Vuk Rašović: "Šef" crno-bijelih talenata

Najvažniji činioci u uspjesima FK Partizan posljednje decenije su omladinska škola i prva filijala kluba - Teleoptik.

Crno-bijeli neprestano crpe ove izvore talenta i to, za sada, daje rezultat. Pripreme prvog tima postale su nezamislive bez klinaca iz kadetskog pogona i igrača koji su se igrama u dresu "optičara" nametnuli stručnom štabu Partizana.

Kao elementi na koje klub iz Humske ulice prvenstveno gradi svoju takmičarsku i poslovnu strategiju, strogo se vodi računa kome će biti povjereni na upravljanje. Ništa se ne prepušta slučaju.

Vuku Rašoviću je u posljednje dvije godine pružena prilika da vodi prvoligaša iz Zemunela. Mladi trener odlično se snašao na poziciji šefa stručnog štaba, a što je najvažnije, njegovim radom zadovoljne su i kolege iz, nazvaćemo ga, prvog tima.

Za vrijeme od kada je Rašović sjeo na klupu Teleoptika nikada više igrača nije prekomandovano iz filijale.

Redom su crno-bijeli dres oblačili Miloš Ostojić, Nikola Aksentijević, Nikola Petrović, Miloš Jojić, Aleksandar Mitrović, Stefan Aškovski, a do njega bi stigao i Matija Nastasić da poslije samo jednih priprema sa Partizanom, bez zvaničnog nastupa za klub, nije završio u Fiorentini, a vrlo brzo i u Mančester sitiju.

Već ove zime dolaze nove snage. Na put ka Humskoj spremaju se Matija Ljujić, Marko Živković...

U razgovoru za MONDO, Rašović iskreno kaže da je zime 2011, poslije asistiranja Slaviši Jokanoviću, Goranu Stevanoviću i Aleksandru Stanojeviću, donio dobru odluku preuzimanjem Teleoptika.

"Najbolji potez za mene je bio taj što sam odlučio da se osamostalim kao trener. Radeći kao pomoćnik, vremenom sam sticao iskustvo, koje obilato koristim kao prvi trener", počeo je bivši defanzivac Partizana.

"Od neprocjenjivog značaja za mene su bile tri i po godine koje sam proveo pored Jokana, Plavog i Saleta. Tu sam stekao nešto do čega se teško dolazi u našem poslu".

Ipak, odgovornost je sada mnogo veća. Pored toga što ispred sebe ima cilj da Teleoptik zadrži u Prvoj ligi, mora i da "proizvodi" fudbalere za Partizan

"Biti pomoćnik i šef su dva dijametralno različita posla. Tek kada sam počeo da radim, shvatio sam da u meni postoje kapaciteti za trenerski zanat. Obaveze i zadatke sam prihvatao sa lakoćom. Mislim da je to upravo posljedica tog iskustva, stečenog pored drugih trenera u prvom timu Partizana, koji je mnogo veći kolektiv od Teleoptika".

Dobar glas daleko se čuje. Sve više se priča o Rašoviću kao treneru pred kojim je svijetla budućnost.

"To su stvari koje mi mnogo znače, pogotovo kada te kolege cijene i imaju lijepo mišljenje o tebi. Trudim se da prihvatim kategorizaciju posla i mjesto na kojem sam trenutno, a to je filijala Partizana. Kada sam analizirao čitav moj posao u jednom sistemu kao što je Partizan - definitivno o meni moraju da 'pričaju' igrači na terenu, oni koji uđu u prvi tim. To mi daje satisfakciju da nastavim da radim".

Mnogi ga vide i kao nasljednika Vladimira Vermezovića na klupi "parnog valjka". Ne krije Rašović da mu prijaju takve priče, ali ističe da sadašnjem šefu stručnog štaba i ekipi Partizana želi sve najbolje u daljem radu.

"Dugo traju takve priče. Meni je nezgodno i nezahvalno da pričam na tu temu, jer Partizan ima trenera. Ja radim u klubu i želim mu svu sreću ko god da je trener prvog tima. Ako nešto mora da se desi u životu - dogodiće se. Ako me u nekom trenutku put odvede na neku drugu stranu, ako dobijem ponudu, možda odem, pa se vratim... Nikad se ne zna šta će biti, činjenica je da se dosta toga vrti oko mene. Moram da priznam da mi gode takve priče i da mi je drago", naglasio je jedan od junaka istorijskih utakmica crno-bijelih protiv Njukasla u jesen 1998. godine.

"Imam stvari koje želim da završim, koje sam započeo prije dvije godine. Koncentrisan sam na Teleoptik i igrače koje imam. Sa druge strane, spreman sam na sve izazove".

