Slađana Perković, Banjalučanka koja već deceniju živi u Parizu i koja je bila tamo za vrijeme terorističkog napada podijelila s prijateljima utiske o nedavnim događajima.
Na svom Facebook profilu Slađana je kratko iznijela svoje viđenje nedavnih dešavanja, a njen status prenosimo u cjelosti.
"Prošlo je 48 sati od napada u Parizu. Znam da je već svako ko ima tastaturu i pristup internetu istresao svoje mišljenje. Sve se desilo u mom naselju, na 200 metara od mjesta gdje zivim, u kafiću u kome volim popiti piće sa prijateljima, ali iskreno, ja ne znam ni šta da mislim, ni šta da napisem o svemu.
Ali, hoću da vam ispričam nesto o mom naselju, o Parizu u kome živim već 10 godina. Ne, nije napadnut ni turistički Pariz, ni Pariz bogatih, ni Pariz iz filmova i reklama za parfeme. Napadnut je Pariz mladih, otvoreni, ljevičarski i sekularni Pariz.
Moje naselje je ono što nazivaju "mješovito". Moj prvi komsija se zove Muhamed i uvijek je tu kada treba da izbacimo stari bojler od 100 litara ili uznesemo kauč na četvrti sprat bez lifta. Tako se prave komšije pomažu, bez obzira na ime i porijeklo.
Ovo je Pariz u kome žive uniformisani hipsteri koji se vozaju na onom čudu od monopoda, gdje možete izravnati svoju afro frizuru, gdje vam se u petak može desiti da vas jevrejska porodica zamoli da im pritisnete tipku na interfonu na ulazu u zgradu, jer oni taj dan ne smiju dirati elektronske uređaje, gdje ćete jesti najbolji libanski sendvič ili patku koja visi u izlogu kineskog restorana.
U mom naselju čak postoji i prodavnica gdje prodavačice nose borosane i gdje mozete kupiti ajvar, Don kafu i čokoladne bananice.
To je naselje, gdje čim izadje sunce jedva možete naći mjesto da sjednete pored kanala St-Martin. Mjesto gdje ćete doći da provedete dobar trenutak sa prijateljima.
I prije nego što odlucite bistriti svjetsku politiku i svoje zaključke dijeliti sa cijelim svijetom, razmislite o svom gradu, o naselju u kome živite, o nemogućnosti suživota, solidarnosti, o teroru i mržnji i onome što smo činili i još uvijek činimo jedni drugima.
