Nikola Otašević je znao da se uvali u nevolje kod porodice zbog dobrih partija protiv crno-bijelih...
Nije lako pobijediti Partizan, pogotovo ako ti je otac veliki Partizanovac, a to najbolje zna Nikola Otašević! Užičanin koji je dvije decenije igrao na najvišem nivou u Srbiji i inostranstvu prisjetio se u "Jao Mile" podkastu svoje karijere i mečeva sa crno-bijelima. U posljednjoj sezoni koju je proveo u ekipi Budućnosti upravo je on dao koš za pobjedu protiv crno-bijelih u punom "Pioniru", a otac mu je to oprostio tek mjesec dana kasnije!
"Partizanovac sam, ali dosta više puta sam igrao bolje protiv Partizana nego protiv Zvezde. Dešavalo se i da ja odlučim neke utakmice protiv Partizana", počeo je on, pa nastavio:" Imali smo jednu utakmicu 2011. u punom "Pioniru" početak sezone, prva utakmica, ja u Budućnosti, pokojni otac na tribinama, brat gleda... Egal utakmica, vodimo pola koša, pet sekundi do kraja. Ja mislim Kecman ima dva slobodna bacanja. Ja se okrećem ka Radonjiću, šta da igram? On meni kao igraj sa Šćekom, "pick and pop", nek šutne trojku. Ja u sebi... Koji Šćeka brate! Sad ću ja da je pripalim šta me briga. I ja prodor, Šćeka u blok, ja finta pika pored Džavaija, ono što sam naučio u pjetlićima, finta u prvom koraku, položim, znači, ono... Kao da nije odbrana postojala. Stao, nisam se radovao, pobijedismo u posljednjoj sekundi. Nije ćale pričao sa mnom mjesec dana!", prisjetio se uz osmijeh Nikola Otašević.
On je karijeru počeo u Beopetrolu, potom je igrao za Ergonom i Zdravlje, da bi zatim nastupao za OKK Beograd. Oprobao se u Anvilu u Poljskoj, a onda je u zenitu karijere četiri godine proveo u Budućnosti i jednu u Hemofarmu. Zatim se vratio u Užice gdje je igrao za Slobodu, da bi se vratio u ABA ligu gde je igrao za MZT i Metalac. Na kraju je nakon Temišvara odigrao još dve sezone u Užicu i potom se penzionisao.