"Ulice su puste, a građanima je dozvoljeno da odu u trgovine po esencijalne životne namirnice", kaže Muhamed Memić, dvostruki svjetski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije, koji živi od 1992. godine u Barseloni.
Nekadašnji rukometaš Muhamed Memić s porodicom od 1992. godine živi u Barseloni koja je postala novo žarište koronavirusa u Španiji. U razgovoru za agenciju "Anadolija" ističe kako je grad u koji godišnje dođe 25 miliona turista potpuno sablasan.
"Postali smo drugo žarište u Španiji poslije Madrida. Posljednjih dana bilježi se manji broj smrtnih slučajeva, ali i dalje broj mrtvih se broji stotinama. U Barseloni i okolini ima oko 30.000 zaraženih koronavirusom i oko 3.000 mrtvih. Veliki je problem što se svi mrtvi ne mogu kremirati. Porodice traže dozvolu za drugačiji način sahranjivanja ili prolongiranje sahrana. Situacija je, bez pretjerivanja, kataklizmična", kaže Memić.
Ulice su puste, a građanima je dozvoljeno da odu u trgovine po esencijalne životne namirnice. Transport ljudi je sveden na 10 odsto kapaciteta, a policija u svakom dijelu grada provjerava da li u automobilima ima više od jedne osobe.
"Vozio sam suprugu na posao, ali je i to zabranjeno. Svi smo u izolaciji i čekamo da broj zaraženih i umrlih počne opadati. Velike firme, poput Zare, proizvode zaštitne maske, mantile i drugu opremu. Tvornica automobila Seat proizvodi respiratore. Španski zdravstveni sistem je jedan od najboljih u Evropi, ali jednostavno se ne može prihvatiti toliki broj zaraženih ljudi. Imamo 13.000 zaraženih medicinskih radnika i više od 2.000 policajaca. Oni nisu stigli ni da se testiraju", kaže Memić.
Njegova kćerka je u najvećem američkom žarištu Njujorku i zbog toga je u stalnoj brizi, ali se nada da će sve biti u redu. Pitanje je šta dalje i kako će se kataklizma odraziti na ekonomiju Barselone.
"Sigurno će biti velikih problema. Ovdje sam od 1992. godine i, naravno, nikada nije bilo nešto slično. Ovo je nezapamćeno. Sportski centar u kojem radim je zatvoren od 7. marta, a od 11. marta je vanredno stanje. Više ni građevinske firme ne rade, samo prodavnice hrane, apoteke i slični dućani. Cijene nisu povećane, snabdjevenost je odlična, ali ljudi su veoma zabrinuti za budućnost".
Memić je u Španiju došao 1989. godine kada je zaigrao za Eibar i Bilbao. Karijeru je završio u poznim igračkim godinama u jednom drugoligašu iz Barselone.
"Počeo sam u Derventi, a onda igrao jednu sezonu u Metaloplastici i devet sezona u Slogi iz Doboja. S omladinskom reprezentacijom Jugoslavije sam bio svjetski prvak 1981. u Portugalu, a isti uspjeh sam ponovio i sa seniorskom reprezentacijom kada smo postali prvaci svijeta 1986. u Švajcarskoj. Osvojio sam i bronzanu medalju na Olimpijadi u Seulu 1988. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije ubilježio sam 98 nastupa, a igrao sam i na Mediteranskim igrama u Monpeljeu 1993. godine za reprezentaciju Bosne i Hercegovine", prisjeća se Memić.
Upravo generacija jugoslovenskih rukometaša iz 1986. godine, koja je pokorila svijet, po ocjenama mnogih stručnjaka je najbolja svih vremena.
"Ne bih da to govorim, jer sam bio dio toga, ali mnogo su tako rekli. Nastup za reprezentaciju Jugoslavije u tim vremenima je bila velika čast i obaveza. Ponosan sam na dva svjetska zlata i bronzu sa Olimpijade. Svoje sportske snove sam ostvario", kaže Memić.
U kontaktu je, kako kaže, sa svojim reprezentativnim kolegama. Nedavno se družio sa Veselinom Vujovićem koji je gostovao u Barseloni sa Zagrebom.
"Mnogo smo u kontaktu, često se čujemo, a kada imamo priliku i vidimo. Sjajne su to uspomene, vrhunski ljudi. Radujem se svakom susretu, a nadam se da ćemo svi ovu pošast savremenog doba prebroditi i da ćemo nastaviti naša druženja", kaže na kraju Muhamed Memić, proslavljeni rukometaš, koji je na put ka svjetskim visinama krenuo iz rodne Dervente.