Mataruga za MONDO: Plagijatorima ćemo stati ukraj

Prof. dr Milan Mataruga, rektor Univerziteta u Banjaluci u intervjuu za Mondo pričao je o gorućim temama u visokom obrazovanju, plagiranju, tržištu rada, stipendijama, korupciji, ocjenjivanju profesora i reformama-

Mataruga za MONDO: Plagijatorima ćemo stati ukraj Foto: Mondo/Vedran Ševčuk

Dok pravimo fotografije za intervju u parku Kampusa Univerziteta u Banjaluci, rektor Milan Mataruga, kaže da su ideje i volja profesora prije nekoliko godina doprinijele tome da Univerzitetu pripadne jedna ovakva cjelina i zemljište.

Park u Kampusu je za ponos i jedna od dobrih stvari na Univerzitetu u Banjaluci, ali s druge strane, kada se u medijima govori o visokom obrazovanju i fakultetima, mnogo češće to bude u kontekstu priče o plagijatima, korupciji, lošem rangiranju i nezainteresovanosti studenata.

Rektoru je krivo što one dobre stvari niko ne primjećuje i ne naglašava. Međutim, mi smo predstavnici medija i neminovno je bilo da počnemo sa onim lošim.

Profesorka Univerziteta u Banjaluci Radmila Čokorilo nedavno je isključena sa liste odgovornih nastavnika do okončanja postupka dokazivanja plagijarizma. Ovaj slučaj je podigao prašinu, ali stiče se utisak da je sve ostalo u okvirima Fakulteta političkih nauka (FPN). Da li je plagiranje naučnih radova, djelimično ili prikriveno, problem na Univerzitetu u Banjaluci?

Ne bih rekao da je ostalo samo u okvirima FPN-a jer kao što sami kažete, digla se prašina. Definitivno se tom problemu pristupa otvoreno i transparentno sa željom da se takvi i slični problemi riješe. Sigurno da je ovo nešto što, kratkoročno posmatrano, nanosi štetu Univerzitetu, ali i šalje jednu jaku poruku - ne samo profesorima na FPN nego svakom profesoru Univerziteta i šire - da će svako ko bi i pomislio da može nešto slično uraditi sutra biti sankcionisan, ili će njegov slučaj biti ozbiljno razmatran. Zato smo se odlučili, a i ranije je bilo najave od strane rektora Univerziteta u Banjaluci, da ćemo ići u pravcu nabavke softvera odnosno licence za softver za otkrivanje plagijata.

Prije par dana sam potpisao ugovor i mi smo ga već kupili. Njegova cijena je 13.900 KM i može se koristiti godinu dana, omogućava 600 pretraživanja. Uzeli smo softver  koji je jedan od možda najboljih u svijetu .

Softver svake godine mora ponovo da se kupi?

Da. Mora se plaćati licenca za pristup softveru, a softver je dobar onoliko koliko isti omogućava pristup bazama podataka naučnih časopisa i radova. Ovaj softver pretražuje oko 60 milijardi stranica kojima je otvoren pristup na internetu. U tom je njegov kvalitet.

Mi smo na zadnjoj sjednici Proširenog kolegijuma, odnosno Dekanskog kolegijuma i Senata dogovorili da do septembra napravimo jedno uputstvo, odnosno pravilnik o načinima korišćenja softvera na Univerzitetu u Banjaluci i namjera nam je da on bude u funkciji preventive, a ne kažnjavanja, a to znači da će vjerovatno u narednom periodu biti obavezujuće da se prilikom prijave doktorske disertacije, magistarskog ili master rada, taj rad obavezno provjeri i da mentor to ima u dokumentaciji prije nego što se uopšte uđe u javni proces odbrane tih radova. Takođe, radićemo provjeru radova za naše časopise, da ne bismo Univerzitet ili bilo koga doveli u poziciju u kakvoj smo bili.

Čik prepiši!

