Žiga Daneu je bio najveća tema prvog kola ABA lige poslije horor pada koji je doživio na meču sa FMP-om. A ako vam njegovo prezime zvuči poznato, u pravu ste. Ima veze sa košarkom, ali i sa Srbijom.
Na startu ABA lige gledali smo strašne scene pošto je na meču FMP-a i Cedevita Olimpije pošto je mladi 22-godišnji krilni centar tima iz Ljubljane Žiga Daneu morao da bude iznesen sa terena. On je prilikom jednog skoka nezgodno pao na parket i djelovalo je u jednom momentu da mu je i život u opasnosti.
Ljekari su pohrlili na teren, morali su da imobilizuju vrat košarkašu gostujućeg tima i on je na nosilima iznesen sa terena. Srećom, već rano ujutru u ponedjeljak klub se oglasio saopštenjem u kome je navedeno da je Daneu dobro i da se pridružio saigračima.
"Nakon jučerašnjeg pada u meču sa FMP-om Žiga Daneu je pregledan i tu je utvrđeno da udarac nije ostavio ozbiljne posljedice i da je Žigino zdrvstveno stanje dobro. U ranim jutarnjim časovima Žiga je već bio u hotelu sa ostatkom saigrača. Nakon što dođe u Ljubljanu izvršiće se dodatni ljekarski pregledi", piše u saopštenju Cedevita Olimpije.
KOŠARKAŠKA ARISTOKRATIJA, ON NASTVLJA LOZU!
Ako vam je prezime Daneu zazvučalo poznato, u pravu ste, to jeste ta porodica. Žiga je treća generacija košarkaša u porodici, a sve je krenulo od jednog od prvih superstarova jugoslovenske igre pod obručima Ive Daneua. Žigin deda je igrao kao plejmejker i bek i cijeli igrački vijek proveo je u Olimpiji, a igrao je od 1956. do 1970. godine. Za to vrijeme je osvojio čak šest titula prvaka Jugoslavije, a ako se pitate zašto u Olimpiji niko ne nosi broj 13 - razlog je upravo to što je broj povučen u njegovu čast.
Vrhunac slave Ivo Daneu je doživio 1967. godine kada je proglašen za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva. Generacija Radivoja Koraća, Krešimira Ćosića, Pina Đerđe, Petra Skansija i Rata Tvrdića uzela je srebro, a Daneu je bio MVP. Sa reprezentacijom je medalje počeo da uzima još 1959. kada je u Libanu osvojio zlato na Mediteranskim igrama. A onda su krenula ona najveća takmičenja. Ima srebro sa Olimpijskih igara u Meksiku, tri srebra i bronzu sa Eurobasketa, dva srebra sa Svjetskih prvenstava i onda je kao šlag na torti u njegovoj Ljubljani održano Svjetsko prvenstvo 1970. godine na kome je osvojio zlato i oprostio se od sporta.
"Daneu je bio moderan plejmejker, koji je mogao da odigra perfektnu utakmicu sa 2-4 poena, ali i da "natrpa" 40 ako je to bilo neophodno. Bio je od onih dragocijenih igrača koji su sve oko sebe činili boljim, oličenje izreke da jedan koš čini srećnim jednog igrača, a asistencija dvojicu. Naša košarka je imala sreću da se nekako u isto vrijeme pojave Daneu i Radivoj Korać. Olimpija i OKK Beograd bili su veliki rivali od sredine 50-tih do početka 60-tih godina, osvojili su osam uzastopnih titula, po četiri svaki. Glavni igrači bili su Daneu i Korać, i bilo je logično što ih je selektor Aleksandar Nikolić spojio za EP 1959. u Istanbulu. Daneu je, doduše, debitovao dvije godine ranije u Sofiji, ali kao tandem zablistali su u Istanbulu. Korać je sa 27,6 poena bio daleko najbolji strijelac šampionata, a mnoge poene nezaboravni Žućko dao je na dodavanja Ive Daneua", napisao je Vladimir Stanković, poznati košarkaški novinar o njemu.
OD NACISTA GA SPASILI NATALINCI I BEOGRAD
Iako je celu karijeru proveo u Ljublajni, Ivo Daneu je zapravo detinjstvo proveo u Beogradu! Kao brojne porodice iz Slovenije za vreme Drugog svetskog rata njegovi roditelji su izbegli u Srbiju. Prvo jedno selo kod Čačka, a onda Beograd bili su spas za porodicu.
