Počelo je 1989. kao prilika za dodatni prihod, ali vrlo brzo lik Deda Mraza postao je prava inspiracija za Slobodana Rašića.
Penzionisani profesor fotografije u banjalučkoj Tehnološkoj školi prije 33 godine je prvi put otjelotvorio omiljenog dječijeg lika iz mašte. Radio je kao tehničar za za ton i svjetlo u Dječijem pozorištu i vidio da glumci ne stižu da odrade sve tezge. I što da ne.
Ali lik ga je uzeo pod svoje i danas dugo i bez prestanka može pričati o istoriji fenomena i o svemu što radi, ali da ničim ne bi narušio iluziju nekog ko je upravo stigao iz Laponije.
On je najpedantniji Deda Mraz, priprema se da sve bude savršeno, da odijelo bude čisto, i da se on ne oznoji kad sa hladnog uđe u zagrijanu prostoriju.
"Ako želite kvalitetnu bradu morate platiti mnogo. Ja sam periku i bradu naručio iz Njemačke. Kupio sam i nešto šminke, za rumene obraze i sijede obrve. Uvijek se mora paziti da kostim bude čist. Imam uz sebe nekoliko rukavica, jer kad se rukujem sa djecom one se lako prljaju jer se djeca igraju raznim igračkama, jedu slatkiše. Na sve te sitnice treba paziti da se ne naruši ta iluzija".
Tu nije kraj. Sa roditeljima dogovori da podstaknu djecu da napišu pismo sa željama. Za novu godinu ga ponese i dodatno fascinira mališane. I danas čuva brojna pisma stara nekoliko decenija.
Deda Mraz koji drži do sebe, ne smije biti praznih ruku kada ga, na putu do kuće u kojoj dijeli poklone sretnu komšije, ili kad vozač taksista pita ima li nešto za njega. Pored glavnih poklona, u torbi ponese slatkiše, za svaki slučaj. Jer, koliko god da je prošlo godina od kako su prestali vjerovati u Deda Mraza, ljudi se obraduju poklonu.
A darivanje je za Slobodana suština nove godine. Zato uvijek darivanje poklona stavlja kao suprotnost – kupovini.
"U ratu sam uvijek tražio dopust oko Nove godine, da bih mogao dijeliti poklone. Sjećam se da sam tada u šoping molu vidio momka u uniformi, šeta, gleda izloge, ušao da se ogrije. Šta drugo nego da priđem, čestitam Novu godinu i pružim neku bombonu. On mi kaže da nikad ljepši poklon nije dobio u životu. Toliko je bitna ta pažnja, i ljudi tako lako povjeruju, žele da vjeruju Deda Mraza".
