Ćus Mateo dao Realu 25 godina života: "Kada započne karijeru, čovjek nikad ne zna šta će se dogoditi..."

Skoro pola života je španski košarkaški trener i sadašnji selektor reprezentacije Španije Ćus Mateo dao Real Madridu.

Strateg rođen 1969. godine u glavnom gradu Španije dugo je bio pomoćnik u stručnom štabu da bi 2022. godine nakon odlaska Pabla Lasa dobio izuzetno zahtjevan zadatak – da preuzme komandu. Kao glavni trener, tri puta zaredom je dolazio do finala Evrolige, a jednom je uspio da podigne trofej. Desilo se to u sezoni 2022-2023, kada je, spomenimo, prekretnica bila famozna tuča košarkaša Real Madrida i Partizana u Španiji, u drugoj utakmici četvrtfinalne serije plej-ofa.

Trenerskim poslom Ćus Mateo se bavi od 1993. godine, a tokom panel-diskusije na Adria sports konferenciji u Banjaluci govorio je, prije svega, o svojim trenerskim počecima.

"Smatrao sam da nisam neki veliki igrač, ali sam mislio da bih mogao da imam određeni put kao trener. I to me je privuklo, još dok sam trenirao u svojoj školi, sa 16 godina. Ubrzo sam imao sreću da je Real Madrid želio da budem trener mlađih kategorija, radio sam tamo devet godina. Imao sam sreću da upoznam Nikolu Lončara dok je bio mlad, koji je došao u Real Madrid sa. Željkom Obradovićem. Imao sam priliku da gledam treninge tog Željkovog veličanstvenog tima, koji će kasnije postati šampion Evrope", rekao je u Banjaluci Ćus Mateo, koji je Realu, kako kaže, dao 25 godina života.

"Bio sam pod komandom Serđa Skariola, zatim sam bio pomoćnik Havijera Imbrode i Hulija Lamasa, a onda sam odlučio da izađem iz te zone komfora i otišao sam malo dalje od Madrida, koji je bio moj rodni grad. Bio sam trener Fuenlabrade, Unikahe, Saragose.... Radio sam godinu dana i u Kini. Kada se činilo da stvari neće ići dalje od toga, imao sam sreću da je Real Madrid ponovo želio da računa na mene. Bio sam skoro 10 godina pored Pabla Lasa u veoma uspješnom periodu, sa trenerom koji je legenda u Real Madridu. Kasnije je klub odlučio da ja preuzmem kormilo, da budem prvi trener prvog tima svog kluba, kluba čitavog mog života. Veoma sam srećan zbog tog perioda, zbog te faze. Stvari nisu ispale loše i to je, u najkraćim crtama, karijera nekoga ko je počeo davno, ali ko vjerovatno uopšte nije bio poznat sve dok mu se nisu ukrstili putevi sa Real Madridom."

Kad se podvuče crta, jasno je da je Ćus Mateo uspješno odradio sve faze razvoja – od trenera u klupskoj omladinskoj školi do stratega koji je spreman da seniorsku selekciju odvede na krov Evrope.

"Mislim da je to zaista bio dug proces. Čovjek kada započne karijeru nikada ne zna šta će se dogoditi. To je kao ona rečenica iz 'Foresta Gampa' – Život je kao bombonjera, nikad ne znaš šta ćeš dobiti. Ja sam privilegovan jer sam u suštini uvijek mogao da radim nešto što je počelo kao hobi, što me je obuzelo i što sam uspio da razvijem svoju karijeru. Svaki čovjek ima svoje snove, naravno, i veoma je lijepo misliti da je to kao na filmu, ali čovjek u svom životu ne razmišlja: 'Mnogo se divim Željku Obradoviću koji je trener Real Madrida i jednog dana ću baš ja biti prvi trener Real Madrida', niti se diviš onima koji su osvajali titule sa Real Madridom pa misliš da ćeš i ti osvojiti Evroligu sa Real Madridom, sa klubom svog života. Na kraju, u istoriji kluba ću vjerovatno biti među pet trenera koji su vodili najviše utakmica u Real Madridu, što je za mene velika privilegija, zar ne? Sada kada sam selektor reprezentacije, toliko sam se divio trenerima poput Antonija Dijaz-Migela ili Lolo Sajnca, koji su bili uzori domaće košarke, jasno je da ne mogu da osjećam ništa osim ponosa što mogu da predstavljam košarku svoje zemlje, košarku uz koju sam odrastao, košarku koju sam živio, i da na neki način predstavljam sve trenere domaće košarke u španskoj reprezentaciji. Za mene je to, naravno, veliko zadovoljstvo i privilegija."

