Kada Srbija pozove, nema ništa jače, bar tako kaže Igor Milovanović. Biser omladinske škole PSŽ-a, rođeni Parižanin, a u duši i srcu Srbin i Šapčanin pričao je za MONDO nakon Mundijala na kome je zasijao u dresu "Orlova".
Rođen je u Parizu, ali ne zaboravlja da je Šapčanin. Zvala ga je Francuska, ali je rekao ne jer je znao da želi da igra samo za Srbiju. PSŽ mu je nudio novi ugovor, ali on je rešio da stigne u grad evropskih šampiona. Za MONDO je poslije osvojenog četvrtog mjesta na Svetskom prvenstvu za juniore pričao Igor Milovanović!
Generacija 2002/03 nastavila je da reda uspjehe i pokazala je da je budućnost rukometa u Srbiji svijetla, pa su tako naši momci nakon bronze na Evropskom prvenstvu prošle godine uspjeli da i pored izostanaka najboljeg igrača Stefana Dodića, najboljeg defanzivca Marka Tasića i teške povrede Nikole Zečevića osvoje četvrto mjesto na Svjetskom prvenstvu. Jedan od najmlađih u ekipi bio je Igor Milovanović. Srbin rođen u Parizu 2004. godine je sa nepunih 19 godina uspio da ostvari prvi veliki uspjeh u najdražem dresu.
"Ogroman je uspjeh za našu ekipu, došli smo bez pet vrhunskih igrača, dosta nam je rukometaša falilo, ali smo osvojili četvrto mjesto. Htjeli smo medalju, ali smo i ovako zadovoljni. Da su tu bili svi mnogo bi nam pomogli. To su top igrači, sa velikim kvalitetom i iskustvom. Uradili bi šta je potrebno protiv Islanda, pa i protiv Njemačke možda da su bili tu", kaže na početku razgovora za MONDO Igor Milovanović.
On je sa svojom generacijom prošle godine igrao na Evropskom prvenstvu za igrače do 18 godina, a sada je veliki dio tog tima otišao u Grčku i Njemačku i pomogao svojim starijim saigračima da preko Maroka, Čilea, Grčke i Farskih Ostrva dođu nadomak medalje na Mundijalu!
"Vukašin Antonijević, Milija Papović, Simo Šijan, Vojin Čabrilo i ja smo igrali prošle godine za mlađu generaciju u Podgorici i sada nam je pružena prilika da igramo sa starijima. To je za nas ogromno iskustvo i zahvalio bih se treneru što nam je dao tu šansu da se uključimo u ovaj tim", ističe on.
ZVALA ME JE FRANCUSKA - MA KAKVI!
Do prije dvadesetak dana Milovanović je i dalje bio igrač Pari Sen Žermena, čiju je kompletnu omladinsku školu prošao i sa kojim je osvojio mnogo juniorsih trofeja. Zvala ga je i Francuska, ali on je pošao stopama Dragana Pešmalbeka i obukao je dres Srbije!
"Ja sam rođen u Francuskoj u Parizu i prošao sam sve kategorije u Pari Sen Žermenu, ali meni je Srbija veća od svega. Kada igram za reprezentaciju, od toga nema ništa jače!", priča mladi kružni napadač, pa dodaje: "Moja mama se rodila u Francuskoj, a tata je kada je bilo bombardovanje došao u Francusku i ostao je tamo. Imao sam ponudu Francuske, zvali su me još prije dvije godine, ali sam rekao ne. Ja sam uvijek ciljao da igram za našu reprezentaciju, to je za mene veće od svega!"
Ne samo da je odabrao dres Srbije, već je odabrao i da se pred 19. rođendan odrekne novca i prilike koje mu je nudio velikan poput PSŽ-a i da se vrati u Šabac. Potpisao je za Metaloplastiku i stigao u grad koji već dobro zna.
"Poziv Metaloplastike nisam mogao da odbijem jer sam ja rodom i Šapca, roditelji su mi odatle rodom i to nije moglo da se odbije. Ja sam već na raspustima trenirao sa Metaloplastikom, svi prvotimci su me lijepo prihvatili. Naravno da sam od mojih slušao priče o velikoj Metaloplastici, a mi se nadamo da ćemo sa našom generacijom da vratimo klub na mapu Evrope i da uspijemo kroz našu ligu da ostvarimo sve zacrtane ciljeve."
