Fotograf AP Burhan Ozbiliki u ponedjeljak je u Ankari pokrivao naizgled rutinski društveni događaj - otvaranje izložbe "Rusija u očima Turaka".
Na toj izložbi govor je držao i ruski ambasador u Turskoj Andrej Genadijevič Karlov. Ali, otvaranje izložbe pretvorilo se u jezivu scenu pred očima medija kad je 22-godišnji turski policajac Mevlut Mert Altıntaš upucao ambasadora koji je pao na pod, a mladić je zatim povikao:
“Alahu Akbar! Ne zaboravite Alep! Ne zaboravite Siriju! Sve dok naše zemlje nisu sigurne, nećete biti sigurni ni vi”, govorio je on. Karlov je preminuo u bolnici nedugo nakon napada, dok je atentatora "neutralizovala" policija nakon 15-minutne pucnjave.
Ozbiliki je za “Gardijan” prepričao jezivo iskustvo. On je, inače, prvi koji je svijet izvjestio o atentatu, a ubrzo zatim svet su obišle i njegove fotografije, prenosi Jutarnji list.
“Sve se činilo kao rutinski događaj, otvarenje izložbe fotografija iz Rusije. Kada je muškarac u tamnom odijelu i s kravatom oko vrata izvukao pištolj, bio sam iznenađen, pomislio sam da je to samo teatralni dodatak svečanosti.
Ali umjesto toga, radilo se o hladno proračunatom atentatu koji se odvijao pred mojim očima i očima drugih koji su prestravljeno počeli da beže tražeći zaklon u trenutku dok je uredno obrijani muškarac kratke kose pucao u ruskog ambasadora.
Hici, njih najmanje osam, snažno su odjeknuli u besprekorno uređenoj umjetničkoj galeriji. Ljudi su urlikali, skrivali su se iza stubova i ispod stolova, ležali su po podu. Bio me je strah, bio sam zbunjen, ali uspio sam naći djelimičan zaklon iza zida i počeo sam raditi svoj posao: snimati fotografije.
Izložba 'Od Kalinjingrada do Kamčatke: kroz oči putnika' predstavljala je fotografije iz cijele Rusije: od najzapadnije regije na Baltiku do Kamčatke na istoku. Odlučio sam doći na otvarenje jednostavno zato što mi je bilo usput dok sam išao kući s posla u Ankari.
Kada sam došao u galeriju, govori su već bili započeli. Nakon što je sa svojim obraćanjem krenuo ruski ambasador Andrej Karlov, približio sam mu se kako bih ga fotografisao. Mislio sam da će nam fotografije dobro doći za pokrivanje vijesti o tursko-ruskim odnosima.
Ambasador je govorio smireno, ali i s ljubavlju o svojoj domovini. Povremeno bi zastao kako bi prevodiocu dao da prenese njegove riječi na turskom jeziku. Baš je miran i skroman, pomislio sam u tom trenutku.
Zatim je krenula pucnjava, a među zvanicima je nastala panika. Ambasadorovo tijelo je ležalo na podu, samo nekoliko metara od mene. Nisam vidio krv oko njega, pomislio sam da mora da je bio pogođen u leđa.
Prošlo je nekoliko sekundi prije nego sam shvatio što se zapravo dogodilo: čovjek je umro preda mnom, život je nestao pred mojim očima.
Pomakao sam se unazad i ulijevo dok je napadač, koga su kasnije identifikovali kao policajca Mevluta Merta Altintasa, mahao pištoljem prema ljudima koji su pobjegli na desnu stranu prostorije.
Prvo nisam mogao da shvatim šta je motivisalo napadača. Pomislio sam da bi mogao biti čečenski militant. Ali ljudi su kasnije rekli da je vikao o sirijskom gradu Alepu.
Dakle, vjerovatno je bio bijesan zbog ruskog bombardovanja Alepa koje je kao cilj imalo istjereivanje pobunjenika iz grada. Mnogo je civila poginulo u borbama onde.
Takođe je vikao 'Alahu Akbar', ali nisam razumio ostatak onoga što je rekao na arapskom.
Napadač je bio jako nervozan. Hodao je oko tijela ambasadora, a usput je razbio nekoliko uokvirenih fotografija koje su stajale na zidu.
Mene je, jasno, bilo strah i bio sam svjestan opasnosti u slučaju da se napadač okrene prema meni. Ali povukao sam se samo malo prema naprijed i fotografisao sam tog muškarca dok je divljao pred svojom očajnom i ukipljenom publikom.
"Evo što mi je palo na pamet: Tu sam. Čak i ako me pogodi i rani ili ubije, ja sam novinar. Moram da radim svoj posao. Mogao bih zbrisati bez ijedne fotografije... Ali šta bih rekao ljudima kad bi me kasnije pitali zašto nisam fotografisao?"
Čak sam se sjetio prijatelja i kolega koji su izgubili živote dok su fotografisali u ratnim zonama tokom godina.
Dok su mi misli strujale glavom, vidio sam da je muškarac jako živčan, ali da se na neki čudan način uspijevao kontrolisati. Svima je vikao da ostanu gdje jesu. Onda su došle snage bezbjednosti i svima naredile da napuste prostoriju što smo svi učinili.
Ubrzo su stigla ambulantna i oklopna vozila i krenula je policijska operacija. Napadač je kasnije ubijen u razmjeni vatre.
Kad sam se vratio u dopisništvo kako bih obradio svoje fotografije, bio sam šokiran kad sam vidio da je napadač zapravo sve vrijeme dok je ambasador govorio stajao iza njega. Poput prijatelja ili tjelohranitelja", napisao je novinar.
