Najbolja hrvatska atletičara teško podnijela to što je prvi put ostala bez medalje na Svjetskom prvenstvu poslije deset godina.
Najbolja hrvatska atletičarka Sandra Perković nije uspjela da osvoji odličje u Budimpešti, na Svjetskom prvenstvu. Ona je hicem od 66,75 završila finale u bacanju diska na petoj poziciji. Bio je to njen najbolji rezultat u ovoj sezoni, ali ipak nedovoljan za medalju. Prvi put od 2013, kada je osvojila prvo od svoja dva svjetska zlata, Zagrepčanka rođena 1990. godine završila je Svjetsko prvenstvo u atletici bez odličja. Zlato je otišlo u Ameriku, jer je Laulauga Tausaga (25) bacila čak 69,49 u petoj seriji i zadivila sve.
"Djevojke su danas bile više nego odlične. Disk je zanimljiv, za zlato i srebro trebalo je baciti više od 69 metara. Iznenađujuće je, ali to je tako. Ja danas, nažalost, nisam imala sreće. Žao mi je da sam na petoj poziciji, jer realno gledajući u ovom trenutku vrijedim puno više. Prvi i treći hitac su bili odlični, no, nažalost, moje opće poznato - mreža... Počela sam 'gasiti' noge i jednostavno se rukom nije moglo baciti 70 metara", rekla je Sandra Perković.
Ona je rekla da joj prija to što su rivalke pratile njene pokušaje sve do posljednjeg.
"Drago mi je da je kod njih ostao strah do zadnjeg hica, nisam izvukla kao što sam nekad znala, ali sezona je bila previše teška, dvije velike povrede.. Možda sam ja bila i previše optimistična, možda malo nerealna, očekivala da ću doći ovdje i postati svjetska prvakinja. Znam da sam bila spremna za hitac preko 70 metara", kazala je hrvatska rekorderka.
U nastavku razgovora sa hrvatskim novinarima, bila je emotivnija. "Rekla sam maloprije da mi fali sreće, ali opet, koliko moraš biti bahat i bezobrazan da kažeš da ti fali sreće, a mogao si i da ne budeš ovdje. Žao mi je, ali ne sebe, jer ja mogu da trpim udarce i da krenem za tri dana dalje. Ali žao mi je mojih trenera Edisa Elkasevića i Saše Miloševića, žao mi je fizioterapeuta Branimira Vajde jer stvarno su me čupali iz podruma. I onda dođem tu i umjesto da bacim prvi i treći hitac u sektor i kažem 'Evo momci, to je to, 70 metara ili 68 metara', ja bacam avione na 66 metara", rekla je razočarana Sandra.
"Možda mi je bio potreban hladan tuš", zaključila je olimpijska šampionka iz Londona 2012. i Rio de Žaneira 2016. godine.