Zanati i zanatlije nekada su bili simboli balkanskih zemalja, a biti sam svoj gazda je velika privilegija. Ranije se od majstorluka moglo dobro da živi, a kako je danas donosimo vam priču pojedinih banjalučkih zanatlija.
Ekspanzija uvoza jeftine robe kao i sve manja zainteresovanost mladih za "upijanje" znanja dovela je do smanjenja ili potpunog nestajanja pojedinih zanata. Ipak, pojedini banjalučki majstori hljeb zarađuju od svojih ruku.
Dražen Škorić je mladi banjalučki preduzetnik koji se obućarskim zanatom uspješno bavi desetak godina. Obućarsku radnju i ljubav prema ovom poslu naslijedio je od roditelja. Za MONDO kaže da posla ima, ali da je sve manje zainteresovanih za učenje i rad.
"Svi bi da sjede u kancelariji i zarađuju veliki novac, a to je praktično nemoguće. Mnogi nisu spremni da zasuču rukave za 500-600 maraka, već radije ostaju kod kuće i ne rade ništa", rekao nam je ovaj dvadesetdevetogodišnjak.
U vremenu visokotehnoloških dostignuća, ekonomske krize i masovne proizvodnje nekvalitetne robe stvorene su i neke nove potrošačke navike koje za rezultat imaju da sve češće kupujemo robu za "jednokratnu upotrebu".
"Ljudi radije kupuju jeftine cipele umjesto da poprave kvalitetnije koje bi mnogo duže koristili. Izgleda kod nekih ne važi poznata izreka 'Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari'", kaže sagovornik MONDO portala.
Škorić kaže da će obućarstvo potpuno nestati ukoliko se nešto ne promijeni i mladi ne pokažu više interesovanja za bavljenje zanatima.
"Bez obzira šta donosi budućnost, nadam se da će se i moja djeca baviti ovim poslom i tako nastaviti porodičnu tradiciju", zajključio je sagovornik MONDO portala.
Jedan od zanata koji odbrojava svoje posljenje minute je i časovničarstvo. Svoju priču za MONDO je podijelio i Josip Petrušić, jedan od najstarijih majstora ovog zanata u Banjaluci.
Časovničarstvom se bavi još od daleke 1967. godine. Kaže da su se od tada mnoge stvari promijenile.
"Iako je Banjaluka prije rata imala duplo manje stanovnika, tada je u gradu bilo 15 časovničara. Sada nas je jedva četiri-pet. Zbog masovne proizvodnje jeftine robe i sve većeg broja trgovačkih radnji koje se bave prodajom i 'popravkama' satova, ova djelatnost je na rubu opstanka", rekao nam je Petrušić.
Prema njegovim riječima ovaj zanat se nikad neće do kraja ugasiti, ali će se svesti na "pabirčenje".
"Ni mi ne bismo opstali zbog velikih dažbina i nameta. Sva sreća pa imamo svoj poslovni prostor", rekao je sagovornik MONDO portala.
Petrušić ističe da je veliki problem i nezaintersovanost mladih za bavljenjem časovničarstvom. Bez obzira na sve, ovaj razgovor sa nama optimistčno završava izrekom: "Dok je ljudi, mjeriće se i vrijeme".
I dok pojedini zanati muku muče sa opstankom, pojedinih ima sve više. Kako bi se zaštitila domaća proizvodnja i rad potrebna je inicijativa svih nas, a najviše nadležnih institucija.
