Srbija vratila Natašu i dobila Kristijana

Za dobre stvari nikad nije kasno, pa je tako i povratak Nataše Janić pod srpsku zastavu, iako u poznoj fazi njene nestvarne karijere, sportska vijest dana u Srbiji.

Ali, Nataša sa sobom u rodnu zemlju, kako sama kaže, nije vratila samo sebe i šest olimpijskih medalja osvojenih za susjednu Mađarsku, već je Srbiji podarila i budućnost u vidu sina Kristijana Duševa.

Zajedno sa maćehom, koja će pokušati u 31. godini da donese Srbiji što više medalja u narednim godinama, pa što da ne i u Riju 2014, pod našom trobojkom veslaće i Kristijan, sin Natašinog supruga i trenera Adrijana Duševa iz prvog braka.

Kristijan, rođen 22. januara 1992. godine, bio je velika nada mađarskog kajaka, uveliko je osvajao zlatne medalje i u svom godištu, ali i seniorskoj konkurenciji, a potom je odlučio da prati svoje roditelje i zavesla za našu reprezentaciju.

Sve ovo trebalo bi da bude samo potvrda uspona srpskog olimpizma, koji je po broju medalja "debelo" kaskao za susjednom Mađarskom. U više navrata tokom konferencije za medije održane u četvrtak u Hotelu "Zira" u Beogradu, Nataša Janić istakla je da je na njenu odluku o povratku presudni uticaj imao uspostavljeni sistem sporta u Srbiji, od kojeg je 2001. godine pobjegla glavom bez obzira.

Vidno uzbuđena, drhtavim glasom i pomalo zaboravljenim srpskim, Nataša je rekla:

"Mnogo mi je drago što sjedim za ovim stolom. Mnogo sam srećna što sam dobila šansu da se vratim u svoju rodnu državu. Jednostavno, nisam naša svoje mjesto u Mađarskoj, iako su mi dali sve. U toj godini kada sam otišla, 2001, nismo imali sredstava da se bavim sportom i morala sam da bježim, kako se to kaže... Srećom, došli su na važna mjesta u srpskom sportu ljudi koji znaju šta je potrebno za vrhunski sport", osvrtala se Nataša pogledom prema prvom čovjeku Olimpijskog komiteta Srbije Vladu Divcu, koji je sjedio s njene desne strane.

"Htjela bih da se zahvalim Vladimiru Divcu (mali lapsus, prim. aut) što je ostvario tako nešto za sve sportiste Srbije. Izvinjavam se, nisam se baš spremila za ovaj govor, ne znam... Voljela bih samo da se zahvalim što sam uopšte tu", slegla je ramenima trostruka olimpijska prvakinja u kajaku, iz Atine 2004. i Pekinga 2008.

Koji su to uslovi koje ste dobili od OKS, a koji su vas naveli da se odreknete onoga što ste imali u Mađarskoj?

"Tražila sam nekakav minimum prije mnogo godina, koji mi je bio potreban da bih se uspješno bavila ovim sportom. Isto je i sada. Jednostavno želim da produžim svoju karijeru. Uvijek sam željela da se vratim u svoju zemlju, a sada sam konačno dobila podršku da bih mogla da obavim svoju sportsku dužnost kako treba", rekla je Nataša i ostala pomalo nedorečena, a na konstataciju da je odlazeći prije 11 godina tražila samo bolje uslove za trening, dodala je:

"Veslati u žabokrečini za mene nije problem".Poslije kratke pauze, Nataša je naglasila:

"U Mađarskoj je mnogo dobar sistem, takođe. Moja odluka da se vratim u Srbiju nije motivisana novcem, odavno sam htjela da se vratim. A, kažem, dobro je baviti se sportom u Mađarskoj. Trostruka sam olimpijska prvakinja i imam penziju u Mađarskoj, koja će krenuti kada napunim 35 godina".

Ona je otkrila da će njen suprug Adrijan raditi kao trener u Srbiji, da će njen klub najvjerovatnije biti Zemun, da će ostati u Segedinu još mjesec dana kako bi "riješila probleme" i "sve ono što prati selidbu" i da ćemo onda moći da je nađemo u Nacionalnom parku "Tikvara", čuvenom jezeru pored rodne Bačke Palanke, gdje je i počela s prvim zaveslajima.

