Bivšem predsjedniku Finske Martiju Ahtisariju u srijedu je u Oslu uručena Nobelova nagrada za mir.
Dugogodišnji diplomata i mirovni posrednik Ahtisari (71) nagradu je primio u gradskoj kući Osla, u prisustvu oko 1.000 zvanica medju kojima su bili i norveški kralj Harald i kraljica Sonja.
Nagrada, koja se sastoji od diplome, medalje i novčanog iznosa od 10 miliona švedskih kruna (1,23 miliona dolara), Ahtisariju je dodijeljena u oktobru.
Norveški Nobelov komitet tada je u obrazloženju naveo da je odlučio da laureat nagrade bude Ahtisari "zbog velikih napora koje je uložio u rješavanje medjunarodnih konflikata, na više kontinenata i duže od tri decenije".
Ahtisari je "igrao značajnu ulogu u naporima da se riješi nekoliko ozbiljnih i višegodišnjih konflikata", saopštio je tada komitet, navodeći kao primer Ahtisarijevo zalaganje u rješavanju konflikata od Namibije i Aceha, do Kosova i Iraka.
Marti Ahtisari je rodjen 23. juna 1937. godine u Finskoj, u gradu Viipuri koji je od 1944. priključen Sovjetskom Savezu.
Bio je ambasador Finske u Tanzaniji (1973-1975), a zatim u Mozambiku, Zambiji i Somaliji (1975-1976). Poverenik UN za Namibiju postao je 1977, a potom je imenovan za specijalnog izaslanika UN za Namibiju (1981-1984).
Od 1987. četiri godine je bio generalni sekretar administracije UN od ali je zadržao i mesto specijalnog predstavnika za Namibiju. On je vodio operaciju UN u Namibiji, pod imenom UNTAG (1989-1990) i ovu zemlju doveo do nezavisnosti 1990. što mu je donelo titulu "počasnog gradjanina Namibije".
Od septembra 1992. do aprila 1993. bio je predsednik Radne grupe za Bosnu i Hercegovinu (BiH) na Medjunarodnoj konferenciji za bivšu Jugoslaviju, a 1993. je izabran za specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN za bivšu Jugoslaviju.
Iako nikada nije aktivno učestvovao u nacionalnog finskoj politici, kao kandidat Socijaldemokratske partije, Ahtisari je u februaru 1994. godine pobedio na predsjedničkim izborima. Predsjednik Finske bio je od 1994. do 2000. godine.
Ahtisari je bio posrednik EU u kosovskom sukobu 1999. godine. Pored njemačkog kancelara Gerharda Šredera, ruskog specijalnog izaslanika Viktora Èernomirdina i zamenika američkog državnog sekretara Stroba Talbota, odigrao je odlučujuću ulogu u rješavanju krize na Balkanu
juna 1999. tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije.
Oženjen je i ima jednog sina.
Nobelova nagrada, nazvana po njenom osnivaču, švedskom naučniku i izumitelju dinamita Alfredu Nobelu, medjunarodna je nagrada koja se od 1901. godine svake godine dodijeljuje istaknutim ličnostima iz oblasti fizike, hemije, medicine, književnosti i za doprinos miru u svijetu. (Beta)