Danilo Ikodinović se i danas živo sjeća kroz šta je prošao poslije saobraćajne nesreće koja mu je završila sportsku karijeru.
Osvojio je 17 medalja sa velikih takmičenja sa Srbijom, a da nije bilo saobraćajne nesreće sigurno bi Danilo Ikodinović bio i trofejniji. On je 2008. godine kod Kaća vozeći motor 173 kilometra na sat u alkoholisanom stanju doživio tešku nesreću, a sada je gostujući na "K1" ponovo pričao o tim danima.
Osvajač dvije olimpijske medalje i jednog svjetskog zlata za reprezentacije SRJ, SCG i Srbije napravio je najveću životnu grešku kada je pijan sjeo za motor pred veliko takmičenje.
"Sjeo sam pijan na motor. Imao sam 1,70 promila alkohola u krvi. Htio sam malo da se opustim, pred prvenstvo, Malaga je bila u pitanju. Ne znam kako bih živio sa tim da sam, daleko bilo, nekog ubio. Sebi sam sve uradio. Preticao sam cijelu kolonu, kad sam pao sa motora takva kiša je krenula da pada... Na sudu sam rekao da je sva krivica moja. Nisam ni kočio, trag kočenja je bio minimalan", počeo je Ikodinović, a onda otkrio da je kasnije sreo policajca koji je vršio uviđaj!
"Policajac koji je vršio uviđaj mi je jednom prišao u nekom lokalu poslije i rekao mi da je to bio on i da sam letio 86 metara, to je, čovječe, fudbalski teren. Hitna pomoć je došla za 15 minuta. Doktori nisu znali kako sam ostao živ. Bio sam u nikad boljoj formi fizički, to me je spaslo. Istina je da su se doktori oko mene malo više potrudili, antibiotik je doveden hitno iz inostranstva, tadašnji predsjednik se zauzeo za to, to je istina", istakao je Ikodinović.
Na kraju je zbog teških povreda ruke morao da prekine vaterpolo karijeru, a i danas su scene koje je zatekao kada se probudio iz kome ostale sa njim.
"Neke stvari se ne dešavaju tek tako. Kad sam se probudio posle udesa, ruka mi je bila onako gore skroz. Odmah sam pitao da li je još neko stradao. To se obično ne dešava. Budim se u šok sobi. Dvije garniture ljudi je umrlo, ja sam ostao. Bili su u kesi, kad umru, to tako ide, rajsferšlus ovoliki... Zakonski moraju da budu tu u kesi dok ih ne odnesu poslije. Govorio sam sebi dok sam gledao to: "Majmune, šta si sebi dozvolio". A ne mogu ništa da kažem, samo gledam to... Oštećene su mi bile glasne žice, nisam mogao da pričam. Doktori su mi prvo spasavali život, pa ruku. Rebra su mi bila slomljena, sav sam u ožiljcima. Priklještio sam bio živce u vratu, nisam mogao da se pomjeram. Odmah sam bio svjestan da od šake nema ništa. To su mi odmah rekli da je to nemoguća misija. Krenuo sam poslije toga gotovo od nule. Šta ja znam da radim u tom momentu sem da igram vaterpolo? Ništa", rekao je Danilo Ikodinović.