Veoma teško je voditi "optičare" kroz takmičenje. Trener nikada ne zna na koga može da računa i sa koliko igrača može da počne pripreme. Oni bitni po pravilu završe u Partizanu, neki se kasnije vrate, a neki ostanu sa prvim timom.

"To je zadovoljstvo rada u Teleoptiku. Kada sam došao u klub imao sam zadatak da 'izbacim' igrače za prvi tim, da igramo lijepo, da budemo efikasni i da ostanemo u ligi. To su zadaci koje imam i danas. Naravno, teško je kada se svake godine promijeni po šest-sedam igrača iz prve postave, prošle godine deset, ali to su izazovi sa kojima se mi nosimo".

Cilj Teleoptika nije plasman u najjači rang takmičenja.

"Papirološki, Teleoptik može da igra Superligu, međutim, to definitivno nije naš prioritet i opredjeljenje. Procjena nam je da je ovaj rang takmičenja veoma zahtijevan i jak, da igrači koji imaju 17-18 godina, ako uspiju da se prilagode na Prvu ligu, vrlo lako se snalaze i bez problema se uklapaju kasnije u prvi tim. To su dokazali Jojić, Ostojić, Aksentijević, Mitrović, Aškovski, Petrović..."

NJUKASL I LACIO ZA SVA VREMENA

U jesen 1998. godine Partizan je u Kupu pobjednika kupova vodio velike bitke. Igrao je egal utakmice sa tada vrlo jakim klubovima Premijer lige i Serije A. Dueli sa Njukaslom i Lacijom ostali su u lijepom sjećanju Vuku Rašoviću, ali i žal da je moglo više da se uradi.

"Mi smo bili prva generacija koja je oformljena poslije sankcija i koja je dobila priliku da igra u Evropi. Napravljena je takva selekcija gdje smo se nas četvorica - Nikola Damjanac, Beli Bjeković, Đole Tomić i ja vratili iz inostranstva, gdje je dovedeno nekoliko omladinaca - Sale Ilić, Vlada Ivić, Mateja Kežman, Ivica Iliev, tu je bio i Duljaj, plus Savić, Krstajić, Sabo, Ranković... Bila je to vrlo zanimljiva grupa", počeo je Rašović priču o tim vremenima.

"Nismo znali koliki je naš kvalitet. Bili smo na pripremama u Austriji, gdje smo igrali dobar fudbal, ali to nije mogao da bude pokazatelj naše snage. U momentu kada smo izvukli Njukasl, mi smo imali ogroman znak pitanja u glavi. Nismo znali gdje smo u odnosu na njih, tek smo poslije 10-15 minuta igre u prvom meču vidjeli da možemo da se nosimo sa ekipama iz vrha".

Video

Predstavnici Engleske i Italije bili su najjači mogući u dva žrijeba.

"Njukasl je te godine potrošio 250 miliona maraka na pojačanja, a Lacio više od 300 miliona. U tom trenutku to su bile jedne od najjačih ekipa u Evropi".

Ali, to nije sputalo crno-bijele. Naprotiv.

"Iz ovog ugla, to što smo uradili protiv Njukasla je bio podvig, kao što je bio i plasman u Ligu šampiona sa jednom drugom generacijom, nekoliko godina kasnije. U svim tim utakmicama emocije koje smo unosili su imale veliku ulogu. Imali smo nevjerovatnu želju da ostavimo neki trag u Partizanu, jer je velika većina nas ponikla u Humskoj, a vrlo brzo je otišla iz kluba. Kao malo zreliji i stariji dobili smo novu priliku i mislim da smo uspjeli da je iskoristimo, samim tim što smo osvojili titulu".

Video

Partizan je na Olimpiku nadigrao Lacio, ali nije imao sreće da postigne gol. Legija stranaca "nebeskoplavih", predvođena Sven-Goranom Eriksonom, bila je nadigrana u prvom poluvremenu beogradskog revanša. Izostala je sreća...

"Uprkos eliminaciji od Lacija, u Rimu smo odigrali perfektnu utakmicu, u Beogradu odlično prvo poluvrijeme. Krstajić je dao gol za naše vođstvo, ali je onda uslijedila prestroga odluka sudije Frica Štuklika da svira penal protiv nas u 43. minutu", odlično se sjeća Rašović svih dešavanja i imena iz novembra 1998.

"To nas je presjeklo, a u drugom poluvremenu je do izražaja došao njihov kvalitet".

U to vrijeme se slabo kalkulisalo sa timovima.