"Moj otac je bio predstavnik "Putnika" u Mariboru. Imao je mnogo prijatelja u Srbiji, pa smo prebjegli u Šumadiju, u selo Natalinci u blizini Čačaka. U jesen 1941. preselili smo se u Beograd, živjeli smo u ulici Kraljice Natalije, koja se poslije zvala Narodnog Fronta, a sad joj je vraćen stari naziv. Kao djeca, sve smo to prihvatali kao igru. Igrali smo se na Košutnjaku, dok su bombe padale po gradu. Svakog 20. oktobra, na dan kad je oslobođen Beograd, društvo u Ljubljani častim pićem. Slovenija slavi 9. maj kao Dan pobjede, a ja 20. oktobar. I ove godine neću da propustim da obilježim taj dan. To je moj praznik, to znaju svi moji prijatelji. Imao sam teško odrastanje, ali nemam loših uspomena iz djetinjstva, jer je naša majka bila zlatna žena. Napustila je posao i brinula o četvoro djece. Uzgajali smo voće i povrće i nekako preživljavali. Provodio sam puno vremena na igralištu, volio sam tenis, ali nisam imao para za reket i loptice. Išao sam u "Ljudski vrt" na fudbal. Jednom me je fudbaler Maribora Janžeković pogodio loptom u glavu vježbajući penale. Pao sam unazad sa ograde iza gola i ostao da ležim bez svijesti. Poslije toga sam odlazio na bezbjednije mjesto, sakupljao sam lopte košarkašima i pomalo šutirao. A da sam znao koliko će kasnije fudbaleri više da zarađuju od košarkaša ne bih imao dilemu. Šalim se, naravno, košarka je bila pravi izbor", rekao je jednom prilikom za "Sport klub" Ivo Daneu.
I TATA JE BIO BAŠ OZBILJAN KOŠARKAŠ
Žigin otac Jaka Daneu je takođe bio košarkaš, a kao i Ivo igrao je na poziciji plejmejkera. Duže od decenije proveo je u Olimpiji krajem osamdesetih i devedesetih, a onda je poslije kratke epizode u Poljskoj završio karijeru u Geoplin Slovanu. Osvojio je FIBA Saporta kup 1994. godine i nanizao osam titula šampiona Slovenije i sedam kupova, a za nacionalni tim je igrao na četiri Evrobasketa. Na 67 mečeva za Sloveniju dao je 362 poena.
ŠTA JE SA ŽIGOM?
Beograd mu spasio porodicu od nacista, on preživio horor: Bombe padale na Košutnjak, a mi smo igrali košarku
Za sada je dobro i znamo da je poslije hitnog prebacivanja u bolnicu pregledan i da za sada nisu pronađena veća oštećenja na vratu, glavi i kičmi. Ipak klub je ponovio da će čim stigne u Ljubljanu Žiga opet biti pregledan kako bi bili sigurni da je bezbedan i da nema neka ozbiljnija oštećenja.
Žiga Daneu je od malih nogu član kluba u kome su decenije proveli Ivo i Jaka. Debitovao je za prvi tim u sezoni 2020/21, a tada je u pet mečeva prosečno beležio 1,6 poena, 3,6 skokova i 0.8 asistencija. Sljedeće godine je igrao za rezervni tim u trećoj ligi Slovenije i dominirao, a onda se vratio u seniore i bio mnogo bolji, pa je čak dobio minute i u Evrokupu. Sezonu 2022/23 proveo je na pozajmici u Iliriji, narednu u Domžalama i sada je dio prvog tima.
"Jaka je bio dobar igrač. Na nesreću, povrijedio se pa nije uspio da pokaže sav svoj potencijal. Jure i Žiga su prosječni igrači, nisu kao Dončić. U svakom slučaju, volim što igraju košarku i da su u sportu. Ustvari, od svih će najbolja da bude unuka Brina, ona ima najviše mojih sportskih gena. Opasna je! A ima lijepo ime, koje smo joj dali po poznatoj slovenačkoj partizanki", rekao je legendarni Ivo Daneu o potomcima. Za sada je samo bitno da Žiga bude dobro, a ako je povukao na dedu i oca, dugo ćemo ga gledati u dresu Olimpije.
(MONDO, Nikola Lalović)