Novak Đoković posebno je pričao o svojoj porodici, djeci, kako sve to utiče na njega na terenu...
Novak Đoković sprema se za Rolan Garos, tamo će pokušati da osvoji prvu titulu u sezoni i ujedno 25. grend slem trofej. Prije toga, doduše i prije turnira u Rimu gdje je pogođen flašicom u glavu, gostovao je u podkastu kod Nika Kirjosa. Razgovarali su o mnogim temama.
Jedna od njih bila je porodica gde je srpski igrač sa dosta emocija objašnjavao kako sve to utiče na njega i na samu igru.
"Dok ovo pričamo, moja djeca su u Evropi i neću ih vidjeti nedeljama i to me sve više povređuje, što ih ostavljam. Prije neki dan je mojoj ćerki ispao prvi zub i nisam bio tu, to me ubija. Kakav sam ja to otac kada sam to propustio? Ali sa druge strane, ovdje sam i tu sam gdje se nalazim", počeo je Đoković. On je u braku sa Jelenom od jula 2014. godine, imaju dvoje djece, sin Stefan rođen je 22. oktobra 2014, a ćerka Tara rođena je 2. septembra 2017. godine.
Kao i svi, tako i Nole pravi greške, ne krije to.
"Život je težak, mnogo je izazova, prepreka i na kraju dana, moraš da se izboriš sa svojim emocijama, sa svim što se događa i čemu si na udaru. Uvijek se očekuje u tenisu da budeš u najboljem izdanju, da se dobro ponašaš... Na početku karijere imao sam problem sa tim da vrištim i razbijam reket. Nisam ni sada 'dobar sa sobom' zbog toga i sramota me je. Možda u posljednjih sedam-osam godina prihvatam svoje mane, svoje greške i pokušavam da budem što bolja verzija sebe sutradan. Da me ne bude sramota da priznam 'Pogriješio sam'. To i ti radiš. Prihvatam greške i pokušavam da budem bolja verzija sebe sljedećeg dana. Možda neću uspjeti, ali neće me biti sramota da kažem da sam pogriješio. To radiš i ti, nije te sramota da kažeš da imaš probleme, svi imaju mentalne probleme i svi se trude da ih riješe na najbolji mogući način."
Prisjetio se svojih početaka na Kopaoniku.
"Imao sam četiri ili pet godina, pričao sam ovu priču mnogo puta. Jedan od mojih prvih snimaka sa reketom je kada sam imao četiri godine i moj otac je snimao. Bilo je to na planini Kopaonik u Srbiji, provodili smo mnogo vremena na toj planini, imali su tri terena i pomagao sam ljudima koji su tu radili da prave teren. Moji roditelji imali su restoran 50 metara od terena. Radnici su me vidjeli da sam znatiželjan oko toga šta se događa, pa su mi rekli 'Donesi nam pivo i pustićemo te da praviš teren sa nama'. I to sam i radio, donosio sam im vodu i pivo, nisam naravno pio sa njima, ali radio sam i od tog trenutka sam se tako povezao sa tenisom. Nikad prije toga nisam video tenis, ali od tog trenutka sam dosađivao roditeljima svakog dana da moraju da mi kupe reket. I vjerujem da način na koji si vaspitavan i da je bitna ta veza sa tvojim korijenima, porijeklom, da održiš vezu sa svojom porodicom, ljudima koji su toliko toga žrtvovali da bi ti ostvario san."
Ne zaboravlja i ratno stanje.
"Pogotovo devedesetih, reputacija Srbije bila je užasna, prolazili smo kroz mnoge teške stvari, bilo je mnogo prepreka... Uvijek podsjećam sebe odakle dolazim i mislim da me to čini skromnim, ali i podsjeća da veoma poštujem ono što sad doživljavam. Poslije 20 godina profesionalnog tenisa sam izuzetno ponosan. Ima momenata kada neke stvari uzimam zdravo za gotovo. 'Bio sam tamo, osvojio sam ono', kako god. Tada podsjećam sebe i ljude oko sebe da me provjeravaju i da mi govore da sam poletio, da bi trebalo da budem zahvalan za sve što imam".
Neizbježna je bila tema o odnosu sa medijima.
"Zavisi... Ljudi misle da se hranim energijom onih koji me ne vole, nekad je to tačno, jer je to jedino što imam i moram da nađem rješenje da pobijedim u teniskom meču. Znam da me niko neće volejti, da svako ima svoje omiljene igrače, da vole autsajdere... Doživio sam i sjajne atmosfere kada su navijali za mene, a i protiv mene. Ali moraš da osjetiš dobro sebe, biće nekad dana kada će te sve ometati, kao i dana kada ćeš biti u punom fokusu. Učio sam lekcije na teži način, kada odgovoriš na svaki članak i na svako mišljenje, to ti neće pomoći da stigneš daleko. Nekad je potrebno da izvučeš najbolje iz sebe, ali većinu vremena hoću da uživam u životu. Da imam dobar odnos sa ljudima, da budu, nadam se, srećni zbog mog tenisa."
Govorio je i o ishrani i vježbama i koliko mu sve to pomaže.
"Potrebna je konstantnost u svemu u životu. Teško je i meni da budem disciplinovan svakodnevno, tako i svima. Prvo kada ustanem osjetim da moram da budem zahvalan za život koji živim. Imam nekad problema kada nisam motivisan, kada nisam inspirisan da putujem da igram tenis, hoću da budem sa djecom, sa suprugom, ali to moraš da prevaziđeš. Ali, ako nisi iskren prema sebi i kažeš sebi šta zaista želiš, onda zamoliš nekoga iz tvog okruženja da ti pomogne. Da li je to tvoj roditelj, partner, tvoj prijatelj, neko koga možeš da pitaš za pomoć, da mu priznaš da si naišao na problem i da ti pomogne da dođeš do toga šta želiš da budeš. Nekad je potrebno duže vremena za to i to je OK, svi mi imamo uspone i padove, ali mislim da jasnoća pomaže da postaviš kratkoročne, dugoročne planove, svakodnevnu rutinu", izgovorio je Novak i ponudio Niku da "dođe kod njega na šestomjesečni program i da će osvojiti Vimbldon", ali je Australijanac to odbio.
Otkrio je i jedan zanimljiv detalj.
"Najstariji teniski teren ikad napravljen u Srbiji bio je u jednom od najjužnijih gradova u Srbiji i obnovili smo ga, pa djeca sada tamo mogu da igraju i to je divno. Kada pogledaš na kraju krajeva, sve je u tom 'vraćanju' i u tom uticaju na živote ljudi. Ako ne koristiš taj uticaj, platformu i moć da koristiš dobro i da utičeš na živote drugih, da svoju strast prenosiš drugima", zaključio je Đoković.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!