Nakon objave da je postala nova premijerka Velika Britanije svi žele da saznaju što više informacija.
Mlada Liz Tras je teško mogla da zamisli da uđe kroz čuvena crna vrata Broj deset kao konzervativna premijerka. Poslije političkog puta koji ju je od liberalnih demokrata odveo do torijevca, postala je entuzijasta za Bregzit, i nezgodni govornik sve do "kraljice Instagrama“, kako je rekao jedan njen kolega, sama je uspjela u ovom takmičenju.
Dugogodišnja ministarka u kabinetu imala je spor početak u ranim krugovima glasanja sa poslanicima, ali su njeni optimistični pogledi - za koje njeni kritičari kažu da prkose stvarnosti - i plan da preokrenu konvencionalno razmišljanje o ekonomiji osvojili članove stranke. Ali sada će ona morati da ubijedi glasače, da su dobro izabrali.
U šta vjeruje gospođa Tras i kakva bi ona mogla biti premijerka?
Dejvid Gauke se prvi put ukrstio sa gospođom Tras 1990-ih kada su oboje bili konzervativni aktivisti, a kasnije su zajedno služili u kabinetu tokom turbulentnih bitaka za Bregzit.
"Mislim da je Liz oduvijek bila ambiciozna, uvijek je bila neko ko je sebi govorio: 'Pa zašto ne ja, zašto ne mogu da stignem do samog vrha?'“, rekao je on. Za razliku od Borisa Džonsona, rekao je, ona vjeruje u "direktne konzervativne vrijednosti” kao što je manja država, ali je i "autsajder” bez obzira na savjete stručnjaka.
Gospođa Tras je obećala da će smanjiti poreze, uprkos zabrinutosti oko inflacije, i izazvati promjenu ekonomske politike za koje kaže da 20 godina nisu uspjele da donesu rast.
"Uvijek je bila sumnjičava prema tome da država previše interveniše. Njen temperament je sumnjičav prema establišmentu. Mislim da je sklona da misli da ima previše moći u rukama neskloni riziku, ono što bi ona smatrala defetističkim, ličnosti establišmenta, i da morate biti hrabri, i moraš biti hrabar i ponekad moraš prihvatiti stručno mišljenje. Mislim da će to biti atribut njenog vremena u vladi i zbog toga imam neke brige", rekao je Gauke.
Mladost
Meri Elizabet Tras je rođena od ljevičarskih roditelja u Oksfordu 1975. godine, kao najstarija od četvoro braće i sestara. Kada je imala četiri godine, porodica se preselila u Pejsli, blizu Glazgova, gdje je radio njen otac Džon, profesor matematike. Njena majka Prisila, medicinska sestra, bila je članica Kampanje za nuklearno razoružanje i povela je mladu Liz na marševe "zabrani bombu“, gdje je govorila o skandiranju parola protiv Margaret Tačer.
Gospođa Tras je političko uvjerenje roditelja opisala kao "lijevo od laburista" i kaže da iako njena majka sada podržava njenu kampanju, nije sigurna da bi njen otac glasao za nju. Porodica se kasnije nastanila u bogatoj oblasti Roundhai u Lidsu, živeći u nizu sada elegantnih edvardijanskih terasa, gdje je pohađala školu Roundai, državnu sveobuhvatnu državu za koju je tvrdila da je iznevjerila učenike zbog "niskih očekivanja“. Ona smatra da je to iskustvo inspirisalo da se bavi politikom.
Bivši đaci je ne pamte kao jaku ličnost. Jedna koja je bila u istom razredu rekla je da je bila "izuzetno pametna i generalno se smatrala 'svot' u terminologiji 1980-ih i 1990-ih”. Bivša nastavnica u školi rekla je da je "pametna, ali je ne biste izdvojili".
Škola je svake godine slala mali broj učenika na Oksbridž u to vrijeme, a ona je dobila mjesto za studije politike, filozofije i ekonomije na Merton koledžu u Oksfordu. Ona je sebe tokom kampanje opisala kao "ženu iz Jorkšira koja govori jednostavno“.
Student radikal
Uvučena u politiku kao student, gospođa Tras je postala predsjednica Liberalnih demokrata Univerziteta Oksford i vodila je kampanju za ukidanje monarhije. Na zaprepaštenje Pedija Ešdauna, lidera stranke, ona je na godišnjoj konferenciji stranke u Brajtonu 1994. iznijela prijedlog, izjavljujući "mi liberalne demokrate ne vjerujemo da su ljudi rođeni da vladaju“.
Dejvid Lous, kasnije ministar u koalicionoj vladi, tada je bio Ešdaunov mlađi savjetnik i rekao: "Sjećam se da je Pedi koračao gore-dole po sali za štampu u Brajtonu i govorio: 'O moj Bože, ako ovaj prijedlog koji Liz pokreće, prođe, to bi bio kraj liberalnih demokrata“.
Do trenutka kada je diplomirala 1996. godine, gospođa Tras je prešla u konzervativce, i radila u Šelu a kasnije u odnosima sa vladom za "Kejb end Vajrs" Lord Robertson iz Port Elena, tadašnji predsjednik kompanije i bivši ministar odbrane laburista, sjeća se njene ambicije, kada su konzervativci bili u zastoju.
"Bila je veoma zainteresovana za politiku i bila je torijevac, a ja sam je ohrabrio da ode na mjesto. Bila je pametna i svježeg razmišljanja; rekao sam da su Konzervativnoj stranci potrebni ljudi poput vas", rekao je on.
Nakon neuspješnog konkurisanja za dva mjesta u Zapadnom Jorkširu 2001. i 2005. godine, izabrala ju je "A lista" Dejvida Kamerona i izabrana je za sigurno sjedište jugozapadnog Norfolka 2009. Do tada se udala za Hjua O'Lirija, računovođu , i dobila dvije ćerke. Članovi lokalne stranke pokušali su da ponište izbor gospođe Tras, koja je tada imala 34 godine, jer nije objavila raniju aferu sa Markom Fildom, oženjenim konzervativnim poslanikom.
(MONDO)