MONDO AFRIKA: Kako da ČOVJEKA ne gledam u oči?

Ne znam da li sam specifičan, ali ljude gledam pravo u oči. I volim da ih gledam - kad prolaze pored mene na ulici, sjede u restoranu ili na poslu... Oduvijek me je zanimalo da li su tužni ili veseli, da li su se namučili u životu ili ga provode u blagodeti...

A to samo oči, preciznije pogled može da mi kaže.

Tako sam posmatrao ljude i kada to nije bilo poželjno u Beogradu, u posljednjoj deceniji prošlog vijeka, kada je pogled u oči bio opasan na "vrelom asfaltu" i označavao čikanje i bolesnu demonstraciju sile, koje ja nisam želio da postignem.

Možda drugi prvo primjete "atribute" na slučajnim prolaznicima, možda muškarci prvo gledaju u liniju ili obline žena, koje možda prvo "snime" mišiće jačeg pola. Ali, ja uvijek prvo gledam u oči.

I zato se neprijatno osjećam u Južnoj Africi.

Od "lokalaca" smo saznali da tamnoputo stanovništvo ne voli kada ih bjelci gledaju u oči.

Iako je aparthejd ukinut prije 16 godina, traume su ostale. Kažu da su bijeli policajci tjerali tamnopute ljude da ih gledaju u oči dok ih maltretiraju. Zato oni ni sada ne podnose kada im bjelci "hvataju" poglede.

Čak smo po dolasku u Johanesburg dobili uputstva u slučaju da nas neko pljačka, a glasilo je:

"Dajte sve što imate i pognite glave. Nikako, ali nikako ne uspravljajte glavu i ne gledajte pljačkaše u oči!"

Meni su svi isti - bijeli, crni, žuti... Svi su jednostavno - ljudi.

Kada hodam ulicama Johanesburga (što se rijetko dešava) ili idem kroz hotel, prodavnicu ili stadion, po običaju gledam ljude u oči. Sve, i bijele i crne i žute.

Ne uvijek, ali često u njihovom pogledu primjetim da im to ne prija, ponekad čak osjetim i netrpeljivost. I tada mi je izuzetno nelagodno. Zašto da ih ne gledam u oči kada gledam pripadnike moje rase? Kao što rekoh, za mene su svi jednaki.

I još nešto - zašto je nekoretno reći "crnac". Mnogi se snebivaju da izgovore tu riječ. Valjda je aparthejd i dalje u svježem sjećanju svima nama, pa reći za čovjeka tamne puti da je "crnac" zvuči pogrdno. A on je zaista crn, a mi koji smo bijeli nazivamo se ili nas nazivaju "bjelcima". Korijen riječi je različit, kao i boja kože, ali je "sufiks" isti, baš kao što smo svi mi isti.

(izvještač MONDA sa Mundijala - Rade Jakšić)