Izumiranje je jako mučna stvar. Možda će ljudska vrsta nekada izumrijeti, a s obzirom na ponašanje ljudi uopšte nije isključeno. Treba biti optimista. Ali se pojavi veliki problem kada su upravo ljudi odgovorni za izumiranje drugi živih bića. Životinja, prije svega.
Kroz istoriju su neke životinjske vrste izumirale zbog bolesti, katastrofa, nestašice hrane, ali godinama unazad je čovjek glavni krivac zašto životinjske vrste nestaju. “Nestaje i priroda, a ne životinje”, neko bi rekao. Tako je, nestaje. Ali to se može sprečiti.
Kako bi djelimično pomogli u održanju što većeg broja životinjskih vrsta, možemo to učiniti na ovaj način ili se upoznati sa vrstama koje su na ivici egzistencije. Za neke postoje lijepe vijesti, dok za druge prognoze nisu baš najsjajnije. Ali vjerujmo da će biti.
Južno - kineski tigar
Tri vrste su već izumrle. Gotovo. Nema povratka. Blizu izumiranja je i južno - kineski tigar. Još od ‘96 se nalazi na listi kritično ugroženih vrsta. Sve je krenulo od toga da je ponestalo plena u blizini tigrova. Kao što je poznato, tigrovi love usamljeno, za razliku od druge najveće mačke, lava.
A kako je došlo do manjka plena?
Tako što je čovjek počeo da širi svoja naselja. Ekspanzijom kineske države, tigrovi su potiskivani iz svojih prirodnih staništa, a samim tim i ostale životinje koje su bile njihov plijen. Ono što je preostalo, bilo je nemilosrdno lovnjeno. Pogađate, zbog krzna koje je bilo na visokoj cijeni. Mao Ce Dung je donekle zaustavio krivolov, ali je širenje populacije skoro došlo glave tigrovima.
Koliko ih još ima u prirodi?
Pretpostavka je da ih je ostalo samo još 20, mada ih gotovo niko nije video u posljednjih par godina. Snimci dugo već nisu napravljeni, a da sa sigurnošću mogu da pokažu da se radi upravo o ovom tipu tigra. Posljednje što je zapaženo je telo pojedenog azijskog crnog medvjeda ili mjesečevog medvjeda što navodi na zaključak na je tigar tu negdje.
Trenutne lokaciju su?
Kako ih nije ostalo mnogo, kineske vlasti u pristupile očuvanju ovih tigrova u rezervatima. U kontrolisanim uslovima, tigrovi imaju dovoljno plena, dovoljno teritorije i prirodnih uslova da nastave vrstu. Nadam se da neće završiti kao njegovi rođaci koji su izumrli - javanski, balijski i kaspijski tigar. Može se locirati u Sibiru i sjeveru Kine.
Čuvajmo ih!
Balkanski ris
Ovo je naša, domaća greška i sramota. Pre par mjeseci su kružile slike Fejsbukom, gdje su domaći “lovci” postavljali slike čučeći sa puškama pored ubijenog risa. Za balkanskog risa se već dugo zna da je ugrožena vrsta. Iako ris nije ugrožen gledajući ceo rod, balkanski i iberijski ris jesu. Iberijski se i dalje drži na ugroženosti, nije prešao kategoriju kritičnih.
Kako je došao na ivicu istrebljenja?
Ponovo dolazimo do čovjeka, kao što ćemo svaki put, za svaku vrstu, do zaključenja ovog teksta. Ovdje je pokazana sva surovnost ljudske vrste. Po pretposlednjem popisu prije tri godine bilo je 120 jedinki. Trenutno ih ima tek oko 40 jedinki, rasporstranjenih po Balkanu. Ako računamo one koji se nalaze u van divljine, ima ih oko 70. Sjajne primerke možete vidjeti u ljubljanskom zoološkom vrtu u kome Slovenci prave nevjerovatne uslove risevima.