"Moj muž Adrijan je odlučio da pronađe mjesto u Srbiji kao trener, a ja s njim imam porodicu i pratim ga. Htjela sam to, godinama već imam želju da se vratim. I Adrijan će raditi ovde, ali i njegov sin Kristijan, koji je i moj sin, će veslati za Srbiju. On ima veliku perspektivu i mislim da će mnogo pomoći muškom kajakaškom timu Srbije", najavila je Nataša i opisala potencijal svog pastoraka:

"Prošle godine osvojio je tri zlatne medalje u Mađarskoj u konkurenciji do 23 godine, a i u seniorskoj konkurenciji ima jedno zlato. To govori da se radi o ozbiljnom sportisti..."

Može li Srbija da očekuje medalju od Nataše u Riju? Tada ćete imati 34 godine...

"Rio je mnogo daleko. Sljedeće godine je evropsko i svjetsko prvenstvo, svjetski kupovi... Tu bih voljela da se zemlja Srbija obogati sa par medalja mojim povratkom. Rio je mnogo daleko, ali naravno da bih voljela da budem na petim Igrama. Vidjećemo, kada za to dođe vrijeme..."

Potom, priča ju je vratila u Sidnej 2000. godine, kada je pod zastavom Jugoslavije kao junior osvojila četvrto mjesto. Imala je 18 godina, a olimpijska šampionka duplo više - 36.

"Sidnej je bila moja prva Olimpijada, gdje sam otišla kao zlatna sa evropskog prvenstva za juniore. Nešto mnogo lijepo sam doživjela tamo, to nikad neću zaboraviti. Poslije je uslijedila odluka da odem. Ne mogu da kažem... Obe su mnogo teške", rekla je Nataša u trenutku kada se već činilo da je popustila i zaplakala.

Srbija nije izgubila samo odlaskom Nataše u Mađarsku. I njena dva brata, Mićo i Stjepan Janić "prebjegli" su u Hrvatsku, ali toj zemlji nisu uspjeli da donesu uspjehe kao Nataša. Osvojili su tri medalje na mediteranskim igrama, dok je Nataša osvojila ukupno 42 medalje, a pored šest olimpijskih (tri zlata), ima još 18 zlata sa svetskih i 16 sa evropskih prvenstava!?

Šta su vam rekla braća povodom ove odluke?

"Malko su se plašili, jer znaju kroz šta sam prošla kada sam odlazila..."

Vlade Divac potom je rekao:

"Nas je veoma obradovala vijest što je Nataša donijela ovakvu odluku. Ona je oduvijek bila simbol vrhusnkog sporiste i zato smo srećni što je odlučila da vesla za našu reprezentaciju. Nije važno samo to što će Nataša u narednom periodu bilježiti dobre rezultate pod našom zastavom, već i to što je kajak kao sport krenuo putem stare slave".

On nije želio na Natašu da prebacuje obavezu osvajanja medalje u Riju, već naglasio da će radeći uz nju, mladi srpski kajakaši stići do odličja 2014. godine.

"Ovo će vjerovatno biti motiv za naše mlade kajakaše, koji su bili u Londonu, da uz Natašu i naporan rad stignemo do olimpijske medalje u ovom sportu na sljedećim Igrama u Riju".

Divac je rekao da Natašin povratak nije samo dobra stvar za kajakaški sport, već i šire od toga.

"Volio bih da Natašin povratak ukaže na to da se odnos prema vrhunskom sportisti u našoj zemlji mijenja na bolje, a naročito u odnosu na vrijeme kada je Nataša bila mlada i bila dio naše olimpijske reprezentacije. Sistem sporta u Srbiji razvija se ka tome da svim našim sportistima možemo da obezbijedimo najbolje moguće uslove za razvoj. Da ne moraju da razmišljaju o tome u kojoj će drugoj zemlji dostići svoj pun potencijal", istakao je prvi čovjek srpskog olimpijzma i dodao:

"Hvala Nataši i nadam se da ćemo uspjeti u punoj mjeri da promijenimo trend koji je uspostavljen prije određenog vremena, da neće više sportisti odlaziti odavde".

Da li će Mađari tražiti odštetu u novčanom smislu kako bi Nataši omogućili da vesla za Srbiju?

"Mi ćemo se postaviti isto kao i oni kada je Nataša odlazila", kratko je rekao Divac.

(N. J. - MONDO, foto: MN Press)