Aleksandar Radić (44) iz Čelinca, optužen da je 30. marta 2018. godine ispalio projektil iz ručnog raketnog bacača “zolja” na zgradu koncerna “Agram” u Banjaluci, danas je negirao krivicu, kao i bilo kakvu umiješanost u ovaj događaj.
“Apsolutno negiram . Tvrdim da to nisam uradio od prvog dana kada sam doveden na ispitivanje u policiju, pa do danas. Koliko još svjedoka treba da dovedem da dokažem da nisam imao ništa s tim”, kazao je Radić danas na suđenju u Osnovnom sudu u Banjaluci .
Optužnica Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka ga tereti za krivično djelo izazivanje opšte opasnosti u sticaju sa nedozvoljenom proizvodnjom i prometom oružja i eksplozivnih materija.
U optužnici se navodi da je spomenutog dana oko 23.40 sati u ulici Bulevar srpske vojske ispalio projektil iz vojnog borbenog protivoklopnog sredstva – ručnog raketnog bacača M80, 64 mm, a da se u tom trenutku u zgradi nalazio čuvar D.D.
Raketa je pogodila deveti sprat zgrade gdje su smještene poslovne prostorije jednog društva za osiguranje, te je eksplodirala, probila prozor na zgradi i završila putanju u plafonu kancelarije.
“Usljed dejstva eksplozije bojeve glave ovog projektila, izazvana je opasnost po život oštećenog D.D. i prouzrokovana materijalna šteta u iznosu od 29.129 KM “, stoji u optužnici, a dodaje se da je nakon toga, u Ulici Frana Supila bacio prazan lanser i udaljio se u nepoznatom pravcu.
Radić se prvo sumnjičio za krivično djelo terorizam, ali je na kraju djelo okvalifikovano na spomenuti način. Radić je inače bio aktivista SDS-a i povjerenik ove stranke u Čelincu.
On je tokom današnjeg svjedočenja odbacio sve što mu se stavlja na teret.
Ispričao je da su se u medijima pojavile informacije da su na dijelovima “zolje” nađeni njegovi DNK tragovi i prije nego što je stigao rezultat vještačenja. Govorio je i o tome kako je tokom pritvora u KPZ Tunjice u Banjaluci tražio da glasa na predstojećim opštim izborima 7. oktobra 2018. godine, ali da mu je to onemogućeno.
“Rekli su mi: ‘Nema potrebe, za tebe se unaprijed zna za koga ćeš glasati’. Deseci ljudi, među kojima i članovi nekih mjesnih odbora SDS-a, išli su na poligrafska testiranja u vezi ovog slučaja i svi su prošli. Takođe, u pretresu kuće mi ništa nisu našli, a telefon koji su mi vještačili, nije vraćen”, kazao je Radić, a bio je kritičan i prema izvještavanju pojedinih medija o njegovoj umiješanosti u ovaj događaj.
Objasnio je i da je bio učesnik proteklog rata u BiH, da je ratni vojni invalid, te da je kao pripadnik Vojske Republike Srpske često bio u kontaktu sa “zoljom”, kao i da ju je nekada zaduživao, pa vraćao. Objasnio je da je posljednji put u ruci držao zolju 1997. godine kao član obezbjeđenja Milana Martića, predsjednika tadašnje Republike Srpske Krajine .
“Sve i jedan red vojske mora da prođe pješadijsku obuku u koju spada i rukovanje “zoljom”. U ovom trenutku najmanje 100.000 ljudi kod nas zna rukovati tim oružjem”, dodao je Radić.
Okružni javni tužilac Dalibor Vrećo je u završnoj riječi ocijenio da je tužilaštvo u cjelosti dokazalo da je Radić počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret, te zatražio da se on proglasi krivim i osudi. Objasnio je da su svjedoci tužilaštva rekli da su vidjeli nepoznatu “puniju osobu srednje visine” koja je odbacila “duguljasti predmet” i pobjegla, a što odgovara opisu Radića. Takođe, podvukao je da je DNK analiza pokazala da se DNK profil optuženog poklapa sa nađenim tragovima na oružju.
“Vještak koji je svjedočio je bio kategoričan da su uzorci bili u odličnom stanju i da je gotovo nemoguće da “prežive” 20 godina, čak i da su čuvani u idealnim uslovima. Radi se o svježim tragovima” kazao je Vrećo.
Advokat Zoran Jošić, Radićev branilac, sa druge strane je podvukao da optuženi od prvog dana tvrdi da nema nikakve veze sa ovim djelom, kao i da dokazi tužilaštva imaju određene “praznine i sumnje”.
Naveo je da je čuvar D.D. u trenutku ispaljenja rakete u deveti sprat zgrade, spavao u prizemlju, kao i da je bilo kasno noću i da nije bilo prolaznika, te da nije postojala čak ni apstraktna opasnost, nego da bi se prije moglo raditi o djelu “oštećenje tuđe stvari”.
Govorio je i o tome da su dva svjedoka tužilaštva spomenula “mlađu osobu sa bradom i duže kose”, što ne odgovara opisu njegovog branjenika.
“Na dijelu bacača gdje se vrši ispaljenje i gdje je potreban najjači pritisak, nisu nađeni njegovi DNK tragovi, iako je tu najintenzivniji kontakt. Da jesu, rekao bih mu: ‘Druže, priznaj to’. Tragovi na drugim mjestima dokazuju samo da je bio u kontaktu, ali ne i da je pucao. Kako su tamo došli, teško je objasniti i meni i njemu”, kazao je Jošić.
Od suda je zatražio da se Radić oslobodi.
“To bi bila jedina pravilna i fer odluka. Bojim se da je on osuđen prije suda, a kao što je i sam izjavljivao, vjeruje je da mu je sve montirano”, zaključio je Jošić.
Dokazni postupak i iznošenje završnih riječi time je okončano, te će sud uskoro donijeti odluku u ovom predmetu koji je u proteklo vrijeme privlačio veliku pažnju javnosti.