Mnogi od nas će se sjetiti i da su diplomski radovi i iz ugla studenata, ali i profesora, tretirani kao ''formalnost'' koja treba da se obavi. Da li je to boljka i naučnih radova? Da li im članovi akademske zajednice pristupaju po principu da sa što manje truda ispune formalni uslov za određenu poziciju ili slično?

Dolazim iz bioloških nauka gdje je to nezamislivo. Čak mi je strano. Ali ako postoji - ne smije biti. Preduzećemo sve da naučni rad ne smije biti zarad rejtinga, titule, pozicije i izbora u više zvanje nego on mora biti naučni po svim svojim elementima i strukturi. Zato i insistiramo na što češćem objavljivanju radova u inostranstvu gdje je objektivnost recenzije na višem nivou .

Javne fakulteta upisalo je manje studenata nego ikad i taj broj se smanjuje već drugu godinu za redom. Šta je uzrok tome i da li to može uticati na organizaciju nastave na Univerzitetu u smislu promjene i broja nastavljanog osoblja, katedri i ostalo?

Moram priznati da prvi rezultati upisnog roka na univerzitetima u BiH meni daju za pravo da kažem da je Univerzitet u Banjaluci među najboljima u smislu brojnosti prijavljenih kandidata u odnosu na prethodnu godinu, jer se u prvom upisnom roku prijavilo svega 100 kandidata manje (u odnosu na prošlu godinu). Naime, prošle godine smo imali 2.500 prijavljenih kandidata, a ove godine 2.400. Dosta smo se trudili, radili i angažovali u prethodnom periodu kako bismo objasnili mladim ljudima zašto je dobro studirati na Univerzitetu u Banjaluci i mislim da je to dalo rezultat.

''Galama'' sa Akademije

U zgradi Rektorata Banjalučkog univerziteta dio prostorija koristi Akademija umjetnosti. Studenti često prave buku: glumci imaju mini predstave - javno polaganje ispita, iz drugih sala dopiru note studenata muzike.

''Oni kažu: vi ste podstanari ovde, a ne mi. Često organizuju i izložbe. Meni to ne smeta, naprotiv, uživam u njihovim aktivnostima! Sve to daje posebnu draž boravku u ovoj zgradi'', kaže rektor Mataruga.

Postoji više razloga zašto opada brojnost studenata na univerzitetima, ne samo u Banjaluci nego u čitavoj BiH, a među prvima ću istaći demografske slike i prilike na ovim prostorima. Podatak koji sam dobio od mog kolege demografa govori da je u posljednjih pet godina u srednjim školama sa 15.000 broj maturanata pao na 10.000. Znači, nemamo đaka. Ove godine u RS mislim da je maturiralo 8.800. To je ukupan broj. Ako od ove cifre odbijemo broj đaka koji hoće da studiraju u inostranstvu, pa broj onih koji neće studirati i sve druge parametre, onda je značajno mali broj onih koje treba rasporediti na sve univerzitete.

Kada je u pitanju Univerzitet u Banjaluci mi smo isto tako prije nekoliko dana na sjednici dekanskog kolegijuma jasno iznijeli stav: studijski program koji ne bude imao 15 studenata neće početi sa nastavom.

Opšte mjesto je postalo da se ''upis na fakulteta mora prilagoditi tržištu rada''. Da li je to pragmatizam ili unižavanje visokog obrazovanja kao takvog? Gdje je sredina?

Mislim da se tom pitanju pristupa olako. Šta je tržište rada u Republici Srpskoj i BiH? Kojem to tržištu rada mi treba da se usmjerimo pa da kažemo da prema njemu treba da kreiramo studijske programe? To je jedna stvar.

Druga stvar: stalno ističem slobodu svakog čovjeka da studira ono što on želi i prema čemu pokazuje preferencije. Znači, onaj ko voli elektrotehniku i ima peticu iz matematike sigurno neće upisati srpski jezik i književnost i obrnuto.

