"Oslobodilac" je bio čudno poglavlje u istoriji Drugog svjetskog rata.
"FP-45 Liberator" ili "Oslobodilac" je pištolj sa jednim hicem, kalibra .45 ACP - isti metak koji se koristio u pištolju M1911A1 koji su tokom Drugog svjetskog rata rata nosile mnoge američke trupe. Glatka cijev oružja pokreće mnoga pitanja vezano za njegove performanse.
Američkim trupama ovaj pištolj nikada nije izdavan za upotrebu. Milion ih je proizvedeno za 6 mjeseci, što mnogo govori o nedostatku preciznosti u dizajnu.
Ideja
Koncept je bio napraviti pištolj dovoljno jeftino da se može isporučiti borcima pokreta otpora u zemljama okupiranim (uglavnom) njemačkim i japanskim snagama. Hitlerov Blickrig bio je toliko efikasan da je veći dio Evrope bio pod kontrolom Njemačke u roku od nekoliko mjeseci. Saveznici su mogli da urade vrlo malo po tom pitanju, a pored toga, Engleski vojnici su se borili posljednjim snagama da spriječe Nijemce da napadnu njihovo ostrvo.
Plan je bio da će saveznici da isporuče ovaj pištolj evropskim borcima, da ga oni iskoriste da od neprijateljskog vojnika dobiju bolji pištolj.
Oslobodilac je bio oružje poznato i kao "posljednja šansa". Bilo je dobro oružje sa razdaljine od jednog do četiri metra, ali nakon toga rizikovali biste život. Punjenje za drugi hitac trajalo je duže od pola minuta. Duže je trebalo da se napuni nego da se napravi u fabrici! Teorija je bila da se puca u vojnika iz neposredne blizine i uzme mu se oružje i municija.
Loša izrada
"Oslobodioci" nisu bili dobro dizajnirani. Jedva da su mogli da ispune svoju svrhu. Ako ispalite više puta za redom, cijev bi otpala iz pištolja za manje od 20 hitaca, a cijela šklopocija bi eksplodirala u sitne parčiće.
Na njih se gledalo kao na posljednje oružje za korišćenje i nije bilo u američkim rukama, pa nije bila potrebna ista briga koja bi se pružala oružju već izgrađenom u arsenalu SAD.
Mnoge vojske su pravile oružje iz "bunara" za svoj narod. Ali oni bi nastajali kada bi se plima rata okrenula protiv zemlje i oni su zaista bili poslednje oružje. "Liberator" je napravljen 1942. godine, neposredno nakon ulaska SAD u rat. Budući da ovaj pištolj nije bio predodređen za američke ruke, vlada se nije previše brinula o bezbjednosti korisnika. Bio je to pištolj za "prljavi trik".
Pištolj je izrađen uglavnom uz pomoć čeličnih kalupa, od livenog cinka. Cijev je bila bukvalno zavarena za okvir. Drška je bila šuplja i u nju se moglo smjestiti 10 metaka. Tadašnja cijena isporučenog pištolja u kutiji sa svom opremom (kutija, municija, uputstvo) bila je 2.10 dolara. Pištolj se sam prodavao za 1.73 dolara.
Danas vrijedi dosta
"Oslobodilac" koji se još uvijek nalazi u originalnoj kutiji presvučenoj parafinom sa originalnim drvenim tiplom za vađenje, 10 originalnih metaka municije Frankfordskog Arsenala iz 1942. i originalnom grafikom na papiru koja objašnjava upotrebu pištolja vrijedi dosta. Pet do šest hiljada dolara nije previše tražiti. Procjenjuje se da je ostalo manje od 300 originalnih kutija, što čini kutiju toliko vrijednom koliko i pištolj. Nekoliko neotvorenih kutija postoji i one se prodaju po još višim cijenama, u pratnji rendgenskog snimka, kako bi dokazali da je sve u kutiji. Neispaljeni pištolj sam po sebi iznosi 2.500 dolara. Korišćeni su praktično bezvrijedni za kolekcionare, jer ako se nisu raspali poslije prvog hica, vjerovatno bi eksplodirali nakon drugog. Veoma neprijatna situacija.
(MONDO)