Vladimir Tomašević vjerovatno nije jedini vlasnik legendarnog kragujevačkog fiata 750 u Njujorku, ali je uloga njegovog fiće u tom gradu jedinstvena.
Suvlasnik renomirane kompanije za dizajniranje i renoviranje stanova na Menhetnu (TGC Contracting), Vladimir Tomašević ove godine slavi 44. rođendan i 22 godinu boravka u Njujorku tokom kojih je ispunio “američki san” ali nije zaboravio odsanjano tokom prve polovine svog života u Baru. To sjećanje “spakovao” je u jednom crvenom fiatu 750, “štancovanom” u Kragujevcu iste godine kada se rodio, koji je odnio u Njujork…
“Podjednake, ako ne i veće zasluge za transport fiće iz Kotora u Njujork ima moj partner, takođe Baranin, Zoran Stević. On je sredio svu papirologiju”, kaže na početku razgovora za MONDO Tomašević i otkriva da u Njojork nije transportovan samo jedan fića.
“U Kotoru smo kupili dvije fiće. Jednog u voznom stanju, a drugi zbog rezervnih dijelova. Oba automobila smo transportovali brodskim kontejnerom u Njujork”, dodaje Vladimir.
Fića u boljem stanju već je provozan ulicama Njujorka i to sa barskim tablicama…
“Čim smo ga kupili registrovali smo ga na barske table a u Nujorku ga prijavili kao old tajmer. S obzirom da je bio u dobrom i voznom stanju i da smo pokazali da imamo rezervnog za dijelove, nisu nam pravili problem. Kao old tajmer možemo da ga vozimo na barske tablice i u tom detalju je njegova specifična vrijednost za nas”, kaže Tomašević.
Crveni fića imaće posebnu funkciju u kompaniji TGC Contracting.
“Fića će biti novi logo naše firme, na sajtu i vizit kartama”, objašnjava Vladimir uz opasku da će biti koršićen i za namjenu zbog koje je proizveden.
“Trenutno vozim audi 5, to je odličan automobil ali mogao bih da parkiram 17 takvih jedan do drugog i niko se ne bi okrenuo na njih u Njujorku. Za razliku od našeg fiće pred kojim svako zastane”, dodaje Vladimir.
Vlad, kako 44-godišnjeg Baranina zovu u Njujorku, ne skriva da svaki santimetar njegovog fiće čuva jednu notu nostalgije.
“I Zoran i ja smo na jedan specifičan način vezani za taj automobil. On je svojevrstan simbol naše mladosti. Obojica smo imali takav auto. Još se sjećam našeg. Imao je niške tablice i svakog ljeta putovali smo s njim iz Bara u Aranđelovac i natrag. Čitava familija, nas petoro! Put je trajao dugo, nije bio lak, ali sam volio svaki metar koji sam prešao u tom automobilu. Kada sam razmišljao u koju bi to stvar mogao da spakujem sjećanje na svoju mladost, prvo mi je pao na pamet fićo. Manje riznice uspomena nisam mogao da se sjetim”, priča Vladimir.
Crvena “riznica uspomena” sa tablicama koje takođe nose simboličnu poruku (BR-BG 625), koštala je Vladimira i Zorana oko 7.000 dolara.
“Oba automobila smo kupili u Kotoru za 1.900 eura. Brodski transport koštao nas je 2.000 dolara, a sređivanje automobila koje se ovih dana završava još 3.000. U svakom slučaju, vrijedi svakog centa”, dodaje uz osmijeh Vladimir, kojeg smo uhvatili tokom odmora u rodnom gradu koji je ovog ljeta skratio ugovoreni posao redizajniranja stana holivudske dive Ketlin Tarner na Menhetnu.
Na kraju razgovora sa Tomaševićem nametnulo se pitanje da li će crvenog fiću provozati i u rodnom gradu.
“Ako budem odlučio da se vratim, sigurno ga neću ostaviti u Nujorku. Ali sada... ako mislim na sina, ženu. familiju...mislim da to ne bi bio pametan potez. Poznate su istorijske okolnosti u kojima je početkom devedesetih mnogo ljudi iz moje i bliskih generacija otišlo iz zemlje i izabralo život u drugoj državi. Mnogo toga bi trebalo da se promijeni da bi se vratili. To sam jednom prilikom u razgovoru sa tadašnjim premijerom Crne Gore i sugrađaninom Igorom Lukšićem i rekao. Kad nam se obratio sa prijedlogom da ulažemo u rodni kraj, pozitivno sam odgovorio ali na poziv za vraćanje rekao sam da dosta toga treba da se promijeni da bi na to i pomislili“, zaključio je Tomašević.
