Tokom proteklih izbornih ciklusa usavršene su mahinacije na glasačkim mjestima u čemu učestvuju i male i velike stranke. Skeniranje listića ispravna je ideja, ali da li je provodiva u BiH?
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio je nedavno izmjene Izbornog zakona BiH kojima je predviđeno skeniranje svakog glasačkog listića na izborima BiH.
Urađeno je to s ciljem da se onemoguće izborne prevare, a prije nego što nova pravila stupe na snagu, potrebno je da ih potvrdi i Dom naroda što će, izvjesno je, biti teško jer partije koje su se protivile ovim izmjenama u Predstavničkom domu, imaju većinu u Domu naroda pa je izgledno da od skeniranja na oktobarskim izborima neće biti ništa. Osim toga, problem su i finansijska sredstva o čemu su prošle sedmice pisali pojedini mediji jer veliko je pitanje da li se za nekoliko mjeseci može sprovesti međunarodni tender za nabavku opreme koji bi trebalo da bude raspisan. Cijeli posao trebalo bi da košta 13 miliona maraka, a imajući u vidu iskustva sa tenderima u BiH što podrazumijeva gotovo sigurne žalbe na izbor dobavljača razumna je projekcija da će skeneri na biračka mjesta tek 2020. godine. I sve to ako izmjene zakona prođu Dom naroda.
U načelu, ideja o skeniranju listića nije loša ni beskorisna jer bi spriječila jednu od najzastupljenijih malverzacija na biračkim mjestima. Predviđeno je, naime, da svaki birač, prije nego što ga ubaci u glasačku kutiju, listić provuče kroz skener tako da bi njegov glas automatski odmah ostao “upamćen” u elektronskoj bazi podataka i praktično odmah zabilježen. Kao i dosada, nakon zatvaranja biračkih mjesta pristupilo bi se i ručnom brojanju glasova i tek ako se rezultat ne bi poklopio sa elektronskom evidencijom, glasovi bi se ponovo brojali u Centralnoj izbornoj komisiji.
Šta bi o(ne)mogućio ovakav sistem
Najraširenija prevara u prethodnim izbornim ciklusima u BiH režirana je nakon zatvaranja biračkih mjesta. Prethodila bi joj izuzetno složena, ali prilično uhodana procedura koja bi podrazumijevala da jedna ili dvije stranke preuzmu potpunu kontrolu nad biračkim odborom. Mjesta u biračkim odborima dijele se po određenom ključu i u manjem ili većem obimu pripadaju svim učesnicima izbornog procesa. Javna je tajna da su proteklih godina mnoge manje stranke te svoje pozicije bukvalno prodavali velikim strankama razvijajući tako specifičan vid predizborne trgovine. Nakon što kupe sva ostala mjesta, velike stranke preuzimaju kontrolu nad odborom i u procesu prebrojavanja glasova čine različite mahinacije. Najjednostavnije su poništavanje listić na kojem je glas dobila suprotstavljena stranka ili koalicija, a nešto složeniji posao je dopisivanje glasova na kandidatskim listama za parlamente. To praktično samo djelimično krši izbornu volju građana jer broj glasova za neku stranku ostaje isti, ali se mijenja poredak unutar liste, odnosno određeni kandidati dobijaju više pojedinačnih glasova što im omogućava osvajanje mandata u parlamentima.
Dakle, skeniranje listića prije ubacivanja u glasačku kutiju onemogućilo bi šaranje, dopisivanje i poništavanje listića.
“U prevodu, to znači da vaš glas niko ne bi mogao da poništi, niti da ga omalovaži tako što bi “iksirao” još jednog kandidata za parlament osim onog kojem ste dali povjerenje. I ne samo to, vaš nevažeći listić bio bi samo vaš, ako ste na taj način odlučili da se izjasnite”, kaže za Mondo, u izborne mahinacije dobro upućen, sagovornik iz jedne velike političke partije u Srpskoj.
Otuda je jasno da izmjene zakonskih rješenja ne odgovaraju malim strankama koje svoje postojanje temelje na prodaji mjesta u biračkim odborima jer se na ovaj način ta trgovina obesmišljava. Ugroženi su i veliki koji su prethodnih godina kupovali ta mjesta što im je omogućavalo da čine malverzacije.
Ipak, svako uvođenje modernih tehnologija u ovdašnje arhaične sisteme može da dovede do komplikacija.
“Hajde da zamislimo situaciju da na svakom biračkom mjestu imate skener kroz koji bi trebalo da provučete svoj listić. Svi znamo da su listići na parlamentarnim izborima sa dvadesetak kandidatskih listi na njima prilično glomazni i da je mnogim biračima problem čak i da ih samo ubace u glasačke kutije. E zamislite sada kako će izgledati svako biračko mjesto kada svaki listić bude morao da se skenira. Recimo, u Srpskoj će se u oktobru glasati na četiri listića. Svaki mora da bude skeniran, pa onda ubačen u kutiju. Obično tu mnoge stvari krenu po zlu, što će produžiti proces glasanja”, ističe naš sagovornik.
Bugarski voz bez putnika
Ako ih skener onemogući, partijama i dalje ostaju drugi uhodani sistemi izbornih prevara. Jedna od njih je metoda “bugarskog voza”. Ovdje je potrebno nabaviti jedan glasački listić prije nego što se biračko mjesto otvori. Aktivista stranke koja sprovodi izbornu prevaru popuni taj listić, daje ga građaninu koji je pristao da učestvuje u prevari, on ga ubacuje u kutiju, a prazan listić koji je dobio na biralištu iznosi i predaje organizatoru cijele priče koji ga ponovo popunjava i daje sljedećem biraču koji ponavlja proces. Za ovu prevaru potrebno je učešće velikog broja ljudi i uglavnom je primjenjuju partije koje imaju jako dobro razvijenu infrastrukturu, veliki broj aktivista i stabilnu glasačku mašineriju.
Konstrukcija “bugarski voz” potiče iz Bugarske gdje je krajem prošlog vijeka prvi put primijenjena u jednom izbornom procesu. Zanimljivo je i da je bugarska vlada 2006. godine zvanično zatražila od političkih partija u Makedoniji da ne upotrebljavaju sintagmu “bugarski voz”, smatrajući da je u pitanju uvreda za tu zemlju.
Otvoreno je i pitanje da li bi se skenirali glasački listići iz inostranstva koji se onima koji se registruju za izbore šalju na kućnu adresu. Iluzorno je očekivati da naši dijasporci uz glasački listić dobiju i skener kroz koji bi ga provukli. Tako bi i dalje bila otvorena mogućnost prevare putem takozvanih glasova iz vreća.
A o ažurnosti biračkog spiska, odnosno glasanju mrtvih danas se gotovo više i ne govori…