Marginalizovan i nepopularan poslije neplodnog boravka na čelu Rusije, bivši premijer Dmitrij Medvedev koji je juče napustio tu funkciju, nikada nije pokušavao da izađe iz sjenke svog mentora Vladimira Putina.
Dmitrij Medvedev (54) postepeno se povlačio sa političke scene tokom svojih osam godina na čelu Vlade.
Smatran jednim od vođa "liberalnog" krila, bio je marginalizovan usponom rivalskog klana "silovika" (vojne i bezbjednosne službe) i zauzimao položaj ograničen na tehnička pitanja.
Već nekoliko mjeseci podrška javnosti mu je opadala na ispod 30 odsto. Tokom 2017. godine, istraga opozicionara Alekseja Navaljnog o njegovom navodnom carstvu nekretnina čak je bila povod za demonstracije neočekivanih razmjera one opozicije koja je u njemu nekada vidjela "vektora promjene vlasti".
Njegove mnoge verbalne greške donijele su mu odbojnost među Rusima. "Nema novca, ali čekajte", rekao je, na primjer, 2016. penzionerima koji su se žalili na pad životnog standarda.
Politička karijera Dmitrija Medvedeva započela je kada je potisnut ka vrhu na mjesto predsjednika 2008. godine. Na početku, nasmiješen i mlad, nije se ustručavao da pokaže ukus za rok muziku, želio je da se prikaže kao savremen, vrlo različit od Putina.
Sljedbenik novih tehnologija, postavio je kao svoj lajtmotiv "modernizaciju Rusije".
Njegova druga tema bila je korupcija, koja je krajnje endemska. Advokat po školovanju, Dmitrij Medvedev smijenio je nekoliko generala i visokih zvaničnika. On je 2011. priznao da je to "mali uspjeh", rekavši to na kraju svog tadašnjeg mandata, dok ruska privreda nije uspijevala da se oslobodi svojih strukturnih problema.
Jedna od rijetkih prilika kada je odstupio od linije svog prethodnika, bila je 2011. godine, kada se uzdržao od ruskog veta na rezoluciju UN što je omogućilo NATO-u da sprovede vojnu intervenciju u Libiji. Ta odluka je kasnije široko kritikovana.
U kriznim vremenima, kao što je bio rat u avgustu 2008. godine protiv Gruzije ili kada je javno opominjao svoje podređene, Medvedev je nastavio da oponaša stil svog mentora, s promjenljivim uspjehom. Opozicija pod njegovim predsjedništvom više nije imala pravo govora, a televizija je ostala portparol vlasti.
Za mnoge je razočaranje bilo potpuno kada se dogovorio 2012. da se neće kandidovati za drugi mandat u Kremlju i zamijeniti svoje mjesto s Putinom, po unaprijed utvrđenom scenariju.
Rođen 1965. godine u Lenjingradu (sada Sankt Peterburgu) u porodici učitelja, Dmitrij Medvedev je odrastao u radničkom kvartu nekadašnje imperijalne prijestonice. Studirao je pravo prije no što je ušao u Odbor Opštine za spoljne odnose, na čijem čelu je tada bio javnosti nepoznati Vladimir Putin.
Njegova karijera izgrađena je pošto ga je taj bivši oficir KGB prebacio u Moskvu 1999. godine. Izabran za predsjednika 2000. godine, Vladimir Putin ga je ubrzo imenovao za šefa predsjedničke administracije.
Tokom 2005. godine iznenada je postao potpredsjednik Vlade, a smatralo se da je cilj te promocije bio da ga podigne u prvi plan prije no što bude upućen u Kremlj.
Dok je bio predsjednik, njegova popularnost nikada nije premašila popularnost premijera Vladimira Putina koji je preuzeo odgovornost za sve velike unutrašnje krize i nije oklijevao da govori o međunarodnoj politici.
Po povratku na mjesto premijera, Dmitrij Medvedev je nekoliko puta najavljivao odlazak, ali je ipak ostajao na svojoj funkciji, sve do juče. Uprkos tome trebalo bi da i dalje bude u najvišim krugovima vlasti gdje će, kako je najavljeno, biti potpredsjednik Ruskog savjeta bezbjednosti, što je mjesto formirano za njega.
