Jedan običaj kaže da djevojke na Veliki četvrtak uveče pod jastuk treba da stave ogledalo, češalj, peškir.
Srpska pravoslavna crkva i vjernici sutra, 13. aprila, proslavljaju Veliki četvrtak u sjećanje na posljednje objedovanje Isusa Hrista, poznato kao Tajna večera.
Prilikom obilježavanja Velikog četvrtka nema veselja, a u narodu postoje razna vjerovanja i običaji. Tog dana u hramovima se služi liturgija Svetog Vasilija velikog, a na Veliki četvrtak je ustanovljena i Sveta tajna pričešća, zbog čega se vjeruje da će i najvećim grešnicima koji se tog dana pričeste biti oprošteni grijehovi.
Hristove riječi se na Veliki četvrtak, ponavljaju na liturgijama prije pričešća vjernika, po uzoru na prvu pričest Hristovu i njegovih apostola. Praznik je jedan od dana određenih za pričešće vjernika, koji su poštujući pravoslavni kanon, "postili na vodi" najmanje pet posljednjih dana.
Na liturgijama se vjernici pričešćuju hljebom ili naforom - tijelom Hristovim i vinom koje je simbol njegove krvi prolivene za spas ljudskog roda. Za Veliki četvrtak u narodu postoje razna vjerovanja i običaji. U manastir Tronošu seljaci iz obližnjih sela donose na ovaj dan veliku svijeću, tešku više desetina kilograma od čistog voska, koja se pali tokom čitave godine, dok se ne donese sljedeća.
Veliki četvrtak je u Šajkašu bio je vezan za djevojačka gatanja. Djevojke na Veliki četvrtak uveče pod jastuk stave ogledalo, češalj, peškir i prije no što zaspe kažu: "Koji je moj suđenik neka dođe noćas da se obriše peškirom, češljem da se očešlja, ogledalom da se ogleda".
Vjerovalo se da će se djevojka udati za momka kog te noći sanja. Djevojke su da bi saznale gdje će se udati, u selu ili u nekom drugom mjestu, u bašti sijale bosiljak uoči Velikog četvrtka i sutradan provjeravale to mjesto. Vjerovalo se da ako je na poravnatoj zemlji u bašti otisak kopita, onda će se udati van sela, a ako su vidjele otisak šape ili ljudskog stopala, to im je bio znak da će se udati u selu.
U nekim selima u Šajkašu na Veliki četvrtak djevojke su prije zalaska sunca drmale rodnu voćku ili drvo zovu tri puta i potom osluškivale koje će ime prvo čuti: ako su čule muško ime, vjerovale su da će se udati te godine.
(MONDO)
