Dvije decenije je prošlo otkad su izvršeni teroristički napadi na Kule bliznakinje i toliko od tragične pogibije dvojice Srba.
Danas je tačno 20 godina od terorističkih napada na Njujork i Vašington 11. septembra 2001. godine, u kojima je poginulo skoro 3.000 ljudi, a više od 25.000 civila je povrijeđeno. Među mrtvima su i državljani Srbije.
Teroristički napadi pripadnika Al Kaide počeli su udarima dva oteta aviona u kule Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku, nakon čega je uslijedila invazija trećeg aviona na zgradu Pentagona u Vašingtonu. Četvrti avion je oboren u Pensilvaniji.
Iz “Kula bliznakinja” u Njujorku svega je 20 ljudi, koji su bili na spratovima iznad mjesta udara, uspelo bezbijedno da napusti zgrade prije nego što su se one urušile. Među brojnim žrtvama 11. septembra bila su i dvojica Srba. Ovo su njihove priče.
Svaki dan je 11. septembar
Vladimir Tomašević rođen je 25. januara 1965. na Kosovu i Metohiji. Kao četvorogodišnji dječak sa roditeljima i mlađom sestrom Jelenom preselio se u Beograd, gdje je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu. Zatim se preselio u Kanadu gdje je radio na razvijanju softvera.
Kako je brzo napredovao u službi, bio je postavljen za potpredsjednika kompanije “Optus biznis solušn”. Sa suprugom Tanjom živio je u Torontu, u slobodno vrijeme se bavio tenisom i golfom.
Na današnji dan 2001. - U samoubilačkom napadu otetim avionima na Svetski trgovinski centar u Njujorku i zgradu Pentagona u Vašingtonu, poginulo oko 2.996 ljudi.
— RobertRobi (@Robertdreco)September 11, 2019
Među žrtvama su bile i dve osobe iz Srbije, Vladimir Tomašević i Bojan Kostić.pic.twitter.com/7MyXwXVSLv
Kobnog 11. septembra 2001. godine doputovao u Njujork da bi prisustvovao seminaru iz informacione tehnologije. U trenutku napada bio je na posljednjem spratu jedne od Kula bliznakinja, u prostorijama koje su se zvale “Prozori svijeta”.
Tanja je sjedila u njihovoj dnevnoj sobi u Torontu i gledala vijesti o napadu znajući da joj se suprug nalazi na vrhu jegne od zgrada.
"Ne mogu da se sjetim da li sam mislila da je to film. To je jedan od onih trenutaka koje vaš mozak ne registruje. Samo sam sjedila tamo zaleđena", kazala je u jednom od intervjua koje je nakon nesreće dala za kanadske medije.
Devet narednih mjeseci djelić nje je vjerovao da je Vladimir preživio. U glavi je konstruisala scenario po kome je njen suprug uspio da izađe iz zgrade, ali sa povredama zbog kojih je izgubio pamćenje. Kada je nekoliko dana poslije nesreće otišla u Njujork potajno se nadala da će ga sresti.
Ipak, u junu 2001. godine spasioci su u ruševinama našli ono što je ostalo od čovjeka koga je voljela - desni kuk, komad koljena i dio pantalona.
"Do tada mi je bilo dozoljeno da verujem. Nakon toga mi je i to oduzeto", - ispričala je za "Gloub end mejl".
Konstantno je razmišljala o statističkoj vjerovatnoći da se njen suprug, koji nikada ranije nije bio u Njujorku, tamo nađe baš na dan napada.
"Ne prođe sat da ne pomislim na njega. Svaki dan je 11. septembar", kazala je Tanja.
Andrija Tomašević, otac nastradalog Vladimira, ispričao je za "Politiku” da su vlasti Njujorka poslije terorističkih napada smatrale da neće biti moguće pronaći posmrtne ostatke nastradalih, pa su zato ponudile svim porodicama žrtava urne sa zgarišta razrušenih kula bliznakinja. Porodica Tomašević je to prihvatila, pa je u novembru 2001. godine na Topčiderskom groblju položila urnu koja je stigla iz Njujorka.
Vlasti Njujorka premjestile su razrušene ostatke Svjetskog trgovinskog centra na jedno ostrvo na rijeci Hadson gdje su traženi DNК uzorci nastradalih. Tamo su pronađeni prvi posmrtni ostaci Vladimira Tomaševića, a kasnije je nađeno još nekoliko dijelova njegovog tijela koji su sahranjeni pored urne.
Spreman za državljanstvo
Bojan Kostić se u trenutku prvog udara otetog aviona u Svjetski trgovinski centar nalazio na 104. spratu u kancelarijama čuvene brokerske kompanije "Кantor Ficdžerald”. Samo minut poslije strahovite eksplozije Bojan je telefonom pozvao svoju vjerenicu Šveđanku Suzan i mirnim glasom joj ostavio poruku na sekretarici: "Avion je udario u zgradu, pokušaćemo da se evakuišemo”. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno, a on je, sa još hiljadama ljudi nestalih u ruševinama, proglašen mrtvim.
Kostić je rođen 1968. godine u Beogradu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Кao jedan od najtalentovanijih omladinaca u košarkaškoj školi "Partizana” dobio je stipendiju na Univerzitetu Ajova, gdje je jednu sezonu igrao košarku i školovao se, ali onda se teško povrijedio i morao da završi sportsku karijeru.
U Njujorku, u koji se zaljubio vidjevši Grand Armi Plazu, radio je kao trgovac. I u Suzan se zaljubio na prvi pogled, pa ju je iste večeri pitao da se doseli kod njega. Veče prije napada, Suzan je provjeravala njegovo znanje, budući da se spremao da polaže test za dobijanje američkog državljanstva. Uspješno je odgovorio na sva pitanja.
"Bio je spreman", rekla je Suzan kasnije za "Njujork tajms".
(MONDO/Blic)