Koliko ih je u prirodi?
Kao što je navedeno, broj varira između 25-40. Veliki problem je što taj broj konstantno opada uprkos naporima da se balkanski ris zaštiti. Za razliku od balkanskog, komšijski ris, karpatski, mnogo je brojniji. Iako spada u krupnije predatore, u izrazito rijetkim slučajevima napada čovjeka. Uprkos tome, lovi se kao trofej i ne vidi se kraj krivolovu.
Balkanski ris je naše prirodno blago. Potrudimo se da ova prelijepa mačka ponovo uđe u trend rasta populacije. To možemo samo ako svi zajedno uložimo napor da sačuvamo jedan od simbola Balkana.
Azijski gepard
Manji od svog afričkog rođaka, azijski gepard je ne manje lijep od afričkog. Manje glave, niži rastom, posjeduje istu eleganciju kakvu svi gepardi imaju. I brzinu. Ova mačka (koja iako velika, ne spada u velike mačke, jer je ne oglašava rikom) kritično je ugrožena još od ‘96.
Postoji teorija da je azijski gepard zapravo onaj brži rođak, ali to još nije dokazano.
Zašto im prijeti istrebljenje?
Ne treba biti previše mudar, pa ponovo zaključiti glavni razlog za ovo drastično umanjenje populacije. U Avganistanu su nestali još pedesetih, pa zatim u Turkmenistanu krajem 84. Ostalo ih je u Iranu i Pakistanu. Lov koji nije bio kontrolisan žestoko je povrijedio ovu vrstu.
Kako gepardi pokrivaju velike površine i funkcionišu tako su što te površine moraju biti povezane, tako je isecanje preplitanja teritorija ostavilo geparde usamljene u čemu se oni nisu snašli i prilagodili.
Iran je, na primjer, glave rudnike gradio upravo u staništima koje naseljavaju gepardi. Time su uticali da se ove životinje odreknu svojim višegodišnjih teritorija. Nakon toga su krenuli da grade puteve kojima se dolazilo do rudnika. Od 2012 - 2014 najveći broj smrtnih slučajeva geparda je bio od udarca vozila.
Koliko ih još ima u divljini?
Brojka ide od 70 - 110 jedinki, što u divljini, što u kontrolisanim prostorima. Nacionalna služba za zaštitu životne sredine Irana pokušava na sve načine da zaštiti preostale jedinke i uveća populaciju. Trenutno postoje rezervati u kojima se planski odgaja plijen za geparde. Čipuju se i prate. Populacija i dalje nema trend rasta, ali je ljudi Irana nadaju da će se uskoro videti prvi rezultati njihovog rada i da će azijski ili bolje rečeno bliskoistočni gepard preživeti.
Amurski leopard
Leopardi su kao vrsta značajno ugroženi, posebno neki od najljepših primjeraka ove prelijepe mačke. Pored amurskog koji nosi anti-titulu među leopardima, tu su još oblačasti leopard, snježni leopard i persijski leopard. Perijski je najbliži tome da postane kritično ugrožen, dok su oblačasti i snežni označeni kao ranjiva vrsta.
Iako je tanka linija između ranjive i ugrožene vrste, trenutno je amurski najviše ugrožen. Ako bi posmatrali navedene leoparde i ono zbog čega ih love, a to je krzno, onda su sigurno oblačasti, pa snježni favoriti. Međutim, amurski koji pokriva teritoriju Rusije i Kine je dospio u gotovo bezizlaznu poziciju.
Zašto im prijeti nestanak?
Amurski leopard, zajedno sa persijskim je najveći od svoje vrste. Impresivnog izgleda, moćan, bio je već godinama meta lovaca. Vrhunski lovac i skakač nije uspio da izbegne da upravo on postane lovina. Čovjek je ovde jedini i isključivi krivac. Direktni, ne indirektni.
