Kandidat sa više od 12,5 odsto glasova dobijenih u prvom krugu glasanja automatski prolazi u drugi krug. Za drugi krug se obično kvalifikuju dva ili tri kandidata.
U Francuskoj se danas glasa za novi parlament, a vanredni izbori koje je predsjednik Emanuel Makron raspisao čim su stigli loši rezultati njegove koalicije na izborima za Evropski parlament, odnosno, nakon trijumfa desnice, doživljavaju se na različite načine - kao Makronovo kockanje sa francuskom demokratijom, kao definitivan kraj Makronizma bilo da novu vladu formira ljevica, bilo desnica, dok je sam predsjednik Makron u finišu izborne trke poručio da bi građanski rat mogla da izazove i pobjeda krajnje ljevice i pobjeda krajnje desnice.
Prvi krug izbora je danas, ali se prije drugog, zakazanog za 7. jul, neće se znati ko će predvoditi novu francusku vladu. Prema anketama u prvom krugu će desničarsko Nacionalno okupljanje biti neprikosnoveno sa oko 36 odsto glasova, drugo mjesto se prognozira lijevom savezu Narodnom frontu (27 do 29 odsto), dok bi Makronovi centristi ostali treći (19 do 22 odsto). Ako nijedan blok ne osvoji apsolutnu većinu u igri je i tehnička vlada.
Najveća pažnja, međutim, poklanja se analizama koje će promjene u Francuskoj, u EU i van nje donijeti ako premijer postane predsjednik Nacionalnog okupljanja Žordan Bardel (28).
Viša naučna saradnica, istoričar Aleksandra Kolaković ocijenila je za Kosovo onlajn da je apsolutna većina koju bi osvojila partija desnice samo jedan scenario.
"Treba imati u vidu rezultate izbora u drugom krugu, da u njega ulaze svi oni koji ostvare više od 12,5 odsto glasova i da se tu stvara prostor za finalni rezultat. Veća je vjerovatnoća da će doći do toga da Nacionalno okupljanje ima najviše poslanika u parlamentu, ali da neće moći da formiraju apsolutnu većinu kako trenutno pokazuju ankete i istraživanja", kaže Kolaković.
Za sve partije desnice inače, kako napominje, pa tako i u Francuskoj, ponavlja se obrazac da poslije izbora, kada dođu na vlast, djelimično ili potpuno odustaju od proklamovanih ciljeva koje su naveli u toku kampanje. Već se sada kod Nacionalnog okupljanja, ističe ona, vidi distanciranje od Rusije.
"Trudeći se da se približi glasačima sa centra, partija Marin Le Pen značajno se odricala nekih ideja koje su ranije bile dominantne, pa je osim za neke antisemitske, isticano distanciranje i od Rusije. Tu se posebno ističe Bardela svojim govorima koji kaže da neće dopustiti Rusiji da ugrozi nacionalne interese Francuske i da je ona to radila u prethodnim mjesecima i godinama, i na prostoru Afrike. Rekao je i da ne bi, recimo, slao dodatne trupe i bilo kakve trupe u Ukrajinu ali da je otvoren da se Ukrajini pomaže segment odbrane. Tu vidimo jednu veliku razliku u odnosu na ranije kada je riječ o tom glavnom polu spoljne politike koji onda određuje i sve druge. I to nije neko preveliko odstupanje od onoga što je u stvari spoljna politika Emanuela Makrona", napominje ona.
Bez obzira na to ko će biti vodeća snaga u francuskom parlamentu poslije izbora, kaže Kolaković, ne treba očekivati neka veća odstupanja. Ona podsjeća da Francuska ima predsjednički sistem i da je predsjednik taj koji je zadužen za spoljnopolitičku trasu kojom se ta zemlja kreće.
"Velike sile, a Francuska sebe smatra velikom silom, veoma se drže svojih agendi i uvjerenja, trasiranja spoljne politike, i političke promjene koje se dešavaju prije bi se osjetile na unutrašnjem političkom planu nego na planu spoljne politike. Dijalog Beograda i Prištine se odvija u evropskom formatu. Imamo francusko-nemački predlog koji je prošao kroz okvir evropskog formata i ti glavni pregovori se vode u Briselu. Vidimo da se situacija nakon nedavnih evropskih izbora, iako je došlo do rasta desnice, u smislu samog rukovodstva EU nije značajnije izmijenila. Imamo ostanak na čelu Evropske komisije Ursule fon der Lajen, imamo i neka druga lica, ali je to grupacija istih političkih snaga", navodi Kolaković.