Banjalučanka diplomirala sa prosjekom 10,0

Prema tome, svako ima slobodu da upiše ono što hoće. Sa druge strane, kritikuju se društveni smjerovi kao što su pravo, filozofija, sociologija, političke nauke...Ja stalno ponavljam: Univerzitet u Banjaluci ima jedan Ekonomski fakultet sa jednim studijskim programom koji je stariji od samog Univerziteta i koji izvodi nastavu najkvalitetnije u RS. Ako imamo još "17 ekonomskih fakulteta", da li sad Ekonomski fakultet u Banjaluci treba na bilo koji način sankcionisati ili zatvarati i time usmjeravati one koji žele da studiraju ekonomiju na neki privatni ili neki drugi društveni, javni fakultet?

Koliko su pomogle mjere stipendiranja deficitarnih zanimanja?

Ima dokaza za i protiv. Studente privuče činjenica da dobijaju stipendiju, ali ako recimo ne mogu položiti matematiku u prvoj godini, onda poslije prve godine već odustanu. Studenti koji studiraju matematiku ili računarstvo na "Elektrotehnici" već u drugoj, trećoj ili četvrtoj godini dobijaju posao. Iz toga sada slijedi zaključak da bi svi trebalo to da studiraju, ali to nije moguće. Mora postojati predispozicija, afinitet, želja, sklonost, a onda i podrška Vlade, a Univerzitet stoji na raspolaganju. Mi nećemo nikoga, ko želi da studira bilo šta, vratiti i reći da ne može, pod uslovom da ispunjava kriterijume.

Ali stipendiranje je dobro i mislim da Vlada i nadležno ministarstvo treba da traže i druga rješenja, ali i da kroz finansijsku stimulaciju motivišu studente da studiraju ono što je deficitarno.

mataruga Foto: Mondo/Vedran Ševčuk

Prema istraživanjima "Transparency international BiH" (TI BiH), korupcija u obrazovanju u BiH je na visokom drugom mestu odmah poslije državne uprave.  O ovome se počesto govori, ali rijetko šta izađe na vidjelo. Da li lažu istraživanja, ili se korupcija dobro maskira?

Ja za korupciju na Univerzitetu ne znam i stoga je moj zaključak da je nema. Ako je ima neka mi neko dokaže i lično ću iskoristiti sva svoja raspoloživa sredstva i mogućnosti da se borim protiv toga. Možemo govoriti o tome šta je korupcija...

Ne misli se samo na "kupovinu i prodaju" ispita već i na poznanstva, pritiske, uslovljavanja...

Pa dobro, ako profesor da studentu šansu nakon 10 dana ponovo polaže ispit, hoćemo li reći da je korumpiran? Ne samo kao rektoru nego i kao profesoru koji radi na ovom univerzitetu, jako su mi smetali bilbordi postavljeni i po gradu i na ulazu u univerzitetski centar na kojima je velikim slovima pisalo ''naučimo ih pameti'' i ''stop korupciji'' itd.

Napuštaju fakultet da sačuvaju zdravlje

Poslije izvjesnog vremena sam pozvao predstavnike TI BiH ovde na razgovor i rekao da očekujem od njih podršku da se zajedno borimo protiv korupcije u visokom obrazovanju i, ako je ima, na Univerzitetu u Banjaluci. Kad sam ih pitao da li to rade i na privatnim univerzitetima rekli su da ne rade jer te ustanove nisu budžetski korisnici. Kad sam tražio da mi daju sve dokumente i podatke koje su našli da ih ja pustim u proceduru i da se borimo protiv korupcije oni su rekli: "mi nemamo nijednu prijavu".

Kažem vama, kažem i njima: dajte mi prijavu protiv bilo koga korumpiranog na Univerzitetu. Sad imamo formiran i Etički komitet i Disciplinsku komisiju koji odlično rade i pokrenućemo procedure i istrage u skladu sa onim što je u nadležnosti Univerziteta u Banjaluci, za svakog za koga se pretpostavi ili utvrdi da je korumpiran.

