Nazif Mujić iz Lukavca kojem je osvajanje prestižne nagrade na filmskom festivalu u Berlinu prije nešto manje od četiri godine donijelo trenutnu slavu, prodao je Srebrenog medvjeda za 4.000 evra. Emir Kusturica nudio 5.000.
Na ovaj korak su ga, kako kaže, natjerali neimaština i borba za golo preživljavanje, piše Klix.ba.
Nazif Mujić je početkom 2013. godine na prestižnom Berlinale Film Festivalu dobio nagradu, odnosno Srebrenog medvjeda za ulogu u filmu “Epizoda u životu berača željeza”, kojeg je na osnovu istinite priče snimio režiser Danis Tanović.
Međutim, Mujić je slavnog kipića morao prodati zbog teške finansijske situacije u kojoj se našao.
“Svog Srebrenog medvjeda danas sam u 14 sati prodao za 4.000 evra jednom čovjeku iz Srebrenika. Ponudu sam imao i od reditelja Emira Kusturice koji mi je nudio hiljadu evra više, međutim on se na mojim vratima pojavio pola sata nakon što sam završio sa prodajom. Ovo sam, vjerujte mi, morao učiniti. Moja djeca nisu imala šta da jedu i to me najviše boljelo”, rekao je Mujić.
Film “Epizoda u životu berača željeza” nastao je prema istinitoj priči koju je supruga Nazifa Mujića Senada Alimanović proživjela prije pet godina, a kada joj ljekari nisu željeli pomoći i tako joj ugrozili život jer nije imala zdravstvenu knjižicu.
O Senadi i njenom suprugu Nazifu snimljen je spomenuti film koji je probudio interesovanje svjetskih medija. Slava koju je Mujić doživio omogućila mu je dva radna angažmana – prvi na kompleksu Panonskih jezera u Tuzli, a potom i u komunalnom preduzeću u Lukavcu, ali je on oba posla napustio. Jedan jer nije bio prijavljen, a drugi zbog narušenog zdravlja, objasnio je za Klix.
Borba za egzistenciju Mujića skupa sa porodicom natjerala je da pokušaju tražiti azil u Njemačkoj. Poslije šest mjeseci provedenih u izbjegličkom centru u predgrađu Berlina, porodica Mujić ponvo se vratila u BiH, s obzirom da u spomenutoj državi nisu mogli ostati.
Nakon povratka u rodni Svatovac Mujić je ponovo krenuo u borbu za preživljavanje. Bez stalnog zaposlenja i narušenog zdravlja opet se posvetio sakupljanju starog željeza, ali novca za osnovne životne namirnice bilo je sve manje.
“Više nisam znao šta da radim. Bilo je trenutaka da gledam malog medvjedića i svoju djecu koja su gladna. Skupio sam snage i prodao sam ga. Sada će biti onako kako mora da bude. Sa suprugom i djecom ponovo ću potražiti bolji život u Njemačkoj. Tamo idemo 6. januara iduće godine i ne želim se vraćati u BiH koja me je iznevjerila. Svi su se željeli fotografisati sa mnom kada sam donio medvjedića u BiH, a kada mi je trebala pomoć niko na kraju nije bio tu za mene. Neka je svima na sramotu”, zaključio je Mujić.