Najvažnije je, naglašava Mateo, biti zadovoljan poslom kojim se baviš.

"Ako čovjek zaista radi savjesno, dajući sve od sebe, ostavljajući srce na terenu, trudeći se da pruži najbolje od sebe u ostvarivanju rezultata, i ode uveče u krevet i ako nije uspio, ali je dao sve od sebe, ponekad mora da bude miran. Kada smo osvojili Evroligu, imali smo tešku godinu, bila je to moja prva godina u Real Madridu. Bili smo smo šampioni Evrolige, ali sam znao da nismo uradili savršen posao, uprkos tome što smo osvojili Evroligu. Međutim, druge godine, kada smo izgubili finale Evrolige, uprkos tome što smo izgubili finale Evrolige od Panatinaikosa, mislio sam da smo uradili bolji posao nego prve godine. Osvojili smo sve titule u Španiji: prvenstvo, Kup, Superkup i izgubili finale Evrolige. Mogli smo da osvojimo Evroligu dvije godine zaredom, to bi bio prelijep podvig, ali te godine mislim da smo igrali mnogo bolje nego prve, uprkos svemu. Radii smo mnogo bolje nego prve i bili smo veoma blizu. Sport ima tako tanku liniju između uspjeha i neuspjeha da ti jedan koš u posljednjoj sekundi daje mogućnost da budeš šampion i da sjediš ovdje sada i pričaš, ili promašaj učini da te ljudi zaborave. Može da bude zaista lijepo, desi se herojstvo kao na filmu. Međutim, ponekad je tako nepravedeno da se neko smatra fantastičnim trenerom samo zato što je pobijedio, dok neko drugi ko je izgubio to nije. Ne volim da budem apsolutno radikalan u idejama, ni u košarci ni u životu."

Rad u velikanu kakav je Real Madrid izuzetno je mukotrpan. Potrebno je, naglašava Mateo, znati kako se nositi da medijima, upravom, sujetama i svlačionicom.

"Svlačionica je izuzetno važna. Morate da izbjegavate stvaranje nepotrebne buke jer sve što izađe u javnost ima ogroman odjek i može da izazove nemir. Treba znati kako sačuvati balans. Mnogo sam naučio u toj svlačionici. Kada sam bio mlađi, neke stvari nisam mogao da prećutim, postojale su crvene linije preko kojih nisam prelazio. Mećutim, vremenom sam naučio da ponekad zažmurim na jedno oko i pustim da se određeni problemi riješe sami od sebe. To dolazi sa godinama i iskustvom. Prije svega, shvatite da ako se miješate u svaki problem i pokušavate sve sami da riješite, često napravite još veći problem. Mnoge situacije se riješe same ili ih može riješiti pomoćni trener. Naučio sam da trener ima ograničen broj metaka u šaržeru — nemate beskonačno municije. Morate znati koje bitke vriedi voditi i u koje borbe kao trener treba da se upustite."

Prije tačno godinu dana, Ćus Mateo je preuzeo komandu nad reprezentacijom Španije, sa kojom traži plasman na Mundobasket, koji se sljedeće godine igra u Kataru. "Crvena furija" je 2022. godine postala prvak Evrope, ali je istovremeno zabilježeno i nekoliko razočaravajućih rezultata u posljednjoj deceniji.

Tako su Španci 2021. na Olimpijskim igrama u Tokiju bili šesti, dok su tri godine kasnije u Parizu zauzeli tek 10. mjesto. Na Mundobasketu 2023. godine u Manili Španci su bili tek deveti, a javnost je najviše bila razočarana prošle godine, kada ekipa na prvenstvu Evrope na Kipru, u Finskoj, Poljskoj i Litvaniji nije uspjela da prođe grupnu fazu. Na kraju je zauzela tek 17. mjesto...

"Mislim da je ova generacija dobra i da ćemo sigurno, ako budemo poštovali proces, ponovo biti na visokom nivou. Ne znam tačno kom, ali na dobrom takmičarskom i dobrom košarkaškom nivou u evropskom i svjetskom smislu. Mislim da, kao i u svim procesima, prvo treba pustiti dijete da puzi, zatim da ustane na noge, da bude sposobno da polako hoda, a tek onda da trči. Sada se nalazimo u tom trenutku ustajanja, znajući da imam pametne momke koji mogu da igraju dobru košarku", rekao je Ćus Mateo u Banjaluci, na Adria sports konferenciji.

(mondo.ba, D. Šutvić)

Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!