Njemačke klinike spremne su da plate i do 15.000 evra za dovođenje jednog medicinskog radnika s Balkana. A dovode se na hiljade ljudi godišnje.
Nevena Pejić (ime poznato redakciji) je prije dvije godine imala dobro plaćen, ali neobičan posao.
Radila je u hotelu "Slavija" u centru Beograda, premda nije bila ni sobarica niti recepcionarka.
Tog ljeta je hotel bio popunjeniji nego inače. Neke prostorije su na brzinu preuređene u učionice. Iza teških zavjesa sjedilo je više od stotinu ljudi i svakog dana, od osam ujutru do četiri popodne, Nevena ih je učila njemački jezik.
"Ljudima je obećan posao, samo dok završe školu jezika. Za vrijeme škole bio je plaćen smještaj u 'Slaviji', hrana, čak i naknada da budu tu. Dolazili su iz raznih krajeva, dosta iz Makedonije", prisjeća se Nevena. Ali misija je, kaže, bila gotovo nemoguća – da se za četiri mjeseca od nule stigne do poznavanja jezika na nivou B1.
"Ne znam kakav su ugovor potpisali, ali neki su s vremenom odustajali, jer je cilj bio teško dostižan. To tvrdim kao nastavnica jezika. Počeli su da izbjegavaju časove", dodaje ova žena.
"Neki polaznici su se žalili da ih je agencija prevarila, da su kod kuće ostavili obitelji polažući sve nade u ovo."
Onda je jednog dana sve prestalo.
Agencija Artigum Management,koja je tvrdila da je "u vlasništvu poslodavca iz Njemačke“, otpustila je nastavnike i ostala im dužna šest plata. Kako je taj instant biznis model pukao?
Na brojeve telefona navodne vlasnice agencije više se niko ne javlja, šator je spakovan, a Nevena Pejić je jedino čula da cirkus ponovo radi pod nekim drugim imenom.
Tržište teško stotine miliona evra
Balkanski očaj i njemačka potreba otvorili su prostor za novu branšu, čitavu industriju odlaska u kojoj se laktaše posrednici radne snage i njihovi "regruteri" na terenu, škole jezika, savjetodavci.
Među svima vrebaju slatkorječivi prevaranti.
Prema podacima njemačke Savezne kancelarije za zapošljavanje, u martu ove godine je 50.000 državljana zemalja takozvanog Zapadnog Balkana radilo u sektoru medicine i njege u Njemačkoj.
To je oko 6.500 ljudi više nego godinu dana ranije.
Insajderi iz branše tvrde da je brojka i veća, da se godišnje uveze više od 10.000 negovatelja s ovih prostora, najviše iz BiH i Srbije, ali i iz Albanije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore.
Balkanske bolničarke su tražena roba – one bi trebalo da pokrpe rupu u Njemačkoj gdje će, prema najcrnjim procjenama, za pet godina nedostajati 200.000 njegovatelja.
Jedan veliki njemački lanac staračkih domova spreman je da plati između osam i 10.000 evra kako bi doveo jednu njegovateljicu.
To je za Dojče vele rekao šef odsjeka za ljudske resurse u tom lancu domova. Službeni intervju su odbili uprkos ranijem dogovoru i nisu jedini koji bi radije da se o ovoj temi ne piše.
U njemačkim agencijama priznaju da neke klinike plaćaju više, sve do 15.000 evra. Taj iznos agencije dijele školama jezika i svojim regruterima, a ostatak je profit.
Prema istraživanju, branša je teška više stotina miliona evra godišnje i često podsjeća na Divlji zapad.
Jedna kragujevačka agencija traži od kandidata potpis da će agenciji platiti tri hiljade evra ako odustanu od odlaska u Njemačku, pokazuje jedan ugovor u koji imamo uvid.
Kandidat plaća kaznu i ako nađe posao na svoju ruku ili drugu agenciju da ga zastupa. Ili ako odbije dva radna mjesta koja agencija ponudi.
Razmišljaju li posrednici ikada o tome da pomažu veliku seobu koja godinu za godinom prazni Balkan?
Posebno jer otvoreno priznaju da ih zanimaju najviše mladi, oni s najviše demografskog potencijala.
Kandidati stariji od 40 godina imaju drastično manje šanse.