Gorostasni centar priča za naš sajt o sreći zbog učešća na EP, o ulozi u Ivkovićevom timu i momentima kada je bio "precrtavan" sa spiska 2009. i 2010.
Mnogi su vjerovatno primijetili da je sastav reprezentacije Srbije za Evrobasket gotovo identičan onom koji je nastupio prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Turskoj.
Dušan Ivković napravio je samo jednu promjenu, može se reći iznuđenu, pošto je nespremnog Novicu Veličkovića zamijenio Bobanom Marjanovićem (23 godine, 222 centimetra).
Popularnom Bobiju tako su se ovog ljeta dogodile dve sjajne stvari - rođenje sina Vuka i prvi odlazak na veliko takmičenje u seniorskoj konkurenciji, poslije osvojenih zlatnih medalja na U-19 prvenstvu svijeta 2007, odnosno U-20 Evropskom šampionatu 2008. godine.
"Presrećan sam, stvarno ne postoje riječi koje mogu da opišu moja osjećanja na pravi način. Ali, tu sreću sada moram da ostavim po strani, zato što sam ovdje da iskoristim svaki minut koji dobijem u igri. Moram lavovski da se borim da bih opravdao ukazano povjerenje", rekao je Marjanović za MONDO.
Bobi je inteligentan, dobar i pošten momak, neopterećen onom glupom i nepotrebnom varijacijom ponosa, koju često prepoznajemo u vrhunskim sportistima, ljudima generalno, pa i u sebi samima, a nazivamo je sujetom.
Svjestan je da je u ovom timu Srbije treća "petica", iza Krstića i Perovića, što znači da će više biti igrač za specijalne taktičke zadatke, da će igrati na mahove i da neće imati puno vremena da uhvati ritam.
Pitanje je kako se pripremiti za takvu ulogu?
"Najviše zavisi od glave. I dok sjediš na klupi, moraš da budeš mislima u utakmici. Da pronađeš način da se razmrdaš, da zagrijavanje traje što kraće i da svojih par minuta - ili neki put više - odradiš za ekipu, onako kako trener od tebe očekuje. Jeste malo teže nego kada si na terenu od početka, ali ne može to da bude alibi. Ako si profesionalni sportista, onda si navikao i na to".
Dolazak na EP za Marjanovića je i svojevrsna nagrada, zato što je prethodnih godina prolazio najteži dio priprema, zatim otpadao sa spiska i to "precrtavanje" prihvatao maksimalno korektno i profesionalno.
I pred Evrobasket u Poljskoj i pred SP u Turskoj, Dušan Ivković se u isto vrijeme zahvalio Marjanoviću i Ivanu Radenoviću.
Međutim, dok je Bobi i ovog ljeta odlučio da se bezrezervno posveti reprezentaciji, Radenović je ostao bez motiva. Nije imao regulisan klupski status i u takvoj situaciji, vjerovatno, priznao sebi i selektoru da psihološki ne bi mogao da podnese još jedan dolazak na pripreme i neulazak među 12 odabranih.
Da je došao, ko zna, možda bismo sada pravili priču baš sa Radenovićem i možda bi on bio srećan poput Marjanovića, čekajući debi na izuzetno važnom šampionatu.
"Znate i sami kakve je rezultate postizala reprezentacija na ta dva takmičenja. Prvi put kada sam otpao, osvojili smo drugo mjesto u Poljskoj, drugi put smo bili četvrti na Svjetskom prvenstvu, a da je Turcima dosuđen onaj aut, opet bismo bili najmanje drugi, a možda i prvi. To znači da selektor perfektno radi svoj posao i ja zbog toga nisam imao nikakvih zamjerki na svoja ispadanja iz tima. Svaka čast momcima koji su napravili te uspjehe", kaže Marjanović.
"Džin iz Boljevca" uz Aleksandra Rašića (Lijetuvos Ritas) je jedini u taboru "orlova" igrao klupsku košarku u zemlji domaćina EP.
Šest mjeseci proveo je u Žalgirisu kao pozajmljeni igrač CSKA, upoznao je mentalitet litvanskog naroda i zato najavljuje ispunjene tribine i vrhunsku atmosferu, ne samo na utakmicama domaće selekcije.
"Ljudi u Litvaniji žive za košarku. Ne mogu da opišem kako je kada prošetate Kaunasom kao igrač Žalgirisa. Svi vas znaju, javljaju vam se i tu nema veze da li ste zvijezda tima ili ne. Ja sam imao relativno malu minutažu, na nekim utakmicama se nisam ni skidao, svejedno, važno je da nosiš grb Žalgirisa i svako će te poštovati".
U Šaulej areni već je zabilježio dva nastupa.
"Igrao sam na litvanskom Ol staru, domaći igrači protiv stranaca, a i protiv Šauleja u prvenstvu. Oni su tada bili četvrti, mi prvi, lako smo ih dobili".
(izvještač MONDA iz Litvanije Ivan Bogunović, foto: MN Press)