Prije nekoliko godina, 2012. godine ako se ne varam, problem korupcije je nakratko odjednom isplivao u javnost, a o tome su govorili i neki profesori u udarnim televizijskim emisijama. Profesor Ćelić se Elektrotehničkog fakulteta je spominjao da je i on podnosio prijave, govorilo se i slučaju pokojnog profesora Kravarušuća koji je navodno trpio političke pritiske...

Generalno, moj princip rada je da ne gledam iza sebe nego ispred sebe. Zaista se ne bavim prošlošću, trudim se da ne odmotavam film unazad već da rješavamo ono što je ispred nas i da pravimo bolje. Kao i plagijarizam. Ja bih volio da više ne bude nijedna takva tema na Univerzitetu u Banjaluci, ali i da ne dopustimo da dovedemo u poziciju bilo koga na Univerzitetu da ima plagijat.

Tako i u tom kontekstu. Šta je bilo 2012. ja zaista ne znam niti bih sada da istražujem, ali ako se sada pokažu sumnje sigurno ćemo pokrenuti stvari.

U razgovorima sa studentima i drugim ljudima iz akademske zajednice može se čuti da je na mnogim fakultetima problematičan izbor nastavnika i saradnika u nastavno-naučnom procesu. Da li se biraju podobni, a ne najbolji?

Nakon godinu dana na mjestu predsjedavajućeg Senata moram priznati da je dosta materijala Senat vraćao fakultetima odnosno komisiji. I moram priznati da postoji dosta prostora da se konkursne procedure jasnije definišu i da se isključi bilo kakva mogućnost malverzacija kroz konkursne procedure. Zato smo na rektorskom kolegijumu dogovorili da iskoristimo ljetnju pauzu da rektori prorektori uz Zakon, Statut i pravilnik prave i uputstvo za konkursne procedure koje će jasno i eksplicitno definisati, od momenta pokretanja konkursa: ko pokreće konkurs i ko je zadužen tj. odgovoran za svaki proces i segment do momenta potpisivanja ugovora sa rektorom.

Dobra je univerzitetska autonomija, za koju se jako borimo, ali je dobro imati i autonomiju čovjeka, profesora koji ima svoju slobodu da iznese svoj stav, svoje mišljenje i kritički osvrt na bilo šta. Ali nije dobro ako to isti taj koristi sakrivajući se iza odgovornosti kroz, u ovom slučaju, konkursnu proceduru.

Hoćemo da kažemo da svaki profesor koji je član komisije mora biti prije svega univerzitetski profesor koji će cijeniti sve kandidate na osnovu njihove biografije i bibliografije, a ne nikako drugačije .

Prilikom vašeg izbora za rektora bilo je prigovora  nezadovoljnih kandidata, konkretno profesora Vitomira Popovića. Tada ste rekli, citiramo: "Što se tiče aktivnosti pojedinaca na ovom univerzitetu, očigledno je da su neki iz svoje karijere preskočili dio akademskog razvoja, pa se ponašaju krajnje neakademski i pokušavaju svoje frustracije riješiti preko sudova i prosvjetne inspekcije". Da li visoke pozicije na fakultetima zauzimaju takvi pojedinci?

Danas na poziciji rektora imam odličnu saradnju sa svim dekanima Univerziteta u Banjaluci.

Nije stvar funkcije, stvar je pozicije u smislu nastavnog naučnog kriterijuma.

