U posljednje tri godine nestalo je više od osamnaest hiljada izbjegličke dece koja su se domogla Evrope, pokazuje novo istraživanje. Institucije znaju gdje su djeca i da li su u opasnosti.
Kao primjer ovog problema "Dojče vele" navodi slučaj policijske kontrole na granici Njemačke i Poljske. Zaustavljen je automobil – vozač je Poljak, četvoro putnika su Vijetnamci bez isprava. Među njima je i djevojčica od petnaest godina. Kako je maloljetna, a niko od saputnika joj nije rod, djevojčica završava u jednom državnom smještaju za djecu u njemačkoj pokrajini Brandenburg.
Za taj slučaj su reporteri javnog servisa RBB saznali iz dokumentacije berlinskog Državnog tužilaštva. Jer djejvojčica je nestala nedugo pošto je smještena u dom. Jedan od zaposlenih u domu prijavio je nestanak, i to je bilo to. Vijetnamska djevojčica je postala broj u statistici.
Koliko ima djece sa sličnom sudbinom?
Na ovo pitanje otkriva analiza novinarske grupe "Lost in Europe" ("Izgubljeni u Evropi") u kojoj sarađuju reporteri londonskog Gardijana, holandskog servisa VPRO, njemačkog RBB i drugi.
Prema istraživanju, od 2018. do 2020. je u Evropi nestalo 18.292 djece koja su stigla kao "maloljetne izbjeglice bez pratnje“ i za koju su bile nadležne institucije evropskih država.
Ali, moguće je da je i više djece nestalo jer pojedine države vode manjkavu statistiku. Recimo, Francuska, Danska i Rumunija ne prikupljaju ove podatke. Bugarska ne pravi razliku između maloletnika koji dođu sa starateljima i onih koji dođu sami.
Evropska komisija zna za ove probleme. Ilva Johanson, komesarka za unutrašnje poslove, kaže da je Brisel već pozivao članice EU da "moraju da preduzmu više protiv nestanaka izbjegle djece, između ostalog boljim prikupljanjem podataka".
Prinuđena da trguje drogom
Verena Kek iz međunarodne organizacije za dječija prava ECPAT vjeruje da je pravi broj djece kojima se u Evropi gubi trag zapravo mnogo veći. Kritikuje što se EU ne bavi ovim problemom zajednički, niti postoji centralni registar nestalih.
"Za djecu i omladinu ovo može da ima fatalne posljedice jer mogu doći u situaciju u kojoj su iskorištavani. A ako niko ne zna da su nestali, niko ih i ne traži“, kaže ona.
Vijetnamska djevojčica sa početka priče nađena je poslije nekoliko mjeseci – slučajno. Policija je pronašla u tokom racije u jednom stanu u Berlinu. Dijete je živjelo sa vijetnamskim parom koji je ilegalno prodavao drogu i cigarete. Ispostavilo se da je djevojčica bila primorana da radi u studiju za manikir za trista evra mjesečno, da prodaje cigarete i isporučuje narkotike.
U Njemačkoj je u posljednje tri godine prijavljeno 7.806 ovakvih nestanaka, ali se djeca uglavnom ponovo pronađu. Međutim, 724 njih nikada nije otkriveno. Najčešće nestaju djeca porijeklom iz Avganistana, zatim iz Maroka i Alžira.
Pa i ovdje je statistika upitna. Savezni ured za kriminalistiku (BKA) koji je zadužen za registar nestalih priznaje da je to kod izbjegličke djece veoma teško jer nemaju papire. Neki bivaju registrovani više puta kao nestali, neki budu sasvim izostavljeni.
To je skandal, kaže Holger Hofman iz organizacije Njemačka pomoć djeci.
"Koliko znamo, nema pouzdanih podataka, čak ni približno. Takve rupe u znanju širom otvaraju vrata kriminalnim mrežama", kaže on.
Evropski problem
Europol je još 2016. upozoravao na kriminalne mreže koje iskorištavaju djecu koja sama izbjegnu u Evropu. U januaru ove godine je i BKA saopštio da se zna za vijetnamske bande koje trguju ljudima.
Koliko je problem evropski, tragično je dokazao primjer iz oktobra 2019. godine. Tada je u kamionu-hladnjači nadomak Londona nađeno 39 mrtvih Vijetnamaca. Kamion je doputovao iz Belgije. Među žrtvama su bila dva dječaka koji su desetak dana ranije pobjegli iz jednog doma u Holandiji.
Tamo ih je prethodno dovela holandska policija koja ih je pronašla u jednom drugom kamionu – koji je krenuo iz Kelna.
