Pravilo 50-30-20 postaje sve popularnije među generacijom Z, koja traži fleksibilnost u upravljanju novcem.
Način na koji zarađujemo, trošimo i štedimo novac stalno se mijenja. Ljudi su oduvijek želejli da žive dobro, ali nove generacije traže i nešto više. Za razliku od bumera i milenijalaca, koji ekonomsku stabilnost najčešće vezuju za dom i siguran posao, generacija Zje definiše drugačije. Za njih finansijski uspjeh znači fleksibilnost, nezavisnost i mogućnost izbora. Recimo, da mogu da kažu "ne" toksičnom poslu. Da putuju bez računanja svakog evra. Da imaju dobar životni stil, ali i sigurnost i da ne žive od sljedeće plate.
Način na koji generacija Z zarađuje, troši i štedi novac vratio je u život pravilo 50-30-20. Koncept koji je prvobitno promovisan kao jednostavan okvir za raspodjelu prihoda ponovo je eksplodirao na digitalnim platformama, posebno na TikToku, gdje takozvana FinTok zajednica od njega pravi viralan trend.
Haštagovi kao što su #50_30_20, #moneytok i #budgeting bilježe milionske preglede, a mladi masovno dijele video-sadržaje u kojima objašnjavaju kako organizuju svoje prihode, troškove i uštede. Razne formule i izazovi štednje svakodnevno se plasiraju, a za stručnjake ovaj trend uopšte nije iznenađujući.
Čak 68 odsto generacije Z prošle godine je priznalo da su finansijski trendovi sa društvenih mreža uticali na njihove odluke o novcu, a drugo istraživanje pokazalo je da je 59 odsto korisnika FinToka probalo bar jedan trend štednje. Ovi rezultati dovoljno govore da pravilo 50-30-20 danas nije samo finansijska formula, već dio šire digitalne kulture finansijske svijesti.
Šta je pravilo 50-30-20 i kako funkcioniše
Iako se korijeni ovog koncepta povezuju sa širim razvojem savremenog budžetiranja i akademskim istraživanjima raspodjele prihoda, pravilo je naširoko popularizovala američka senatorka i ekonomistkinja Elizabet Voren u svojoj knjizi All Your Worth: The Ultimate Lifetime Money Plan iz 2005. godine. Suština je jednostavna: 50 odsto prihoda ide na osnovne životne troškove, 30 odsto na lične želje i luksuz, a 20 odsto na štednju i otplatu dugova.
Prvih 50 odsto prihoda namijenjeno je troškovima bez kojih je život praktično nemoguć, kao što su hrana, prevoz, kirija ili hipotekarni kredit, računi za komunalije i osnovne porodične potrebe. Finansijski savjetnici upozoravaju da upravo tu mnogi ljudi gube kontrolu i često dolazi do "tihog prelivanja" budžeta kada odrednice načina života rastu brže od prihoda.
Oni objašnjavaju da se, kada fiksni troškovi pređu polovinu mjesečnog prihoda, prostor za finansijsku stabilnost drastično smanjuje. Zato, prema njima, uspješni ljudi nisu fokusirani samo na to koliko zarađuju, već i na to koliko pametno kontrolišu osnovne rashode.
Sljedećih 30 odsto formule rezervisano je za kvalitet života, što podrazumijeva putovanja, restorane, luksuznu garderobu, fitnes, tehnologiju i zabavu. Analitičari kažu da je ovde ključan balans i da uživanje ne smije da ugrozi finansijsku stabilnost.
Istovremeno ističu da mnogi prave grešku kada finansijsku disciplinu pretvore u kaznu. Ako je unapred određeno da je 30 odsto budžeta za uživanje, onda svaka kafa, vikend-putovanje ili šoping treba da bude bez griže savjesti.
Posljednjih 20 odsto namenjeno je štednji i investicijama, i ova stavka je centralni dio modela. Redovna navika štednje stvara sigurnosni fond, dok ulaganja u akcije ili obveznice otvaraju prostor za dugoročni rast bogatstva. Na ovaj način gradi se finansijska stabilnost i postepeno povećava ukupan kapital. Istovremeno, smanjenje i otplata dugova oslobađa sredstva koja odlaze na kamate i povećava finansijsku fleksibilnost.
Zašto (ne) odgovara novim generacijama
Način na koji ljudi upravljaju novcem nakon pandemije znatno se promijenio. Nova realnost podrazumijeva više izdatke stanovanja, inflaciju, nestabilne prihode i ad hok poslove, što je promijenilo navike. Ono što se nekada smatralo sigurnim i jednostavnim sistemom danas mora da se prilagođava mnogo fleksibilnijim i često nepredvidivim uslovima. Umjesto klasičnog modela 50-30-20, mladi danas koriste varijacije kao što su 60-20-20 ili čak 70-20-10, gdje je veći dio prihoda namijenjen osnovnim troškovima.
Stručnjaci ističu da ova promjena nije samo teorijska. Prema posljednjoj anketi Horowitz Research objavljenoj u januaru ove godine, skoro polovina pripadnika generacije Z izjavila je da se bori da pokrije osnovne životne troškove ili živi od plate do plate. Isto istraživanje pokazalo je da je 43 odsto mladih svjesno smanjivalo potrošnju i više ostajalo kod kuće kako bi uštedjelo, dok je oko 39 odsto imalo dodatni posao ili drugi izvor prihoda.
Ovi podaci jasno pokazuju da se finansijsko ponašanje sve više fleksibilizuje. Umjesto strogog praćenja fiksnih pravila kao što je 50-30-20, oni sve češće kombinuju više strategija koje uključuju pažljivo budžetiranje, smanjenje troškova i traženje dodatnih izvora prihoda.
Šta kažu stručnjaci
Iskusni finansijski savjetnici jednoglasni su da iza svakog pravila postoje izuzeci i da su prilagođavanja neophodna u zavisnosti od životnih okolnosti, nivoa prihoda i ličnih ciljeva. Neki ljudi više izdvajaju za štednju, dok drugi, suočeni sa visokim troškovima, prirodno smanjuju budžet za luksuz, odnosno lajfstajl.
Prema ekspertima, ne postoji "čarobni štapić", ali je ključ u svjesti o trošenju i dugoročnoj strategiji, a ne u trenutnom zadovoljstvu.
Primjena pravila 50-30-20 ili njegovih modifikovanih verzija može djelovati izazovno na početku, posebno kod onih koji su navikli na impulsivnu potrošnju ili dugove. Ipak, najistrajniji često otkrivaju osjećaj kontrole nad sopstvenim životom koji se ne može uporediti ni sa jednom kupovinom ili luksuznim troškom.
"Finansijska sloboda nije samo stanje na računu, već i sposobnost da se donose odluke bez stresa i kompromisa", gotovo su jednoglasni stručnjaci.
(Bloomberg Adria/MONDO)
