Džudista rođen u Istočnom Sarajevu govorio je na Adria sports konferenciji u Banjaluci o petomjesečnoj suspenziji koja je uslijedila nakon što se prekrstio na Olimpijskim igrama u Parizu.
U bogatoj riznici medalja sa velikih takmičenja, srpskom džudisti Nemanji Majdovu nedostaje samo – olimpijska. Nadao se džudista rođen 1996. godine u Istočnom Sarajevu, koji nastupa pod zastavom Srbije, da bi najveći sportski san mogao da ostvari 2024. godine na Igrama u Parizu. Međutim, umjesto slavlja, uslijedila je bolna eliminacija...
Majdov je, naime, odlukom sudija diskvalifikovan u osmini finala, u duelu sa Grkom Teodorosom Celidisom. Pokazan mu je crveni karton nakon tri opomene, da bi nakon rasprave sa sudijama i oproštaja u suzama ostavio na Instagramu burnu poruku, u kojoj je za arbitre nizao uvrede i kletve.
Nedugo kasnije, prvak svijeta iz Budimpešte 2017. godine suspendovan je na pet mjeseci jer se prilikom ulaska u borilište – prekrstio. Međunarodna džudo federacija opravdala je svoj potez navodeći da je Majdov ponovio prekršaj kad je riječ o religizionim i etičkim kodeksima ponašanja tokom takmičenja.
"Kada dolazite iz balkanskih zemalja, niste puno zanimljivi Svjetskoj džudo federaciji. Nemate jake sponzore iza sebe, neke naftne kompanije ili nešto slično. Ja sam već 16-17 godina, od 2011. godine, otkada sam bio prvi na rang-listi za kadete u svijetu, pa do dan-danas sam u svjetskom vrhu. I to je najveći rezultat moje karijere, nije svjetska ili evropska titula i sve te medalje. Deceniju i po sam u vrhu, od kadeta do 60 kg, pa do seniora do 90 kg. Stalno sam uspijevao da se izborim sa svim konkurencijama, da budem najbolji. I nisu mogli, generalno, tako lako da me se riješe. I onda dođem, pobijedim Azerbejdžanca iza kojeg stoji naftna industrija Azerbejdžana, koja je glavni sponzor Svjetske federacije. Naravno, šta oni imaju od mene?", rekao je Majdov, nastavivši:
"Važa Margvelašvili ima iza sebe dva nastupa na Olimpijskim igrama i samo tri poraza u karijeri, sva tri poraza su od mene. U tome treba uživati. Na Igrama u Parizu za minut i 20 seundi su mi dali diskvalifikaciju, niko ne zna zašto i kako. Ja sam imao poslije onaj nastup na društvenim mrežama i u medijima. Nisam ponosan na to, ali stojim iza toga. Teško je kad se cijeli život spremate za nešto i fali vam jedna medalja. Jedna medalja za koju znate da svi ti ljudi sa postolja znaju generalno ko je najbolji, ko zaslužuje tu da bude. Ja sam dvije posljednje godine pred Igre od 32 turnira dobio 16 diskvalifikacija. Znači, svaki drugi put na turniru su me diskvalifikovali. Prvih pet puta ćutiš, budeš sportista, budeš šampion. Od petog do desetog puta već malo mlatiš rukama, već počneš bunt. Već poslije petnaestog puta počneš malo da ispoljavaš na društvenim mrežama, pitaš: 'Dokle ovo?' Pa rekoh: 'Dajte, kažite mi da ne dolazim, da se ne spremam, da se svaki put ne lomim da bih došao ovdje.' I sve to vrijeme ćutiš radi Olimpijskih igara, ćutiš, imaš sve medalje, hajde neka bude i ta, pa da idem u penziju."
Kako kaže, od njega je traženo da se – izvini jer se prekrstio, što je kategorično odbio.
"Ne ponosim se time, ali tako je kako je. Nisam se izvinio. Rekao sam: 'Izvinjavam se MOK-u radi toga što sam napisao', poštujem, ali da se izvinjavam što sam se prekrstio na Olimpijskim igrama — to ne. To ne dolazi u obzir. Odradiću svoju kaznu, mogu da završim karijeru odmah. To je, generalno, bilo neko iskušenje. Bog mi je dao sve u životu. I stvarno živim život koji nisam nikad ni sanjao da može da živi jedan džudista. Svi snovi su ispunjeni, srećan sam, svaki dan sam srećan čovjek, hvala Bogu. I to moj osmijeh dokazuje. Ne želim da padnem u iskušenje zbog toga što me je u jednom trenutku u životu testirao da li želim da se izvinim što sam se prekrstio. Ja sam naravno rekao da ne želim da se izvinjavam, odradio sam svoju kaznu i to je to. I sad se i to pravilo, generalno, promijenilo. Uspio sam, na posljednjim turnirima se krste i niko ništa ne spominje."
(mondo.ba, D. Šutvić)
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!