Sedamdesetčetvorogodišnja Jela Knežević, najpožrtvovanija volonterka iz Šamca, više od 30 godina pomaže starim i bolesnim licima kojima kuva, pere, ide im u posjetu, a u te svrhe koristi isključivo svoju penziju.
Jela svojim prijateljima ide u posjetu na biciklu jer ima problem sa koljenima, pa ne može dugo da pješači, ali, kako kaže, "ima ruke koje dobro kuvaju i mogu da rade".
Život ove humanitarke nije bio lak, a nije ni sada, ali ona ne priznaje poraz, bolest i nemaštinu. Jeli su umrli muž, kćerka i unuk, a sada živi sa sinom.
Ona je odmah zamolila da, u njeno ime, ovom tekstu bude dodata poruka: "Volonteri svih zemalja ujedinite se".
Početkom ratnih dejstava devedesetih godina prošlog vijeka Kneževićeva je izbjegla iz sela Vrtoče, tri kilometra od Drvara, u Bosanski Petrovac, zatim u sabirni centar u Sanskom Mostu. Jela je odatle morala da bježi, pa su bili smješteni u školi, a onda na Malu Gospojinu 1995. godine zajedno sa izbjeglicama krenula je za Šamac.
Onda je došao njen brat iz Srbije i odveo je kod sebe. Međutim, kćerka joj je bila udata, a muž i sin angažovani u ratu. Jela je otišla u Banjaluku, a onda sa mužem i sinom u Šamac.
Kneževićeva priča da su dobili alternativni smještaj u jednoj zgradi iz koje su se 1996. godine iselili i onda ušli u drugi alternativni smještaj, u kojem se i danas nalazi.
Jelu je ubrzo pogodio niz tragedija - izgubila je dvanaestogodišnjeg unuka 2004. godine, zatim muža 2009. i kćerku 2017. godine.
"Iako sam i dan-danas u alternativnom smještaju, što znači u tuđem i nemam svoju nepokretnu imovinu u Šamcu, nikada neću reći da `nisam nikako`. Uvijek ima ljudi koji su u mnogo gorem stanju nego ja. Treba ljudima pomoći i ići dalje", ističe Kneževićeva.
U Crvenom krstu u Šamcu navode da Jela decenijama radi kao volonter, da je dobijala priznanja od Crvenog krsta, a od opštine Šamac 2018. godine primila je Aprilsku nagradu za svoju humanost.
Od svoje penzije Jela svaki dan kuva i odlazi kod bolesnih i starih, nosi im jelo, ode u prodavnicu, kupi lijekove, pomogne, te ih razvedri svojom pričom i osmijehom.
Jedan od onih kojem Jela svakodnevno ide u posjetu je Nebojša Simić, koji ima zdravstvenih problema i živi sam. Ona je obilazila i njegovu majku, koja je prije par godina preminula.
"Ako ne budem mogla kao do sada biciklom, pripremiću sve kod kuće i zamoliti drugaricu da odnese. Svi možemo bar jednom sedmično obići neku bolesnu i staru osobu, da joj bar pričom smanjimo duge dnevne sate - nas to ništa ne košta, a njima mnogo znači", navodi Jela.
Na kraju reportaže ova humanitarka sjeda na bicikl, kao da nema 74 godine i kao da nije iz vječitog alternativnog smještaja, te puna života i optimizma odlazi da pomogne ili razvedri neku bolesnu ili usamljenu stariju osobu.
(Srna/MONDO)