"Na terenu su bile ozbiljne fudbalske veličine, koje su nas maksimalno ozbiljno shvatile. Da nije bilo tako, ne bi mogli da naprave rezultat protiv nas. I sa kompletnom postavom malo je falilo da izbacimo Lacio i da dočekamo proljeće u Evropi".

Rašović se posebno sjeća direktnih okršaja sa Alenom Širerom i Robertom Manćinijem. Nisu se mnogo naigrali...

"To su dueli koje ću da pamtim cio život. Čuvao sam dva vrhunska, a potpuno različita igrača. Nevjerovatno fizički jakog i skočnog Širera. Ti možeš da znaš sve o njemu, ali nemaš rješenje kada se zagradi, kada uđe u skok. Nekako moraš da nađeš način da ga zaustaviš. Manćini je potpuno drugačiji profil igrača, koji igra na mozak, na štiklu, na potez..."

POZITIVNA ENERGIJA NA KLUPI

Vuk Rašović je veliki prijatelj sa Aleksandrom Stanojevićem. Prije tri godine im se ukazala prilika da rade zajedno u omiljenom klubu.

"Sale je moj drug. Kada smo se našli zajedno u poslu veoma lako smo iznosili teret, donosili odluke... Kao šef stručnog štaba, njegova je bila posljednja, ali je u meni imao saradnika koji ga je iskreno savjetovao. On je napravio veliki uspjeh, a to je ujedno bio i moj uspjeh. Mislim da smo imali strašno pozitivnu energiju koju smo uspjeli da prenesemo na ekipu, a epilog svega toga je bio ulazak u Ligu šampiona. Tih godinu dana rada s njim je jedan lijep period, koji se vječno pamti".

Bili su dio stručnog štaba koji je uspostavio potpunu dominaciju u srpskom fudbalu. Porazi za njih praktično nisu postojali. Ređale su se sve same pobjede... Najdraže su bile one protiv Crvene zvezde.

"Otac mi je pričao da je i njegova šampionska generacija iz šezdesetih pred svaki derbi postavljala pitanje da li je vrijeme da se Zvezdi da tri, pet komada, a oni izgube svaki put. Derbi je utakmica u kojoj apsolutno nema veze ko kako igra i u kakvoj je formi. Tu su dueli u kojima jedan potez može da odluči pobjednika i gdje volja i želja igraju veliku ulogu. Onaj ko uđe koncentrisaniji, po pravilu dobija derbi".

Nije se mnogo toga promijenilo ni kada je Vuk igrao.

"Moja generacija je svaki put išla puna samopouzdanja na Marakanu, da postigne tri-četiri komada, a mi smo dva puta već u 15. minutu gubili sa po 2:0. Uspijevali smo da se vratimo, ali sve to ukazuje da je za derbi potrebna specijalna priprema i da tu utakmicu ne može da igra svaki igrač. Mentalna priprema je posebno važna. Lakše je igračima koji su prošli školu. Nama se od pjetlića usađuje ta priprema za derbi i definitivno znamo kako se ulazi u duele sa Zvezdom", otkrio je Rašović.

ROĐEN U NJEMAČKOJ - ŽELJA NJEMAČKA

Rašović je rođen u Dortmundu 1973. godine. Otac Branko je završavao igračku karijeru u dresu "milionera" i možda otud Vukova želja da jednog dana radi u Bundesligi.

"Želja svakog mladog trenera je da radi u Evropi. Ja bih izabrao Njemačku, dopada mi se njihov mentalni sklop i profesionalizam koji gaje".

Biti dobar fudbalski trener nije samo poznavati igru. Po Rašoviću to je mnogo više...

"Trener mora da ima energiju i harizmu, da bude psiholog kada je potrebno. Mora da prepozna kvalitet svakog igrača, njegove loše i dobre strane i da na osnovu toga formira grupu. U fudbalu recept ne postoji, možemo da radimo tri različite stvari i da sve tri daju rezultat".

Rašović trenutno uživa u odmoru. Kaže da o fudbalu skoro i ne razmišlja, želi da se opusti i napuni baterije za izazove koji ga očekuju već od 17. januara. "Zimski raspust" provodi u Beogradu, na svom Vračaru. Koristi priliku da se druži sa prijateljima, koje zbog obaveza slabije viđa dok traje prvenstvo.

U 2013. ima nekoliko želja.

"Prije svega zdravlje i sreću svima! Želim da Partizan uzme titulu i da do juna uspijemo u Teleoptiku ono što smo zamislili", kaže Vuk Rašović i čitaocima MONDA poručuje:

"Želim svima srećnu Novu godinu, a posebno navijačima Partizana".

(V. Sukdolak, MONDO - Foto: MN Press)