Amurski leopard spada u sam vrh ugroženih vrsta, čak i kada gledamo čitav životinjski svijet. Iako se vrlo lako prilagođava svim vremenskim prilikama, nije uspio da se prilagodi nasrtajima čovjeka da ga istrijebi. Tek je malo uticao porast broja tigrova koji su ultimativni predatori na teritoriji, a hrane se gotovo istim plenom kao leopardi.
Koliko ih je ostalo u divljini?
Prije 2019 u divljni je ostalo negdje oko 60 jedinki (posljednji popis je bio 2007). Kada je vršen posljednji popis, pokazao je da je dobre vijesti koje se tiču opstanka vrste. Kontrolisani uslovi i uzajamni napori ruskih i kineskih vlasti urodili su plodom i zabilježeno je skoro stotinu jediniki. Trend rasta je i dalje prisutan, što je sjajna vijest.
Ostaje nada da će se ovaj trend rasta nastaviti i da će ova prelijepa životinja još dugo biti stanovnik planete.
Iriomotska mačka
Ova mačka je podvrsta leoparda. Živi samo na jednom mjestu na planeti, po kome je dobila ime. Radi se o japanskom ostrvu Iriomot. Pun naziv je iriomotska planinska mačka. Spada među kritično ugrožene vrste, ne samo kada govorimo o mačkama.
Ko je doveo do ivice istrebljenja?
Više razloga. Otkrio ih je još 65, Jukio Togava. Dugo su bile mirne, sve dok nije krenula ekspanzija ljudi. Veliki broj je usmrćen u saobraćajnim nezgodama, zamaka koje su postavljane za divlje svinje i krabe, kao i od strane pasa.
Već poslije 20 godina nakon otkrića ove vrste, postale su ugrožene sa svega 80 jedinki. Za desetak godina situacija se malo popravila i probudila nadu da će ova jedinstvena životinja nastaviti da živi.
One su inače mačke koje pokrivaju najmanji prostor od cijele familija mačaka. Kako su ograničene samo na ostrvo, a i tu im je prostor dodatno smanjen, one se osjećaju kao da su u većem zoološkom vrtu.
Širenjem naselja, iriomotske mačke su sve više imale kontakt sa domaćim mačkama. Na taj način su se susrele sa virusnom imunodeficijencijom koja napada mačke. Usljed toga što su u prirodi, nisu imale prilike za lečenje i tako je veliki broj uginuo.
Koliko ih je ostalo?
U divljini se ta brojka kreće oko 60 jedinki. Zanimljivo je da ih je više u zatočeništvu, tu mislim na zoološke vrtove, nego što ih je slobodno u prirodi. Dolaskom čovjeka, iriomotske mačke su se povukle i smanjile svoju teritoriju. Automatski su smanjile svakoj drugoj jedinki šansu za hranom koji će morati drugačije da dijele ili da se sukobljavaju, što će dovesti do smanjenja njihovog broja.
Vjerujem da će Japan znati kako da sačuva simbol ostrva, jer ako oni ne budu našli način, jako je teško očekivati da to drugima pođe za rukom kad govorimo o ostalim životinjskim vrstama.
Ima ih još...
Pored navedenih mačaka, velikih i malih, barbarski serval koji je nastanjen na sjeveru Afrike (možda je već i nestao) i sjeverozapadni afrički gepard su na ivici istrebljenja. Za razliku od javanskog tigra koji odavno ne postoji, javanski leopard i dalje prkosi čovjeku. Na ivici je istrebljenja, broj opada, ali se vlasti iz petnih žila trude da produže i uvećaju vrstu.
Budite pametni i čuvajte prirodu. Životinje su dio nje. Isto kao i mi. Svi sa istim pravom i obavezama delimo planetu. Sačuvaćemo nas kao vrstu i sve ostale, samo ako naučimo da živimo zajedno. Ponašati se kao alfa predator je koštalo jedna živa bića milionima godina prije. Budimo mudri.