Univerzitet u Banjaluci je sa svim svojim prednostima i nedostacima institucija u kojoj bi mnogi voljeli da rade. Nesporno da imamo snažan pritisak okruženja, tj. ljudi koji hoće da uđu u Univerzitet da budu nastavnici, saradnici, itd. Kao neko ko je nakon završenog fakulteta počeo svoju karijeru na Univerzitetu u Beogradu kao asistent, pa viši asistent, docent pa onda ovdje vanredni i redovni profesor, mislim da je dobro imati akademsku univerzitetsku karijeru što ne znači da nisu dobrodošli, a itekako su dobrodošli, oni koji imaju iskustvo u privredi i koji stečeno znanje mogu prenijeti studentima kroz praktični rad. Dobar je spoj i jednog i drugog.

A što se tiče odnosa sa profesorom Popovićem ne bih se vraćao u taj period.

mataruga Foto: Mondo/Vedran Ševčuk

Šta je sada već famozni ''Bolonjski proces'' donio, a šta odnio našem obrazovanju?

"Bolonja" je potpisana od strane 29 ministara 1999. godine i predviđeno je da će proces biti gotov 2010. godine. Univerzitet je u proces ušao negdje 2006. godine čini mi se i gotovo svi studijski programi su bili prilagođeni tom "Bolonjskom procesu". Dobio sam poziv od Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, na skup koji se održava početkom novembra  pod nazivom ''Visoko obrazovanje - putevi i stranputice'', a meni su delegirali zadatak da na tom skupu pričam o "Bolonjskom procesu" i biće to dobra prilika da se osvrnemo na sve one prednosti i nedostatke.

Lično smatram da su osnovnih šest načela koje su ministri potpisali - sa željom stvaranja jedinstvenog prostora visokog obrazovanja na području EU kao prostora gdje se brišu granice između država i gdje će se prepoznavati diplome unutar EU, gdje će se jako promovisati mobilnost nastavnika, saradnika i studenata na području EU, gdjećete sa diplomom i dodatkomdiplomi gdje god da završite fakultet na tom prostoru biti prepoznati - da su to u osnovi dobre namjere. Koliko od toga smo mi svi prihvatili je tema za dužu diskusiju i kroz ova predavanja i analizu vidjećemo gdje smo. Nažalost, ali mislim da se kod nas malo radilo upravo na mobilnosti .

Studenti već neko vrijeme putem online akete i veb aplikacije učestvuju u anonimnom ocjenjivanju fakulteta i profesora. Da li ocjene koje studenti daju profesorima na ovaj način utiču bilo kako na rad ocijenjenih profesora?

Mislim da utiču. Ja kao rektor koji sad ponekad nema vremena da se ozbiljno pripremim za svaki profesorski čas ne bih se iznenadio kada bih u anketama studenata dobio za jedan procenat manju ocjenu, što je meni, a vjerujem i većini nastavnika na univerzitetu signal da treba ozbiljnije pristupiti komunikaciji sa studentima, bilo da su u pitanju nastava, vježbe, ispiti, konsultacije i bilo kakav oblik komunikacije.

Aktivni ste na Twitteru?

"Koristim Twitter kao alat i instrument da pregledam informacije kojih nema u klasičnim sredstvima informisanja. Moram priznati da nemam vremena da budem aktivniji. Ali volim pregledati, lajkovati, ponekad komentarisati".

 Ono što želim reći je da smo u maju na četiri fakulteta imali implementiran integracioni-informacioni sistem i da sad već imamo na njih 13 i da očekujemo do kraja ove godine da će Univerzitet kompletan nastavni proces imati u integrisanom informacionom sistemu, a to znači podatak za svakog studenta o prijavi ispita, ispitu, itd. To dalje znači da će studenti ankete o profesorima raditi elektronski - pristupe, ocijene profesora, zaključe anketu i istog momenta svi podaci su obrađeni.

U ovom prethodnom periodu to je bio ogroman posao, jer morali ste prikupiti 15.000 listova, pa to neko mora unositi u računar, obraditi, itd. Sada ćemo imati mnogo objektivnije, sređenije, preciznije i brže ankete. Ja mislim da treba podržati aktivnosti studenata u anketiranju profesora, a svi mi s ove strane katedre, onda kad ne budemo na najbolji način ocijenjeni, treba da to dobro analiziramo i da se korigujemo da sljedeći put dobijemo bolju ocjenu.

