Kao što već znamo, drveće hladi gradove čime se smanjuje efekat toplotnih ostrva, a i smanjuje se zagađenje vazduha.
Kada pogledate kroz prozor vašeg stana, da li možete da ugledate makar jedno stablo? Ukoliko je odgovor negativan, to bi moglo da znači da se u vašem kraju ne vodi računa o zelenilu.
Upravo je taj problem želeo da riješi holandski urbanista Sesil Konijnendijk koji je osmislio pravilo 3-30-300. Danas se ovim principom rukovode mnogi gradovi kako bi svojim stanovnicima zdraviji život.
Pravilo 3-30-300 je koncept u urbanom planiranju i dizajnu koji treba da nam ukaže koliko bi zelenila trebalo da bude u urbanim sredinama.
Šta znači pravilo 3-30-300?
- 3 stabla – Svaka osoba bi iz svog doma ili radnog mjesta trebalo da vidi najmanje tri stabla
- 30 odsto krošnji drveća – Svaka gradska četvrt bi trebalo da bude pokrivena krošnjama drveća sa najmanje 30 odsto kako bi se poboljšali mikroklima i kvalitet vazduha.
- 300 metara do najbližeg parka ili zelene površine – Svako bi trebalo da hoda najviše 300 metara do najbližeg javnog zelenog prostora (parka, šume, zelene površine).
Naravno, to nije uvijek moguće, ali pravilo može da služi kao veoma dobra smjernica u uređenju urbanih prostora.
Kao što već znamo, drveće hladi gradove čime se smanjuje efekat toplotnih ostrva, a i smanjuje se zagađenje vazduha.
Zagovornici ovakvih pristupa vole da kažu i kako kvartovi sa više zelenila obično povećavaju i vrijednost nekretnina, pa se samim tim povećava i broj posjetilaca ili ulaganja.
Osim toga, naučne studije su pokazale da ljudi koji žive u zelenijim oblastima manje imaju problema sa mentalnim zdravljem. Studija ISGlobal-a je otkrila na primjeru Barselone da samo 4,7 odsto stanovništva ispunjava sva tri uslova pravila 3-30-300. Međutim, iako ih je bilo malo, kod tih ljudi je uočeno da su mnogo boljeg mentalnog zdravlja i da su manje išli kod psihologa.
"Postoji hitna potreba da se građanima obezbijedi više zelenila. Možda ćemo morati da uklonimo asfalt i zasadimo više stabala, što će poboljšati ne samo zdravlje već će smanjiti i efekat toplotnih ostrva i pomoći u 'hvatanju' ugljenika. Svaka inicijativa koja vodi ka zelenijem gradu je korak naprijed", smatrao autor studije Mark Nuvehuijsen.
Istraživanje je objavljeno u magazinu "Environmental Research".
Kako se u Evropi primjenjuje ovo pravilo?
Beč već godinama spada u najzelenije gradove Evrope što je nešto o čemu brine i sam Grad.
Vlasti finansiraju ozelenjavanje fasada, a trotoari se proširuju kako bi bilo više mjesta za sadnju stabala.
Na svakih 300 metara se određene površine pošumljavaju, a Beč je grad koji se može u potpunosti istraživati pješke.
Skoro polovina austrijske prestonice je pokrivena parkovima, a ko se umori od šetnje uvijek može da u blizini pronađe metro stanicu ili "eko-frendli" taksije i električna vozila.
U španskoj Barseloni postoje i kvartovi (superille), tzv. superblokovi u kojima je saobraćaj izuzetno smanjen, pa se ulice pretvaraju u zelene zone sa dosta drveća. Na svakih nekoliko blokova se nalaze mini-parkovi, a cilj je da do 2030. godine krošnje pokrivaju 30 odsto teritorije grada.
Prema procjenama, nakon uvođenja superblokova, prosječna temperatura u tim zonama pala je za 1,5°C tokom ljeta.
Kvalitet vazduha se poboljšao smanjenjem azot-dioksida za 25 odsto.
Ulice u Kopenhagenu su projektovane tako da povezuju parkove i zelene prostore, a i svaka glavna biciklistička staza ima drvored ili zelenu traku. Povećanje broja stabala u stambenim zonama smanjilo je temperaturu u letnjim mjesecima za 2-3°C.
Još neki gradovi koji primjenjuju pravilo 3-30-300 su Amsterdam i Frajburg gdje je cilj da svaka kuća ima pogled na zelenilo.
I mnogi gradovi na ovim prstorima bi mogli da se ugledaju na ove primjere kako ne bismo bili okruženi betonskim umjesto zelenim oazama. Zato je ključno i kreiranje "džepnih parkova", obnavljanje malih zelenih površina između zgrada i blokova kao i povezivanje već postojećih zelenih prostora.
(EUpravo zato)