Ipak, da neko iz tako velikog kluba, iz sistema koji proizvodi najbolje rukometaše na svetu, iz francuske Starlige dođe u srpski Arkus, nije očekivano. Ipak, kada se kroz ovu generaciju vidi kakve talente i igrače pravi domaći rukomet, to možda i nije tako čudno?
"Tako je! Naša liga počinje baš da se diže, videli smo sa Vojvodinom koja je ove godine osvojila evropski trofej kakav je nivo. Mislim da ponuda Metaloplastike nije mogla da se odbije. Ja sam prošao sve kategorije Pariza, igrao sam za njihovu akademiju, ali sam vidio da je seniorski rukomet u Srbiji mnogo napredovao i to me je mnogo zainteresovalo. Mogao sam da ostanem u Pari Sen Žermenu, da nastupam za akademiju i da se priključim prvom timu, ali još bih igrao juniorski, a želio sam da krenem da igram seniorski rukomet. Dobio sam tu ponudu i iskoristio je", naglašava Milovanović.
SRBIJA NEMA CIJENU - NIKAD JE NE BIH MIJENJAO!
Na samom startu Svjetskog prvenstva na kome je srpski nacionalni tim porazima od Njemačke u polufinalu i Islanda u meču za treće mjesto ostao bez medalje naš sagovornik je zablistao. Pobijedili su "orlići" Čile 41:13, a sa četiri gola upravo je on bio igrač utakmice!
"Nevjerovatan je bio osjećaj, nisam se nadao da ću dobiti tu nagradu. Ne mogu ni da Vam opišem koliko mi je bilo drago. Iako je to bilo protiv slabijeg rivala kao Čile, pomogao sam ekipi", ushićeno kaže biser srpskog nacionalnog tima.
Naravno, porodica mu je uvijek bila najveća podrška, a čak su stigli i da ga gledaju uživo u najdražem dresu. "Tokom turnira smo se čuli svaki dan, zvao sam tatu, mamu, sestru, dedu, babu... Tata i mama i sestra su u Berlinu došli da me gledaju, bili su na tribinama", ističe Milovanović za MONDO, pa otkriva kome idu suveniri sa prvenstva: "Obećao sam jedan dres dedi, ali će jedan i kod mene da ostane!"
Pred prvenstvo je sa najkompetentnijeg mogućeg mjesta rečeno da su u ovoj generaciji Srbije najjači - pivoti. To je rekao Mijajlo Marsenić! "To je nevjerovatan vetar u leđa, Miki Marsenić je jedan od najboljih pivotmena na svijetu i kada čujemo tako nešto to nas još više diže i bodri. Da budemo još jači, još bolji..."
Milovanović je dobijao šansu u grupnoj fazi, a onda su u prvi plan uskočili Branko Predović i Luka Rogan, momci koji su već igrali i za A selekciju. "Mnogo su dobri momci, mnogo sam naučio sada pored njih. Bila mi je velika čast da budem tu pored njih i da se priključim. Naravno, dobio sam i dosta batina od njih na treningu", priča uz osmijeh naš sagovornik.
Iako Francuska na pivotu ima Ludovika Fabregasa, Luku Karabatića i Nikolu Turnu, Srbija je tu pokrivena možda i bolje! U seniorima gospodare Mijajlo Marsenić i Dragan Pešmalbek, a u juniorima Rogan i Predović. I pored toga - naš Parižanin je spreman da se bori za svoje mesto! "Naravno, konkurencija je nevjerovatna, ali kao što sam rekao igrati za reprezentaciju Srbije je nešto što za mene nema cijenu. Ne bih nikad promijenio to i igrao za neki drugi nacionalni tim!", završava svoju priču za MONDO Igor Milovanović.
Uskoro nas očekuje Evropsko prvenstvo na kome naš tim predvođen Tonijem Đeronom hoće da napravi iskorak i da se prije svega plasira na Olimpijske igre. Na tom turniru će biti i neki od momaka koje smo gledali u Grčkoj i Njemačkoj na Mundijalu za mlade, a jednog od njih ćete moći da gledate svakog vikenda u Srbiji. Svratite do Šapca, pogledajte Metaloplastiku. Imaćete šta da vidite - pogotovo na pivotu!