Moramo da pridobijemo većinu i širimo krug prijatelja kad je riječ o međunarodnom javnom mnjenju, najavio je kineski predsjednik.
Ugledna zemlja kojoj se vjeruje, opisao je predsjednik Si Đinping kako zamišlja Kinu u skorijoj budućnosti, pokazujući da Peking sve ozbiljnije razmišlja o mekoj moći.
Si je prije nekoliko dana na sastanku s komunističkim zvaničnicima poručio da država mora da promijeni imidž, „proširi krug prijatelja” i bolje predstavi kinesku kulturu u svijetu, prenijela je tamošnja agencija Sinhua.
U prvim reakcijama iz tog svijeta ističe se da je ovo posredno priznanje da je Peking „izolovan” u međunarodnim odnosima i da Si traži od kineskih medija i novinara da „spuste loptu”. Zapadne redakcije često ocjenjuju da su izjave kineskih funkcionera i izvještaji kineskih medija „sarkastični i agresivni” pa u Sijevim rečima vide moguću promjenu tona.
Kako ocjenjuje Bi-Bi-Si, Kina prihvata da mora da ostavi bolji utisak izvan svojih granica, nakon što je u posljednje vrijeme poslala niz negativnih slika. Iz Kine je potekao virus korona, koji je širom planete usmrtio oko 3,7 miliona ljudi, a milione drugih ostavio bez posla. Za najmnogoljudniju zemlju na svijetu pandemija je bila prilika i da popravi imidž jer je slala epidemiologe u inostranstvo i brojnim zemljama isporučivala vakcine kad nije bilo zapadnih cjepiva.
Ipak, teško da je to saniralo štetu koja je nastala uvjerenjem da se Kina nije potrudila da na početku epidemije zadrži virus u svojim granicama. Predstava koju su ljudi na svim meridijanima gradili o Kini proteklih godinu i po mogla bi da se pogorša ako se dokaže da je virus „pobjegao” iz laboratorije u Vuhanu umjesto da je nastao u prirodi i prešao sa životinje na čovjeka, kako glasi zvanična kineska verzija. Svjetska zdravstvena organizacija prihvata objašnjenje kineskih vlasti, mada nije sasvim isključila ni teorije o nestručnom rukovanju u laboratoriji, za koje je šef Bijele kuće, predsjednik Džo Bajden nedavno istakao da će ih ispitati američke obavještajne službe.
Komunistička partija se suočava i s optužbama da krši ljudska prava muslimanske manjine, kao i da se surovo obračunava s demokratskim aktivistima u Hongkongu. I dok su stranice svjetske štampe pune tekstova o kineskim „logorima” za Ujgure i slikama na kojima se ne vidi prst pred okom u Pekingu zbog zagađenog vazduha, Si je predočio da Kina treba da prikaže pozitivniju sliku o sebi.
„Moramo da stvaramo prijatelje i pridobijemo većinu i širimo krug prijatelja kad je riječ o međunarodnom javnom mnjenju”, dodao je kineski predsjednik, podvlačeći da očekuje da Peking ubuduće bolje komunicira sa svijetom.
Do loše komunikacije dolazi i zbog toga što Kina protjeruje strane novinare, uključujući izvještače najcjenjenijih američkih redakcija, čime obezbjeđuje negativan publicitet. Za nju je to sve veći problem jer želi da parira Sjedinjenim Državama, a u paketu sa statusom velesile dolazi i rad na mekoj moći – uticaju na druge putem kulture, vrijednosti i imidža, koji je Amerika uveliko izgradila. Zahvaljujući kulturi, Holivudu i medijima, američki način života promoviše se širom planete, čime SAD osvajaju srca i umove ljudi. Mnoga društva poštuju američke vrijednosti poput demokratije i liberalizma i žele da i sama tako izgledaju, pa dobrovoljno slijede američko vođstvo (nasuprot situacijama kad se drugi primoravaju da nešto učine uz pomoć tvrde moći oružja ili ekonomskih pritisaka). I programima finansijske i humanitarne pomoći slabije razvijenim zemljama, Vašington se predstavlja kao benevolentna sila.
Takvim žele da se predstave i komunističke vlasti u okviru takozvanog Novog puta svile, koji podrazumijeva kineske zajmove za izgradnju infrastrukture u više od 70 zemalja. I ovaj projekat pokazuje kako se Istok i Zapad bore da nametnu svoje tumačenje događaja. U kineskoj verziji, Sijeva vlada povoljnim kreditima razvija druge zemlje, koje dobijaju puteve i pruge. Sa Zapada upozoravaju da je cilj Pekinga da olakša sopstvenu trgovinu, a da su brojne zemlje u opasnosti da zbog ovog projekta upadnu u dužničko ropstvo i ubuduće još i više služe kineskim interesima.
U aprilu je više evropskih instituta objavilo studiju u kojoj tvrde da je kineska meka moć u Evropskoj uniji „tanka” i da povrh toga još i slabi. I magazin „Ekonomist” ocjenjuje da Peking nema nikakve šanse da sustigne SAD jer kineski politički i ekonomski model nije uzor drugima, dok dalekoistočna pop kultura nije ni približno privlačna koliko dodjela Oskara ili Gremija. Prema istraživanju američke tinktenk organizacije, Savjet za međunarodne odnose, Kina već godinama ulaže oko deset milijardi dolara godišnje u promociju izvan svojih granica, ali joj se uloženo još nije vratilo.
Ipak, časopis „Diplomata”, posvećen azijsko-pacifičkom regionu, ocjenjuje da su ovakva shvatanja zapadnocentrična. Kako se objašnjava, Peking ima daleko veći uticaj u manje razvijenim dijelovima svijeta, posebno u Africi i južnoazijskim zemljama, gdje bi mnogi voljeli da još više sarađuju s Kinom i da su više nalik Kini, jer im je stalo do ekonomskog uspjeha, a ne do zaštite životne sredine, demokratije i građanskih prava i sloboda.
(Politika)