Novinarka Ana Otašević, saradnica Mond diplomatika, kaže da su parlamentarni izbori u Francuskoj doživljeni kao istorijski, jer će, prema predviđanjima, prvi put u ovoliko velikom broju radikalno-desničarske snage ući u parlament, što će promijeniti karakter političkog pejzaža u Francuskoj, a to će, navodi, sigurno uticati i na politiku koja se vodi prema Balkanu i prema Evropskoj uniji.
U kojoj mjeri, kako dodaje, ostaje da se vidi, jer će to zavisiti od toga da li će desnica dobiti apsolutnu većinu.
Glavna karakteristika stranke koja sada dobija veliku podršku Francuza, Nacionalnog okupljanja, kako navodi, kada je riječ o spoljnoj politici, je da se protive širenju Evropske unije.
"Ako je to jedna od glavnih ideja - da je EU protivnik nacionalnih politika, već u tome se može nazreti kako će se ova opcija odnositi prema daljem širenju EU, pa i prema dijalogu Beograda i Prištine iako taj dijalog nema veze s njima jer njega vode evropski predstavnici. Ne vjerujem da će ova politika uticati bitnije na to kako će se jedna forma dijaloga koja je uspostavljena odvijati ubuduće. Ne mislim da će političke promjene u Francuskoj bitno uticati na ovaj dijalog zato što se on vodi na evropskom nivou, ali generalna tendencija može da dovede do toga da se razvodni ili relativizuje čim evropska perspektiva nije jasno zacrtana i čim se dovodi u pitanje. Marin le Pen je prije desetak godina kada sam je intervjuisala, rekla da Srbija nema zašto da uđe u Evropsku uniju. Mislila je i na cijeli region, naravno. To je ideja da je EU tamnica naroda, da je antinacionalno nastrojena, da uništava identitet naroda", kaže Otašević.
Ona objašnjava da su u političkom životu Francuske decenijama unazad postojala dva pola koja su dijelila vrijednosti De Golove francuske Pete republike.
"Sada se u tu tradiciju političkog života probila jedna ekstremna opcija koja bi mogla mnogo da promijeni u smislu logike političkog života kakvog ga poznajemo, sa nekim mjerama koje su suprotne Ustavu ili koje su suprotne evropskim zakonima. U evropskoj politici je definitivno tendencija zatvaranje, učvršćivanje granica, strah i rekla bih nepovjerenje prema najbližem okruženju u koje ubrajam i zemlje Balkana. To je suština politike ne samo ove stranke ekstremne desnice u Francuskoj, nego i svih drugih", navodi Otašević.
Predstojeći izbori u Francuskoj, ističe, mogu da dovedu do kohabitacije, što neki smatraju čak i poželjnim jer je politika predsednika Emanuela Makrona odbačena, a on je već dugo neomiljen u Francuskoj.
"Njegova ideja makronizma, odnosno jakog centra koji će ujediniti i leve i desne republikanske snage je propala i sada se politički život konstituiše na drugačiji način. Jedan od glavnih predloga Nacionalnog okupljanja je da se uvedu 'duple granice', odnosno da se stranim državljanima zabrani slobodno kretanje unutar Šengenske zone, da se uspostavi mnogo jača kontrola na granicama EU, da se ne dozvoljava ilegalnim migrantima da ulaze i da se uopšte približe granicama EU kako bi tražili azil, što je protivno i evropskim i međunarodnim zakonima", kaže Otašević.
Desničari će, međutim, dodaje, tek imati borbu u samoj Francuskoj da pokažu da su sposobni da vladaju i da potvrde svoj legitimitet, a to će prije svega pokušati na temama koje se tiču unutrašnje, a ne spoljne politike.
"U ovoj kampanji je spoljna politika gotovo van radara, mada dve teme značajno utiču na politički život u Francuskoj, a to su rat u Ukrajini i izraelski napad na Gazu. To je ono što polarizuje Francuze. Balkan se ne pominje, proširenje se ne pominje, vidimo na pitanju Ukrajine da je pitanje proširenja EU geopolitičko pitanje. Glavna poruka glasačima su pitanja koja su vezana za bezbjednost građana - utisak da Francuzi nisu bezbjedni u svojoj zemlji, da migranti gotovo dovode u pitanje njihov opstanak ako slušamo partije krajnje desnice, pa i Nacionalno okupljanje. Ako njih slušamo, Francuskoj prijeti ozbiljna opasnost da izgubi svoj identitet, da Francuze 'pojedu' migranti, neke druge vjere, civilizacije, kulture. To su glavne teme i na čemu dobijaju poene", ističe ona.
