Bojana Bjeljac, maratonka iz Novog Grada u Bosni i Hercegovini i odnedavno reprezentativka Hrvatske, uvjerena je da će učestovati na Svjetskom prvenstvu u Londonu predstojećeg ljeta.
Bez namjere da se ulazi u bilo kakve političke i nacionalne konotacije, jako je simpatično i interesantno da jedna Srpkinja iz Bosne brani boje Hrvatske u "kraljici sportova" i to u najtežoj disciplini.
A opet, geografski gledano, samo rijeka Una dijeli njen gradić i najmlađu članicu Evropske unije, pa je kod nje prirodno prevagnula želja za sportskim napretkom koji u svojoj zemlji nije mogla da ostvari.
Legenda kaže da je grčki vojnik Fidipid preminuo nakon što je pretrčao 42.195 kilometara od maratonskog polja do Atine kako bi donio vijest da je Grčka pobijedila u bici protiv Perzijanaca.
A upravo ta disciplina, pričinjava dvadesetosmogodišnjoj djevojci iz Novog Grada/Bosanskog Novog najveće zadovoljstvo.
"Ne znam zašto sam se odlučila na maraton, s tim se rodiš, od samog početka kad sam krenula da trčim rekreativno, odabrala sam maraton. Ja stvarno uživam u toj trci", počela je priču Bojana za naš portal.
Tokom razgovora, kojem je prisustovao i povremeno se "ubacivao" njen trener iz Zagreba Mladen Kršek, odavala je utisak smirene i iskrene osobe, bez ikakve zadrške je otvoreno govorila o svemu, pa i o "škakljivijim" temama poput dopinga.
"Najiskrenije, nikad se nisam susrela s tim, niti poznajem ijednog sportistu koji se služio takvim nedozvoljenim sredstvima. Jasno mi je da to neki ljudi rade željni boljeg rezultata, ali mene to ne zanima. Rigorozne su kontrole na maratonima, evo poslije trke u Zagrebu, nisam imala vremena ni da proslavim, odmah sam morala da se podvrgnem doping kontroli".
Baš u prestonici Hrvatske u oktobru prošle godine je zabilježila najbolji rezultat u trkačkoj karijeri 2:40.51, ali je njen trener u namjeri da je još "pogura" istakao da su tada bili idealni vremenski uslovi.
"Bolje je trčala u italijanskom gradu Ferari gdje je takođe pobijedila s vremenom 2:41,12. Da su uslovi u Italiji bili kao u Zagrebu, popravila bi vrijeme na još tri, četiri minuta", dodao je njen trener Mladen.
A da bi se srušio svjetski rekord koji već 12 godina suvereno drži Britanka Pola Redklif (2:17, 42), po njenom mišljenju, potrebno je da dolazite iz "druge dimenzije".
"Ne vjerujem da će neko u skorije vrijeme oborati Polin rekord. To što je ona istrčala je iz druge dimenzije".
Svakodnevni i mukotrpni treninzi su doprinijeli trijumfu u Zagrebu kojim je gotovo sigurno osigurala nastup u Londonu na prvenstvu svijeta predstojećeg ljeta iako samo tri najbolje u Hrvatskoj stiču pravo učešća na, poslije Olimpijskih igara, drugom takmičenju planete po važnosti.
"Ostvarila sam zacrtano vrijeme, ali i druge takmičarke imaju priliku da do 15-ak dana prije početka SP nadmaše moj rezultat, iako će manje-više sve biti poznato do 1. maja", dodala je uz opasku trenera da je "gotovo sigurna učesnica u Londonu".
A u engleskoj prestonici će braniti hrvatske boje...
"Nastupam za Hrvatsku, nije bilo načina da ostanem u BiH jer nisam dobila nikakvu šansu. U Zagrebu mi se prilika ukazala da se razvijam u sportskom i ljudskom smislu i nisam zažalila ni u jednom trenutku".
Svjesna da u Londonu treba da se desi "čudo" pa da osvoji medalju u maratonskoj trci, priznala je da zasad sanja samo racionalne snove, a to je da nastupi i završi trku u Velikoj Britaniji.
"Bitno je da ode u London, posebno što je krenula iz rekreativnog trčanja, tako da je sam plasman u London ravan osvojenoj medalji", naglasio je njen trener.
S obzirom da njeni rezultati idu uzlaznom putanjom, zašto se ne bi u budućnosti penjala i na pobjedničko postolje najvećih takmičenja, čak i na Olimpijskim igrama?
Mi joj to svakako želimo...