Da li su te ocjene realne? Prema anketama najbolji fakultet je ETF. Da li je to i u stvarnosti tako?

Ocjena kvaliteta fakulteta ne može biti samo anketa studenata. Tu je mnogo parametara koje treba uzeti u obzir. Mi ćemo sada raditi izvještaje o kvalitetu nastavnog procesa na svim fakultetima, a iduće godine uz akreditaciju Univerziteta na koju smo obavezni mi ulazimo u akreditaciju svakog studijskog programa gdje ćemo za svaki od 58 studijskih programa - možda ne odmah svih 58 - raditi analizu kvaliteta nastavnog procesa i onda jasno istaći gdje smo dobri, gdje možemo bolje. Tako ćemo znati koji studijski program je bolji ili lošiji gdje ima prostora za unapređenje.

ETF je jedan od starijih fakulteta na Univerzitetu i ono što njega izdvaja u taj rang boljih jeste zainteresovanost i činjenica da ljudi koji završavaju taj fakultet dobijaju posao odmah. Druga stvar koja ih izdvaja jeste međunarodna uvezanost nastavnika i saradnika na tom fakultetu.

Svaki fakultet je dobar na svoj način. I Fakultet bezbjednosti koji je počeo da radi prije tri mjeseca je ove godine bio najinteresantniji za studente i najveća konkurencija je upravo na tom fakultetu pa to ne znači da je najbolji.

Bili ste prorektor za naučnoistraživački razvoj, a nakon imenovanja za rektora, izjavili ste da: "pravimo reforme i idemo naprijed, otvaramo Univerzitet prema svijetu i hoćemo da budemo međunarodno prepoznatljivi". Mogu li se ti ciljevi ostvariti i kako?

Mogu, ali teško. Promjene su moguće iako nisu lake.

Recimo, u tim rangiranjima institucija visokog obrazovanja najčešće se oslanjamo na Webometrics listu koja u stvari rangira na osnovu internet vidljivosti institucije. Mi smo u prethodnom periodu imali dosta tehnički neuređeno stanje na Univerzitetu i u tom kontekstu smo uradili dosta. Naravno, svaka promjena može rezultirati i padom na ljestvicama jer vas sistemi ne prepoznaju. Ako mijenjate ime morate neko vrijeme imati i tradiciju pod tim imenom.

Mi smo pola godine od dekana tražili da veb sajt svog fakulteta stave u okvir univerzitetskog sajta i onda kada smo vidjeli da je neko uradio, neko nije, poslije tri mjeseca smo ih bukvalno uslovili da to urade.  Za mjesec dana su svi uradili.

To znači da neko treba da motiviše nastavnike i rukovodstvo i da im ukaže kako da urade neke korisne stvari?

Motiviše - da. Ukaže - da. A nekada moramo primjenjivati i neke sankcije da bismo došli do ciljeva

Sad smo donijeli odluku da ne možete ići u izbor za viša zvanja ako ne stavite svoje radove na listu Univerziteta. Donijeli smo odluku da od prvog oktobra niko ne može braniti doktorsku disertaciju ako iz nje nije objavio rad u međunarodnom relevantnom časopisu. To smo uradili u januaru odredivši da je 10 mjeseci sasvim dovoljno da se ljudi pripreme i da znaju da će to biti obavezujuće od 1. oktobra. Donijeli smo odluku da sve doktorske disertacije moraju biti u elektronskom repozitorijumu, PDF formatu, na veb stranici Univerziteta i tri puta smo ponavljali da nećemo promovisati doktore nauka koji to ne urade. I bilo ih je koji nisu promovisani.  Nekad morate nepopularnim metodama da se koristite da biste podigli nivo institucije.

Malešević: Predlažemo povećanje školarina

Ostale vijesti