogodili, ja mislim i stativu i prečku, imali tri, četiri stoodstotne šanse. Utakmica se završi 0:0 i ispali smo. Imali smo i bolju ekipu, i opet kažem, bili smo i bolji od njih. To je bilo onako nešto negativno što pamtim iz Zvezde i još jedan derbi kada smo prekinuli seriju nepobjedivosti na Marakani protiv Partizana, poslije baš puno godina, izgubili smo 0:1. Mislim da je Darko Tešović dao gol. Ono što je interesantno, svi ti pomenuti mečevi došli su poslije teških priprema. Ljupkove pripreme uvek su bile teške, međutim, posloke nekog vremena uvijek smo ulazili u ritam i gazili smo. Ali eto, ti mečevi su došli baš u nezgodno vrijeme, gdje nismo bili svježi”, rekao je Krupniković za “Glas Srpske”.
Zvezdin dres nosio je u dva navrata, od 1991. do 1993. te od 1994. do 1996, a imao je priliku da igra is a šampionskom generacijom crveno-bijelih iz Barija.
“Trenirao sam sa prvim timom kad im zatreba igrač. Zamisli, treniraš sa Dejom, Jugom, Mihom, to je doživljaj bio, privilegija. Oni su bili veliki igrači. Gledali smo ih kao sliku na zidu. Na svakom treningu sam se mogao uveriti kakvi su to igrači i majstori bili. Davali su nam vjetar u leđa. Govorili su mi: ‘Mali, dođi ovamo, slobodno igraj, nemaš nikakvih problema’. Čak su Dejo i Pančev prvo nas klince birali kad su se delili da igraju na dva gola, na treningu. Normalno, mi klinci smo morali malo više da trčimo i da se trudimo”.
Tokom igranja u Džef Junajtedu sarađivao je sa Ivicom i Amarom Osimom.
"Imam sve pohvale za Ivicu. Jedan je od najboljih trenera sa kojima sam radio, pored Ralfa Rangnika, Vojina Lazarevića, Pižona Petrovića i Ljupka Petrovića. Nažalost, otišao je iz Džefa i preuzeo reprezentaciju Japana. Poslije njega je došao Amar Osim, o kojem stvarno ne bih komentarisao".
Nakon pozajmica u Radnički Novi Beograd, Bor i Panionios vratio se u Crvenu zvezdu, gdje je ostavio trag u duelima protiv Partizana, a svi još pamte čuvene “makazice” na 99. “vječitom derbiju”.
“Uvijek sam dobro igrao te velike utakmice, inspirisao me je pun stadion. Mislim da smo mi za te dve godine izgubili jedan, maksimalno dva derbija, a igrano ih je baš puno. Te utakmice su me proslavile i na njima sam se dokazao. Ti mečevi prave prevagu u prvenstvu. Dobro, ima i pritiska, kod mene je bio pozitivan, da tako kažem. Uvijek sam dobro igrao derbije. Mi koji smo došli iz omladinskog pogona Crvene zvezde drugačije doživljavamo i preživljavamo te derbije. Od malih nogu osjećamo taj Zvezdin dres, jedva čekamo te velike utakmice, isto kao što ih čekamo u mlađim kategorijama. Nemam ja ništa protiv stranaca, taman posla, ali mi ipak dajemo akcenat tim derbijima što se tiče i Zvezde i Partizana. Kult dresa se njeguje od malih nogu. Nažalost, danas je sve manje igrača iz škola Zvezde i Partizana i nivo derbija nam nije za pohvalu, da to tako kažem”, rekao je Krupniković, a potom se osvrnuo na gol koji i dan-danas ostavlja bez daha.
“Darko Kovačević je centrirao i ja kao izraziti ljevak sam imao stoprocentno povjerenje u tu svoju ljevicu. Namještao sam se i uhvatio sam taj poluvolej, makazice i ispalo je baš kako treba. I dan-danas pred derbi me zovu i podsjetimo se. Jedan od najljepših golova po tim anketama. Šteta samo što je utakmica završena 2:2, a bili smo mnogo bolji od Partizana. I na 2:0 smo imali šanse, poslije smo primili gol, pa opet drugi. Poslije smo na 100. debiju bili malo lošiji, ali smo pobijedili. Sve se to negdje izjednači, po zasluzi"
U duelima protiv najvećeg rivala vodio je “rat” protiv Zorana Mirkovića, sa kojim se privatno družio.
"Mene je stalno Bata Mirković čuvao, on je bio zadužen da me zaustavi. Batica i ja smo živjeli blizu i kako se bližio derbi, prestajala je svaka komunikacija između nas. Dok traje utakmica, to je pravi rat na terenu, svako želi da pobijedi, svega tu ima, svašta smo znali reći jedan drugome. Međutim, kad se završi utakmica, sve se vraća u normalu, ponovo smo drugari. Dvije sedmice prije derbija ne pričamo pa ide utakmica i poslije sve normalno. I dan-danas smo super"
Nebojša Krupniković nikada nije dobio poziv da zaigra za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije.
"Iskreno, ne znam ni ja zašto. Bilo je dosta dobrih igrača tada, i starijih i mlađih od mene. Možda je bila i neka moja nesmotrena izjava, u smislu šta treba još da uradim da bih igrao za reprezentaciju. Možda je i to neko pogrešno razumio, ali nisam dobio poziv za nacionalni tim. To je svakako jedan minus u mojoj karijeri. To mi je falilo da zaokružim jednu dosta dobru karijeru”.
Krupniković je otkrio da je imao priliku da zaigra na reprezentativnom nivou, ali u dresu druge reprezentacije.
“Bilo je poziva da igram za BiH pošto me u Srbiji nisu zvali. Imao sam neke ponude iz Engleske, ali nisam mogao otići, jer nisam igrao za reprezentaciju. Bila je priča da napravimo obostranu korist, ali nemam dodirnih tačaka sa BiH i nije došlo do dogovora, a na sastancima sam im rekao da nema šanse da igram za BiH protiv Srbije, pogotovo na Marakani, gdje sam odrastao. Stvarno, kad sam odbio BiH, igrali su u onim kvalifikacijama protiv Srbije. Došlo je do te utakmice i odluka se ispostavila kao najbolja moguća”.