Što se tiče spoljnog plana, ona kaže da je tu Francuska danas uzdrmana, da je njena međunarodna uloga oslabljena, da ona neće imati ulogu kakvu je željela da ima jer je Makronova ideja da se nametne kao lider poslije Angele Merkel doživjela kolaps.
Ukoliko desnica bude imala premijera, i prema ocijeni predsednika udruženja "Svi Srbi u Parizu" Saše Pešića to će više uticati na unutrašnju nego na spoljnu politiku Francuske, ali on ukazuje da u Nacionalnom okupljanju Srbija može imati mnogo veću podršku nego što je to slučaj sa strankom predsjednika Emanuela Makrona.
"Emanuel Makron, otkad je došao na vlast, čini mi se da nije ništa toliko uradio da bi poboljšao položaj Srba na Kosovu i srpsko pitanje u vezi sa Kosovom i Metohijom. Što se tiče Nacionalnog okupljanja, tu možda ima i više hrabrih i više prijateljski naklonjenih političara. Poslanici iz Nacionalnog okupljanja u Evropskom parlamentu su govorili o veoma teškom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, Tjerija Marijanija, Žan-Lena Lakapela, tako da u Nacionalnom okupljanju generalno Srbi mogu imati sigurno mnogo veću podršku nego što je to slučaj sa Emanuelom Makronom i njegovom strankom", kaže Pešić.
On, ipak, napominje da parlament u Francuskoj nema uticaj na spoljnu politiku, ali da je za očekivati veliki pritisak u vezi donošenja nekih ozbiljnih spoljnopolitičkih odluka.
"Prema francuskom Ustavu predsjednik imenuje premijera, a na prijedlog premijera imenuje i ministre, tako da bi u slučaju da Nacionalno okupljanje pobijedi i da dobije većinu u Skupštini, to bio dodatni pritisak za Makrona koji je izjavio da hoće da ostane na vlasti do 2027. godine. Što se tiče spoljne politike u vezi sa Kosovom i Metohijom, sigurno je da bi francuski predsjednik i ministri bili izloženi pritisku, ali će oni i dalje donositi odluke za koje misle da su dobre za Francusku. Sigurno će po nekim pitanjima morati da razgovaraju sa, kako ankete ovde govore, budućim premijerom Žordanom Bardelom i sa ljudima iz Nacionalnog okupljanja", kaže Pešić.
Stranka desnog krila Nacionalno okupljanje, kako ističe, dobila je veliku podršku glasača onog trenutka kad je prestala da govori samo o imigraciji i kada je u svoj program uključila i ekonomska pitanja, odnosno, sve ono što običnog čovjeka dosta brine. Njihov uspjeh na izborima za Evropski parlament u Francuskoj, prema ocjeni Pešića bio je očekivan zbog svega što se u Francuskoj dešavalo posljednjih godina i po onome na koji način je Emanuel Makron vladao.
"Iako je on izuzetno hrabar predsjednik, možda jedan od najhrabrijih u novijoj francuskoj istoriji, njegova politika je bila malo arogantna prema francuskom narodu koji ga je na ovaj način, rekordnim uspjehom desnice na evropskim izborima, malo i kaznio. On se suočavao sa velikim brojem kriza kao što su žuti prsluci, penziona reforma, protesti poljoprivrednika i veliki protesti prošle godine dela populacije koja dolazi iz imigracionih krugova poslije ubistva dječaka od strane policije. Tako da je ovo bio jedan normalan splet okolnosti jer vladajuća stranka u Francuskoj sve više gubi na popularnosti", navodi Pešić.
Podsjeća da je u Evropskom parlamentu jedan od poslanika stranke Nacionalnog okupljanja Aleksandar Nikolić i da će iz iste stranke, poslije parlamentalnih izbora u Francuskoj najvjerovatnije u novi saziv EP ući i Andreja Kotarac, takođe Srbin porijeklom.
"Neki evropski poslanici će vjerovatno biti izabrani za poslanike u francuskom parlamentu, što će osloboditi mjesto za Kotarca, da i on bude jedan od poslanika Evropskog parlamenta", napominje on.
(Kosovo onlajn/Mondo)
